Ratni zločini, predmet prava a ne politike

Svi predmeti koji se tiču ratnih zločina, moraju izbjeći zamke dnevne politike i dobiti epilog u pravosuđu, što treba biti rezultat bolje saradnje Tužilaštava BiH i Srbije, jedan je od zaključaka jučerašnjeg panela koji je govorio o procesuiranju ratnih zločina i onome što čini teret u odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije. U tom smislu učesnici konferencije „Srbija i BiH – juče, danas, sutra“ dotakli su se u okviru ove diskusije najviše slučajeva Ilije Jurišića, Ejupa Ganića, te posljednjeg najaktuelnijeg slučaja hapšenja Jovana Divjaka, te otvoreno razgovarali o tome kakva je saradnja Tužilaštava Srbije i BiH i koliko su svi ti slučajevi predmet prava, a koliko politike.

Munib Halilović, tužilac Tužilaštva BiH istakao je da su svi slučajevi koji dospiju u Tužilaštvo BiH za njih kao tužitelje pravne a ne političke prirode, te će se u skladu s tim i donositi sve odluke. U tom kontekstu je naglasio da pravosuđe BiH nije jednonacionalno, te još ima i predstavnike međunarodne zajednice. On je također istakao da je dio predmeta „Divjak“ upravo ostao neriješen zbog odsustva saradnje sa Tužilaštvom Srbije, bez čije pomoći nije moguće ispitati svjedoke i doći do određenih informacija koje bi stavile tačku na istražne radnje i doprinijele podizanju optužnice.

Govoreći o slučaju „Dobrovoljačka“, Ivan Jovanović, pravni savjetnik za ratne zločine u Misiji OSCE-a u Srbiji, naglasio je kako ne samo da je to pitanje političko, nego dobiva i historijski kontekst i to je ono što opterećuje odnose. On je objasnio da se taj slučaj tretira kao odbrana srpstva i doživljava se kao veliki zločin nad srpskim narodom, dok sa druge strane u BiH se smatra da se ne može počiniti zločin ukoliko se branite od agresije, što je, prema njegovim riječima pogrešno i pravno i moralno gledajući.

Sarajevska novinarka Dženana Karup-Druško je podcrtala kontekst slučaja „Dobrovoljačka“ objašnjavajući prisutnima činjenice koje se vežu za 2.maj, a koje se ne spominju ni u jednom izvještaju srbijanskih medija, prema kojima je bilo jasno da je tadašnja JNA pokušala okupirati zgradu Predsjedništva, te zauzeti Sarajevo, te se kao takva već tretirala kao okupatorska vojska. U tom kontekstu, kako je istakla, važno je posmatrati ovaj slučaj kao pokušaj srpskog političkog vrha da na njemu dokažu umiješanost vojnog i političkog vrha BiH u taj zločin kako bi se pokušalo dokazati ono što se godinama govori  u Srbiji – da su sve strane jednako učestvovale u zločinima i ubistvima, što nije istina, a Haške presude govore tome u prilog.

Kao jedna od poruka sa ovog panela bila je i paralela da su 16 godina poslije 2. Svjetskog rata – Francuska i Njemačka uveliko bile temelj Evropske unije, što implicira da je krajnje vrijeme da se političari počnu ponašati odgovorno i počnu istinski kreirati atmosferu dobrosusjedskih odnosa, pritom međusobno uvažavajući državni integritet susjedne zemlje, te realizirajući saradnju svih pravosudnih organa, kako bi se na zdravim temeljima gradila budućnost u interesu svih građana i građanki kako Bosne i Hercegovine, tako i Srbije.

U diskusiji su učestvovali i Maja Kapetanović, pravna savjetnica predsjednice Suda BiH, Tanja Tagirov, novinarka sedmičnika Vreme i Nenad Šebek, izvršni direktor Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi.