Privatnici trguju koncesijama za elektrane

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Projekt izgradnje malih hidroelektrana na rijekama u Republici Srpskoj (RS) doživio je neuspjeh. Šest godina nakon njegovog početka izgrađene su samo tri od 112 hidroelektrana za koje su dodijeljene koncesije. Koncesionari odustaju od gradnje i o prodaji koncesija pregovaraju sa kupcima iz inostranstva. Pojedini su i profitirali u ovoj trgovini.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva otkrili su da dodjelu koncesija od samog početka prate brojne nepravilnosti: od neplanskog odabira lokacija za gradnju i pogrešnih procjena vodenog kapaciteta rijeka pa do nepoštivanja zabrane prodaje koncesija.

Prva koncesija je dodijeljena krajem mandata vlade premijera Pere Bukejlovića, a ostale nakon januara 2006. godine, tokom mandata vlade Milorada Dodika.

Koncesije dodjeljuje Ministarstvo privrede, energetike i razvoja RS-a na prijedlog Komisije za koncesije koja ima i zadatak da vrši nadzor nad koncesionarima. Komisija je u godišnjim izvještajima za 2009. i 2010. godinu ukazala na brojne probleme, te predložila raskidanje ugovora sa većim brojem koncesionara, uglavnom zbog njihove neaktivnosti, neozbiljnog pristupa koncesionarskom poslu, neisplativosti investicije ili nemogućnosti gradnje na predviđenim lokacijama.

Međutim, tek u 2011. godini Vlada RS-a sa Aleksandrom Džombićem na čelu je poduzela konkretne poteze. Ministarstvo energetike je raskinulo šest koncesionarskih ugovora, dok će sa još 23 koncesionara biti vođeni pregovori o sporazumnom raskidu.

Vlada RS-a je odbila zahtjeve novinara CIN-a za uvid u koncesionarske ugovore.

Koncesije za izgradnju malih hidroelektrana (snaga do 5 megavata) dodjeljivane su na period od 15 do 30 godina, a koncesionari su ih mogli dobiti podnošenjem samoinicijativnih ponuda ili prijavom na javne pozive.

Preduzeća nisu trebala priložiti bankovne garancije, pa su u većini slučajeva koncesije davane kompanijama bez dovoljno novca i iskustva u izgradnji energetskih objekata.

Prema riječima stručnjaka, kompanije su kao dokumentaciju morale priložiti tehničko-ekonomsku studiju opravdanosti koncesije koja se zasniva na kapacitetu elektrane i zaradi od prodaje struje. Komisija i Ministarstvo su odobravali studije, da bi se kasnije ispostavilo da neke od njih nisu mogle biti realizovane.

Nastavak priče i istraživanja pročitajte na stranici CIN-a.