Naida Kadribegović: Smanjuje se broj učenika, a sve je više nastavnika (INTERVJU)

Naida Kadribegović je izvršna direktorica Centra za politike i upravljanje (CPU) koji je nedavno objavio izvještaj o ljudskom kapitalu naše zemlje. Za Radio Sarajevo govori o istraživanju koje je pokazalo da razvoj naše zemlje sprečava država – iako se za obrazovanje iz bruto nacionalnog dohotka izdvaja najviše u regionu, nedopustivo se zaostaje, učenika je sve manje, nastavnika sve više, kvalitet obrazovanja sve niži a kadar koji se proizvodi nije usklađen sa potrebama tržišta. Značaj ovog istraživačkog poduhvata nije u otkrivanju tople vode, već u naučno baziranoj argumentaciji o jednom od ključnih segmenata razvoja naše zemlje.

Ljudski kapital u Bosni i Hercegovini

RadioSarajevo: Šta sve čini ljudski kapital jedne zemlje?
Kadribegović: Prema definiciji, ljudski kapital jedne zemlje čine znanja, vještine i stavovi radne snage te zemlje. Ljudski kapital podrazumijeva vještine koje osoba stiče u formalnom procesu obrazovanja, kroz neformalnu obuku, ili na poslu, čime povećava svoju vrijednost na tržištu rada. Samim time, ljudski kapital je teško mjeriti, pa se kao mjere kvaliteta ljudskog kapitala najčešće koriste bruto društveni proizvod (BDP), produktivnost ili indikatori vezani za obrazovanje, kao što su dužina obrazovnog procesa, izdvajanja za obrazovanje, stopa pismenosti i sl.

Sva istraživanja vezana za ljudski kapital su pokazala direktnu korelaciju između ljudskog kapitala i ekonomskog razvoja. Istraživanje razvijenih ekonomija i ekonomija u razvoju je pokazalo da postoji direktna korelacija između nivoa pismenosti i produktivnosti, te da zemlje sa većim nivoom pismenosti imaju značajno veću produktivnost i BDP po glavi stanovnika.

Kada govorimo o analizi politika razvoja ljudskog kapitala u BiH koju je uradio Centar za politike i upravljanje, ona je imala za cilj da ocijeni efikasnost procesa provođenja politika u oblasti razvoja ljudskog kapitala za protekli četverogodišnji period na različitim nivoima vlasti u BiH. Konkretno, analiza se fokusirala na politike vezane za obrazovni sistem, od osnovnog do visokog obrazovanja, zatim cjeloživotno učenje, te tržište rada u BiH.

Reforme ne donose kvalitet

RadioSarajevo: Iako se u Bosni i Hercegovini za obrazovanje izdvaja skoro 5 % od ukupnog bruto društvenog dohotka, što je iznad regionalnog prosjeka, imamo najneefikasniji obrazovni sistem. Na šta se troši novac namijenjen obrazovanju?
Kadribegović: Iako sistem obrazovanja u Bosni i Hercegovini prolazi kroz reforme već više od deset godina, to se ne reflektira značajnim povećanjem kvaliteta obrazovanja. BiH izdvaja relativno visok nivo budžetskih sredstava za obrazovanje, međutim efekti tih izdvajanja na kvalitet obrazovanja nisu proporcionalni nivou ulaganja.

Primarni razlog za takvu situaciju je sama struktura javnih izdvajanja. Tako se čak oko 88 % budžetskih sredstava za obrazovanje izdvaja za plate i naknade zaposlenih, 8 % za materijalne troškove, dok na kapitalna ulaganja odlazi 4 % obrazovnih budžeta. Najveći dio sredstava predviđenih za materijalne troškove usmjeren je na plaćanje energije i komunalnih usluga, a neznačajna sredstva se izdvajaju za održavanje objekata i nabavku materijala. Usporedbe radi, u zemljama EU izdvajanja za troškove plata uposlenih se kreću između 60-70 % ukupnih izdvajanja, dok se ostatak novca u značajnoj mjeri troši na materijalne troškove, održavanje i opremanje učionica, te profesionalno usavršavanje osoblja obzirom da je njihov kvalitet jedan od osnovnih pokazatelja kvaliteta obrazovanja.

Pored toga, zabrinjavajući je trend porasta broja odjeljenja i broja nastavnika u osnovnom školstvu koji nije u skladu sa drastičnim padom broja učenika u osnovnim školama. Time se značajno povećavaju troškovi osnovnog obrazovanja, bez utjecaja na povećanje kvaliteta obrazovanja. Tako se u proteklih pet godina broj učenika u osnovnim školama smanjio za preko 20.000 ili oko 6 %, u srednjim školama to je čak 11 %, dok se broj nastavnika povećao za 10 %, a troškovi obrazovnog sistema za 11 %.

RadioSarajevo: Strategija razvoja obrazovanja je 2008. godine kao cilj postavila uspostavu šest institucija, od čega je do septembra 2010. uspostavljeno svega dvije institucije - Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju za FBiH i RS i Agencija za predškolsko osnovno i srednje obrazovanje. Istovremeno, BiH je ocijenjena kao "jedna od potpisnica Bolonjske deklaracije sa najmanjim progresom". Ko ili šta koči politiku razvoja obrazovanja u BiH?
Kadribegović: Osnovni razlog za nepostojanje većeg pomaka u razvoju sektora obrazovanja u BiH leži u fragmentiranom institucionalnom okviru za provođenje politika, sa nejasno raspodijeljenim nadležnostima i ulogama. Ovo se posebno odnosi na Federaciju BiH, gdje postoji dodatna podjela nadležnosti između entiteta i kantona. Iz navedenih razloga, provođenje definisanih politika i zakona je neefikasno i zahtijeva dosta vremena. Također, reforme u obrazovanju u BiH nisu praćene odgovarajućim finansijskim izdvajanjima, posebno kada je riječ o usavršavanju nastavnika i menadžmenta škole u skladu sa potrebama reformi.

Ilustracije radi, Zakon o pomenutoj Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je donesen još 2007. godine, međutim Agencija još uvijek ne funkcioniše u punom kapacitetu, nema osigurana finansijska sredstva niti kadar koji su joj potrebni za provođenje reformi i nadležnosti koje su joj date donesenim zakonom.

RadioSarajevo: Obrazovanje je sve skuplje, nastavnici sve lošiji, tržište rada prati trend jer barata sa kadrovima koji nisu traženi, a nema one koji su potrebni. Šta to znači za jednu zemlju poput BiH?
Kadribegović: Pouzdan indikator za zemlje u razvoju koje nastoje da privuku strane investicije, kao što je i BiH, je broj visokokvalifikovane radne snage, kao što su inženjeri, informatičari ili drugi profili u oblastima koje zemlja nastoji da razvije. Međutim, istraživanja govore da je u BiH procenat stanovništva sa visokim obrazovanjem, u starosnoj grupi od 25 do 65 godina, samo oko 5 % (prosjek zemalja EU je 24 %). U isto vrijeme broj visokoškolskih ustanova u BiH značajno raste, dok se njihov kvalitet i efikasnost bitno ne poboljšavaju.

Još jedan indikator kvalitete BH obrazovnog sistema su rezultati istraživanja učeničkih postignuća TIMSS, u kojem su 2007. godine učestvovali naši učenici osmih razreda osnovnih škola. BH učenici su prema rezultatima testova iz matematike i prirodnih nauka zauzeli posljednje mjesto od evropskih zemalja, iako u isto vrijeme BiH spada u sredinu liste prema veličini razreda, i u gornjih 20 % zemalja prema broju sati koje učenici sedmično provedu na nastavi iz predmeta iz kojih su testirani.

Obzirom da BiH danas spada u najsiromašnije ekonomije na evropskom prostoru, zanemarivanje oblasti razvoja ljudskog kapitala će učiniti da BiH dugo ostane u takvoj poziciji, istovremeno povećavajući jaz između BiH i razvijenih zemalja, ali i zemalja u regiji koje ostvaruju pomake u razvoju.

Mjere su dobre, potrebna implementacija

RadioSarajevo: Koje pozitivne pomake u segmentu obrazovanja biste izdvojili?
Kadribegović: I pored loših pokazatelja za Bosnu i Hercegovinu u oblasti razvoja ljudskih resursa, desili su se i pozitivni pomaci u sektoru u proteklom periodu. Provedene su aktivnosti na razvoju i usvajanju strateških dokumenata, prvenstveno Strateških pravaca razvoja obrazovanja u BiH za period 2008.-2015. godina, i Strateških pravaca razvoja obrazovanja odraslih u BiH.

Pozitivan pomak predstavljaju i novouspostavljene institucije u sektoru obrazovanja, međutim za neki značajniji iskorak u povećanju kvalitete ljudskog kapitala u BiH, potrebno je intenzivirati aktivnosti za postizanje njihove pune funkcionalnosti, poboljšati kvalitet obuke nastavnog kadra, te obezbijediti potrebna budžetska sredstva za realizaciju zacrtanih ciljeva u strateškim dokumentima.

Generalno rečeno, Bosna i Hercegovina sada ima većinom zaokružene institucionalne i legislativne preduslove, kao i definisane politike u oblasti osnovnog, srednjeg, visokog, stručnog i obrazovanja za odrasle, tako da naredni korak predstavlja rad na implementaciji definisanih mjera i ciljeva.

Elvira Jahić za Radiosarajevo.ba