Kovačević: Neka cijela BiH bude jedna izborna jedinica

Izborni zakon u Bosni i Hercegovini posljednjih dana je u fokusu bh. javnost.

Europski i američki zvaničnici posljednjih dana imali su niz sastanaka sa visokim zvaničnicima u Bosni i Hercegovini tražeći, pored ostalog, rješenje za izbornu reformu.

Piše: F. V.

Mediji su ranije prenijeli kako su na nekim sastancima razgovaralo se i o "asimetričnim rješenjima" prema kojem bi se članovi Predsjedništva BiH iz Federacije birali posredno, dok bi član Predsjedništva iz RS bio izabran na izborima.

O tome da li se na mala vrata pokušava nametnuti etnički koncept, te šta to znači za državu BiH i njezinu budućnost za Radiosarajevo.ba govori dr. Slaven Kovačević, savjetnik u Kabinetu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na sve ovo što se posljednjih dana "valja" iza brda u kontekstu Izbornoga zakona u BiH, kao i razne direktne i posredne pritiske da se pristane na etnički koncept (Mostarski sporazum), kamo to vodi?

Kovačević: Priča je u svome temelju jednostavna, a tiče se ispunjavanja jednog od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Europske komisije (EK), koji kaže da se izborno zakonodavstvo mora izmijeniti i uskladiti sa europskim standardima, u šta spada i pet presuda Europskog suda za ljudska prava, što bi značilo da etnički koncept ne može biti dijelom tih izmjena jer je u sukobu sa europskim standardima.

Drugi dio tog stava iz Mišljenja Europske komisije traži da se poštuju mišljenja Venecijanske komisije i ODIHR-a, što u najvećem dijelu govori o potrebi da se izborni proces dekriminalizira ili učini poštenim i fer, kako bi se povratilo povjerenje građana u izbore na način da oni vide da se njihov glas broji i uvažava, odnosno da nije predmetom manipulacija i krađa.

U tom smislu treba posmatrati i nedavnu posjetu američkih i europskih dužnosnika, gdje oni žele poslati poruku da su SAD i EU zajedno u tom procesu i da žele poticati domaće političke aktere da rade u tom pravcu.

Radiosarajevo.ba: Gdje nastaje problem?

Kovačević: Tada ova priča postaje dosta komplikovanija. Teško je povjerovati da bi se nakon jasnog stava Savezne Republike Njemačke koji je protivan ideji "legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda", pa i ove najnovije Rezolucije Europskog parlamenta koja zagovara jednakopravnosti svih građana, bilo kakvi pregovori oko izmjena Ustava i Izbornog zakona BiH, mogli otići u nekom etničkom pravcu, iako ima i onih koji to zanemaruju ističući njihove stavove koji nisu niti blizu europskih standarda i vrijednosti.

Tri totalitarna sistema

Radiosarajevo.ba: Koliko se u svemu ovome mogu nazrijeti nastojanja da se pod firmom brige za državu BiH, ona, zapravo, i dalje želi dalje potkopavati, dijeliti, da se između redova naziru i poznati ratni cljevi?

Kovačević: Imate, s druge strane, domaće političke aktere kojima etnički koncept daje ogromne količine političke moći, kao da se radi o tri paralelna totalitarna sistema unutar etničkih zajednica, kojima se nastoji vladati autokratskim metodama.

Znate kako totalitarni sistemi podrazumijevaju da nema potpune demokracije ili je ona jako ograničena i veoma često se u njima dešavaju samoproglašenja liderstva. Izvor takve totalitarnosti, našao je svoj temelj u toj frazi "konstitutivni narodi" iz čega oni, koji takav koncept zagovaraju, vide priliku za neograničenu političku moć i potpunu kontrolu unutar vlastite etničke zajednice.

To svakako nije demokracija, kako je vidi moderni zapadni svijet. Isto tako, unutar totalitarnih sistema nema brige o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, tako da zagovornicima takvog etničkog koncepta, onih pet presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđeno postojanje sistemske diskriminacije, zapravo ne znače ništa.

Tu imamo vidan problem. Ako se takav koncept nastoji zadržati, vjerujem da onda od nastavka EU i NATO puta više nema ništa. Ovakva Bosna i Hercegovina ne može dobiti niti kandidatski status za Europsku uniju, sve dok se ne učine značajni pomaci u ispunjavanju 14 ključnih prioriteta, a među njima je i usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa europskim standardima.

Oni koji misle da bi ovakvu Bosnu i Hercegovinu trebalo direktno primiti u članstvo Europske unije, zapravo maštaju o tome da ovakav politički sistem temeljen na "konstitutivnim narodima" ostane i bude prihvaćen, što bi bio udar na same temelje Europske unije i zato je takvo nešto nemoguće.

Radiosarajevo.ba: Šta su po Vama tendencije ovog procesa? Kako vidite sve ovo?

Kovačević: Tendencije takvog procesa su zadržavanje sadašnjeg političkog sistema koji garantira ogromnu političku moć samoproglašenim liderima etničkih zajednica. To je isto tako stvar opredjeljenja svih građana u ovoj zemlji – hoćemo li zadržati postojeće stanje i ne ići u EU i NATO, ili ćemo ga mijenjati tako što ćemo ispunjavati kriterije ove dvije nadnacionalne organizacije, ali na način da izaberemo one ljude koji su spremni na ove značajne reforme.

Ideja koju čujemo ovih dana da se svakom građaninu treba omogućiti kandidiranje za sve pozicije, recimo, na primjer za Predsjedništvo BiH, ali da se izbor vrši iz tri etničke izborne jedinice, bile one fiksne ili "plutajuće" kao u "Fuelovom modelu" opet nije u skladu sa Mišljenjem Europske komisije, a time niti sa europskim standardima, jer oba modela sadrže diskriminaciju.

Radiosarajevo.ba: Kakav Vi prijedlog smatrate optimalnim, u najboljem interesu države BiH?

Kovačević: Evo, na primjer, da ponudim ono što bi bilo usklađeno sa europskim standardima. Recimo, za izbor članova Predsjedništva BiH, svi se građani mogu kandidirati za ta tri mjesta (može ih biti manje ili više), ali se izbor vrši u samo jednoj izbornoj jedinici, odnosno u cijeloj Bosni i Hercegovini, gdje bi svi građani mogli da glasaju za nekog od kandidata.

Tada bi svi kandidati morali proći cijelom državom Bosnom i Hercegovinom i u različitim sredinama izložiti svoje izborne programe, gdje onda vrlo vjerovatno priča ne bila etnička, nego neka socio-ekonomska, odnosno usmjerena ka poboljšanju kvaliteta života svih građana. Tada bi izabrani članovi Predsjedništva BiH, ma koliko ih bilo, imali potpuni legitimitet koji se crpi iz nositelja suvereniteta zemlje, a to je građanin, pojedinac.

E, sad ovu ideju uporedite sa različitim idejama u opticaju, koje najčešće nastoje zaštiti sadašnji sistem, možda ga minimalno promijeniti, ali je njihova suština u tome da nema brige za građanina, pojedinca, već je briga usmjerena na različite partikularne etničke politike, kroz navodnu zaštitu kolektiviteta, a zapravo se radi o tendenciji zadržavanja elemenata totalitarnih sistema, kako bi se vlast vršila na autokratski način.

Dakle, bez potpune demokracije, u kojoj postoji jednakopravnost svih građana, neće biti nekog značajnijeg napretka u euro-atlantskim integracijama. I da stvar bude još interesantnija, sve ovo što sam naveo, Bosna i Hercegovina je potpisala i ratificirala, još od Europske konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, niza drugih međunarodnih dokumenata koji govore o ljudskim pravima, koji su ugrađeni u Aneks 1 na Ustav Bosne i Hercegovine, pa do Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), što nam govori da se radi o preuzetim obavezama, čije izvršenje ne bi trebalo biti predmetom političke volje.