Korupcija kao medijska senzacija

Istraživačko novinarstvo u BiH, ukoliko se o njemu može i govoriti, još uvijek nije na adekvatnom nivou. 

 

Mediji se često povode senzacionalizmom, a u isto vrijeme postaju žrtva i oružje u međustranačkim, političkim, pa i međuentitetskim sukobima, čak i kada je tema korupcija, pokazalo je istraživanje koje je za potrebe Transparency International BiH (TIBiH) uradila banjalučka agencija Prime communications. 

 

Analizirano je medijsko izvještavanje o korupciji u Bosni i Hercegovini za period od 15. do 28. augusta 2011. godine, pri čemu je analizirana učestalost izvještavanja o korupciji, kao i način na koji mediji tumače slučajeve korupcije o kojima se izvještava. 

 

Posmatrajući sadržaj objava o korupciji, u odnosu na to da li govore o konkretnim aktivnostima ili najavama aktivnosti za borbu protiv korupcije, može se zaključiti da je korupcija mnogo više fenomen o kojem se samo priča, nego što je predmet aktivnosti usmjerenih na njeno sankcionisanje ili prevenciju. 

 

Naime, samo 24 posto objava govorilo je o realizovanim aktivnostima, 16 posto su najave aktivnosti za borbu protiv korupcije, dok u 60 posto objava nisu spominjane nikakve aktivnosti, ni u budućnosti, ni u proteklom periodu. 

 

Kada se analizirani sadržaji posmatraju žanrovski, uočava se visok procenat (39 posto) zastupljenosti interpretativnih žanrova u okviru koji novinari i/ili izvori informacija kroz tumačenje određenih događaja iznose sopstvene vrijednosne sudove. 

 

Također, dešava se da se kroz odabir naslova favorizuje interpretacija jednog izvora informacija na štetu drugog izvora, koji je ponudio suprotstavljenu interpretaciju, a dovoljan je podatak da je više od polovine analiziranih tekstova (52 posto) imalo interpretativne i sugestivne naslove. 

 

Ono što je posebno poražavajuće je da su izvori informacija o korupciji najčešće predstavnici političkih partija čija su ukazivanja na koruptivne radnje povazana sa unutarstranačkim sukobima, ili međustranačkim optuživanjima (36 objava). 

 

Uvjerljivost tih optužbi u pojedinim slučajevima je upitna jer dolazi od predstavnika stranaka čiji su mnogi članovi sumnjičeni ili procesuirani upravo za krivična djela korupcije. Tek iza stranačkih ličnosti, kao izvori informacija pojavljuju se predstavnici institucija, a zatim predstavnici civilnog društva. 

 

Kada je riječ o izvorima, potrebno je naglasiti i da se većina objava zasnivala samo na jednom ili nijednom izvoru, odnosno 51 objava samo na jednom izvoru, 14 objava na dva izvora, 11 objava na tri ili više izvora, dok se sadržaj 59 objava nije zasnivao na izjavama izvora informacija, saopćeno je danas iz TIBiH.