Olga Vukša: Najteži su slučajevi nasilja nad djecom
Olga je bila u prvoj generaciji koja je završila policijsku akademiju nakon ratnih dešavanja u BiH. Kako je u tom trenutku tražila zaposlenje, prijavila se i primljena je na Akademiju. I zaljubila se u posao.
"Karijeru sam počela kao i svi, kao pozornik na ulici. Godinu poslije, što nije baš specifično, prešla sam u Odjeljenje kriminalističke policije gdje sam ostala više od 18 godina. Prvo sam radila u Odjeljenju za krvne i seksualne delikte i ratne zločine pri Policijskoj upravi, a poslije u istom Odsjeku pri MUP-u KS-a", kaže Vukša, koja je u osmom mjesecu ove godine prešla u Ured policijskog komesara gdje vrši poslove operativnog analitičara.
Kako kaže, žene nisu dugo bile u ovom poslu, a procenat žena u policiji raste. No, Olga nikada nije osjetila da je kolege drukčije tretiraju.
Foto: Dženan Kriještorac / Radiosarajevo.ba
"Morate stvoriti određeni odbrambeni mehanizam, posebno kada radite policijski posao, inače biste se brzo istrošili i oboljeli. Kada ste u krim policiji, ljudi vas najčešće upoznaju na najgori dan svog života. U knjigama ne možete naučiti kako saopćiti osobi da je izgubila nekoga bliskog. Ljudi različito reagiraju nakon početnog šoka i nevjerice. Neko se počne nekontrolirano smijati, neko pričati... Može to biti vrlo teško i za policajca posebno kada dođete u situaciju da kažete nekome da im dijete više nije živo", ispričala je istražiteljica Vukša za Radiosarajevo.ba.
Tokom karijere je radila na istragama ubistava, pokušaja ubistava, silovanja, ratnih zločina... Slučajevi gdje se radi o nasilju nad djecom ipak su najteži u njenom poslu.
"Emocije je najteže kontrolirati kada je riječ o djeci. Slučaj malenog Smaje Ćesira, dječaka koji nije stigao narasti ni metar... Prisustvovala sam njegovoj obdukciji, to je bio najteži slučaj u mojoj karijeri. To su slučajevi u kojima trebate balansirati između emocija i posla kojeg morate uraditi, iscrpljujuće je i teško, pogotovo kada i sami imate djecu“, dodaje naša sagovornica.
Vukša je ujedno bila i dio ekipe koji je istraživao otmicu djeteta iz 2004. godine.
"Bio je to prvi takav slučaj u BiH. Trajalo je nekoliko dana, ali smo dijete uspješno vratili kući", kaže.
Uviđajne radnje
Nakon što se dogodi krivično djelo, a policija zaprimi dojavu, na teren se upućuju patrole mjesne nadležne uprave koje provjeravaju navode. Osigurava se teren, formira uviđajna ekipa ovisno o kakvom se krivičnom djelu radi, te na mjesto događaja izlazi i dežurni tužilac.
Postoje dvije faze uviđaja, statička i dinamička.
Foto: Dženan Kriještorac / Radiosarajevo.ba
"Tokom statičke faze fotografira se mjesto zločina, traže tragovi... dok se u dinamičkoj fazi tragovi obilježavaju i fotografiraju pojedinačno te pohranjuju do vještačenja. Na svakom mjestu događaja postoje tragovi koji se dovode u vezu sa akterima djela, oštećenim, osumnjičenim, svjedocima... Vještačenje tragove spaja s određenim licima i sklapa sliku onoga što se dogodilo", objašnjava Vukša.
Svjedoke bilo kojeg krivičnog djela je teško naći. Ljudi se jednostavno ne žele uplitati u krivični postupak.
"Svjedoci često napuste mjesto događaja i nevoljko se javljaju. Ako ih niste zatekli tu, ne možete mnogo napraviti, ne možete ih natjerati da svjedoče. Sigurno se sjećate ubistva dječaka Denisa Mrnjavca koje se dogodilo u punom tramvaju. Ipak, nije bilo nijednog svjedoka osim mladića koji je bio u njegovom društvu. Niko ništa nije vidio, niti učinio da mu pomogne. Građani su skloni komentirati na forumima i društvenim mrežama, ali nisu voljni svjedočiti. Postali smo malo čudni", dodaje Vukša.
Ipak, čak i kada imate svjedoka, ali ne i materijalni dokaz, teže je tužiteljima dokazati slučaj.
"Vrijeme prolazi, detalji se zaboravljaju, mijenjaju se iskazi. A imate i fazu šoka zbog koje ljudi različito percipiraju dešavanja i daju različite verzije. Pravnici često nazivaju svjedoke 'vražijim dokazom'. Ali to je tako svugdje, ne samo u BiH", govori istražiteljica.
Vukša kaže kako je svaka sankcija represivna prema onome ko je počinio krivično djelo, ali i preventivna drugima.
"Kanton Sarajevo ima više od 400.000 stanovnika, a nas je 1.400. Ne možemo biti na svakom mjestu u svakom trenutku, što znači da nam je potrebna pomoć i dobra saradnja s građanima", zaključuje istražiteljica MUP-a KS-a Olga Vukša.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.