Goran Nedić: Ekološke katastrofe, kapitalizam i BDP (I dio)

Pomor ribe nakon katastrofe u Mađarskoj (Foto: Getty)

Piše: mr. Goran Nedić

Premijerno izveden 13. februara 1867., bečki valcer „Na lijepom plavom Dunavu“ spada u jedno od najpopularnijih dijela klasičnog repertoara. Inspiraciju je tvorac djela, Johann Strauss II, nalazio istražujući Dunav i loveći mrene, riblju vrstu koja je nastanjivale njegove vode desetinama miliona godina prije nastanka čovjeka. Mrenu bi teško uhvatio Strauss kada bi ga oživjeli i doveli na Dunav, a inspiraciju bi teško našao na već više decenija tamno zelenom, tj. ovih dana mrko crvenom Dunavu.

Stimulans mađarskoj ekonomiji

Ekološke katastrofe, kao trenutna nastala izlijevanjem toksičnog crvenog mulja iz rezervoara aluminijskog postrojenja u gradu Ajka u Mađarskoj, primoravaju nas da djelujemo, u konkretnom slučaju da zaštitimo lijepi tamno zeleni Dunav i bogati biositem u njemu. Hiljade ljudi će učestvovati u akciji čišćenja i otklanjanja negativnih posljedica izlijevanja karcenogene materije i stotine će slaviti dan kad je popustila membrana rezervoara u Ajki jer će im to omogućiti rijetko dostupan stalni posao u državi kojoj kreiranje radnih mjesta više nije prioritet ekonomske politike. Dobar ekonomski stimulans za Mađarsku ekonomiju, reći će sastavljači nacionalnih računa i indikatora, kao što je bruto domaći proizvod(BDP).

Izlijevanje preko 4 miliona barela nafte u Meksičkom zaljevu također je donijelo američkoj ekonomiji više milijardi vrijedan dodatak BDP-u, kao i hiljade novih radnih mjesta. Ukoliko bi crveni mulj dospio u vodovodni sistem i veliki broj nas obolio od karcinoma , to bi također bio dobar ekonomski podstrek, jer bi velike investicije išle u opremu za kemoterapiju, industrijski proces koji je to kreirao zahtijevao bi dodatna ulaganja i nova radna mjesta bi bila kreirana. Uništenje prirodnog kapitala nije bitno u surovom sistemu nacionalnih računa sa BDP-om kao ključnim pokazateljem. Osmišljen za praćenje postratne aktivnosti nakon 1945. godine, brutalni sistem je nastavljen da se koristi do dana današnjeg kao ključni parametar blagostanja nekog regiona. Aluminij će se nastaviti proizvoditi u Mađarskoj i širom svijeta jer nedvosmisleno dovodi do povećanja BDP-a regiona u kojem se proizvodi.

Proizvodnja tone aluminija ostavlja za sobom tonu crvenog mulja, s kojim se ništa ne može učiniti osim da se uskladišti što je moguće sigurnije. Uzimajući u obzir naše proizvodne kapacitete u ovoj grani, gore spomenuti investicioni ciklus u vodovodnu mrežu realno može započeti svakog dana i u Bosni i Hercegovini.

A Butan ne proizvodi aluminij

U kraljevini Butan nećete naći proizvodnju aluminija, niti drugu tešku industriju i zato su prema pokazatelju BDP-a jedna od 10 najsiromašnijih država na svijetu. Sretnici koji su imali priliku posjetiti ovu prelijepu zemlju mogli su samo sa čuđenjem konstatirati da u zemlji nema neuhranjenih, loše obučenih i ljudi sa neadekvatnim krovom nad glavom. Ljudi su sretni i zadovoljni, sve realne potrebe su im zadovoljene, a uticaj na prilike budućih generacija je sveden na minimum. Zabranjen je izvoz drveta koji je donosio strane valutu prijeko potrebnu za održavanje potrošačkog uvoznog mentaliteta. Individualno vlasništvo u pojedinoj firmi je ograničeno na 10 % s ciljem poticanja jednakosti, uvažavajući da je ekonomija samo dio društva, koje je u krajnjoj instanci samo dio prirode. Zabranjena je upotreba plastičnih kesa, smeća u toj državi gotovo da nema.

Toksični otpad, poput crvenog mulja i uopšte bilo koji oblik smeća ne postoji nigdje u prirodi osim u aktivnostima u kojima je čovjek direktno uključen. U prirodi je produkt (output) svakog procesa ujedno i ulaz (input) u drugi proces tako da je postojanje smeća nemoguće. U prirodi se sve dešava na efektivan način, čineći pravu stvar, zanemarivanjem u potpunosti efikasnosti na kojoj počiva sistem mjeren indikatorom BDP. Pogledajmo samo stablo trešnje sa kojeg godišnje padne više hiljada plodova, da bi možda, možda iz jednog od njih nastalo novo stablo. Ostali plodovi završe u zemlji kao zdrava hrana za ostale članove ekosistema. Kako ne efikasno, rekao bi klasični ekonomist.

Smeće i budućnost čovječanstva

Gledajući način na koji stanovnici Mađarske stvaraju smeće i brzinu kojom troše uopšte, mjereno ekološkom stopom (www.footprintnetwork.org) kao idealni indikator za to, možemo reći da su već duži period u stanju ekološke katastrofe tako da je izlijevanje toksičnog mulja samo dodatak uništenju prirodnog kapitala te zemlje. Gledajući podatke za Bosnu i Hercegovinu(Graf 1) situacija i trend su još dramatičniji.

Graf 1 komparira tražnju za resursima po osobi(Ekološka stopa) i ponudu resursa(biokapacitet) u Bosni i Hercegovini. Biokapcitet varira svake godine u kladu sa upravljanjem ekosistemom, poljoprivrednim praksama, degradacijom ekosistema i vremenskim prilikama.

Ukoliko bi svaki stanovnik planete Zemlje živio životnim stilom prosječnog građanina BiH bilo bi nam potrebno 1,7 planeta zemlji. Nažalost, imamo samo jednu planetu Zemlju. Možda nam je olakšanje da je za podršku načinu života stanovnika EU, kojoj svim silama težimo, potrebno postojanje 3 planete zemlje. Nažalost, imamo samo jednu planetu Zemlju.

Nastavak teksta

radiosarajevo.ba