Dimitrije Mitrinović, otac ideje o ujedinjenoj Evropi

Piše: Neven Anđelić

Ideja o ujedinjenoj Evropi usko je povezana sa Hercegovinom. Onoga momenta kada u doglednoj budućnosti ova nekadašnja austrougarska pokrajina zajedno sa teritorijalno većim dijelom današnje države bude konačno primljena u članstvo Evropske unije (vjerovatno u posljednjem velikom talasu prijema kandidata sa začelja liste) biće moguće ustvrditi da se Evropa konačno vratila kući, tamo odakle je ideja o ujedinjenju zapravo i potekla.

Iskreno govoreći ideja možda i nije stvorena u hercegovačkim bespućima ali jeste stvoritelj ideje rođen u Hercegovini. Donja Poplat kod Stoca rodno je mjesto Dimitrija Mitrinovića koji je tokom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog vijeka zagovarao ujedinjenje kontinenta. O njemu se, na veliku žalost, vrlo malo zna danas iako je bio jedna od najzanimljivijih ličnosti s ovih prostora.

Rođen je 1887. godine na jugu Hercegovine, a sahranjen je 66 godina kasnije na sjeveru Londona. Groblje Istočni Highgate počivalište je mnogih velikana, od kojih je najznamenitiji Karl Marx. Njegov grob zapravo označava cijelo groblje i svi znaju tačan put do njega. Možda je ironija da najpriznatiji kritičar kapitalizma u svojoj smrti bude osnova naplate ulaza na groblje pošto priličan broj turista poželi posjetiti Marxov grob te se groblje zapravo održava od na taj način prikupljenog novca. U blizini je sahranjeno još dosta značajnih ljudi ali čuvari baš nisu sigurni gdje se većina njih nalazi. Za Mitrinovića većina nije ni čula. Veliki srpski pisac Borislav Pekić je tokom svojeg života u Londonu također lutao puteljcima Highgatea tražeći ploču s imenom Dimitrija Mitrinovića. Neuspješno. Predrag Palavestra, koji je priredio njegova „Sabrana djela“ u izdanju sarajevske „Svjetlosti“ 1991. godine, također je tragao za grobom ovog mislioca.

Tokom školovanja u mostarskoj gimnaziji, Mitrinović je postao jedan od omladinskih vođa. Mladobosanac, Bogdan Zerajić vodio je političko, a Mitrinović kulturno krilo subverzivne organizacije mladih. Bio je u vrhu organizacije koja će kasnije izvršiti sarajevski atentat o kojem će Mitrinović čitati u njemačkim novinama u Münchenu. Studirao je u Zagrebu i Beogradu, što je sasvim sigurno doprinijelo dodatnom utvrđenju ideje o jugoslavenstvu. Iako mu danas pažnju donekle još posvećuju uglavnom u nekim srpskim intelektualnim krugovima, on je svojom vizijom obuhvatao geografski i sociološki trougao Sarajevo – Zagreb – Beograd. Međutim ispostavilo se da je i ta zajednica, tada još uvijek samo zamišljena i neostvarena, zapravo premala za ideje koje su navirale u mislima mladog Mitrinovića i množile se svakim novim danom.

Otisnuvši se u Evropu nije izgubio kontakt sa svojim krajem. Ivi Andriću je poručio da „uči engleski“, dok je vezu nobelovca i skoro zaboravljenog mislioca opisao i Danilo Kiš, kako navodi Nebojša Grujičić u beogradskom „Vremenu“ prije četiri godine. U Kiševoj interpretaciji Andrić iskazuje neizmjeran dug Mitrinoviću koji mu je „otkrio da izvan ovih nesrećnih kasaba postoje i drugi i bolji i sretniji svjetovi“.

München je bio dio tog boljeg svijeta, gdje je Mitrinović energiju usmjerio ka udruženju „Blaue Reiter“ i razmjeni ideja s Vasilijem Kandinskim. Zanimljivo je da je u Beogradu kafić „Plavi jahač“ (Blaue Reiter) bio popularan među bosanskohercegovačkim izbjeglicama i doseljenicima tokom devedesetih. Iskreno sumnjam da je većina posjetilaca znala porijeklo naziva omiljene im kafane. Mnogo bliža simbolika je u imenovanju nevladine organizacije koja djeluje u Beogradu pod nazivom Centar za versku toleranciju i humanizam „Dimitrije Mitrinović“. Djelo i ideje mu se ipak cijene iako većina ljudi zna vrlo malo o njemu.
Komunikacija s Kandinskim i ostalima iz tog minhenskog kružoka rezultirala je u ideji o osnivanju časopisa te, mnogo važnije, organizaciji Parlamenta nacija i Saveza evropskih država. Ništa se od ovoga nije i ostvarilo zbog početka Prvog svjetskog rata za koji je, ironično, povod dala akcija Mlade Bosne, organizacije kojoj je svojedobno pripadao i Mitrinović. Takvo porijeklo, a i političko-filozofska razmišljanja učinila su ga sumnjivim njemačkoj policiji te odlazi u London pred samo izbijanje rata.

U britanskoj sredini koja često nije otvorena za nove ideje da budu primijenjene na njihovom društvu ali koja dopušta otvoreno razmišljanje i kreiranje potpuno novog intelektualnog diskursa, Mitrinović je počeo na marginama sedmičnog lista „New Age“ (Nova era), gdje je svoje ponekada utopijske ideje nastojao širiti novoj publici. Pisao je o Marxu i Nietzscheu i njihovom utjecaju na Adlera čije je ideje slijedio ali i kreirao sasvim nove. Čitav niz udruženja i časopisa je pokrenuo koji su često u nazivu imali epitet „novi“: „New Britain“, „New Britain Weekly“, „New Europe“. Kao što je nekada širom Evrope došlo do osnivanja društava s nazivom „mladi“ poput „Mlada Bosna“, „Mladi Turci“, „Mlada Italija“, „Mlada Njemačka“, „Mlada Poljska“, a čega je i sam Mitrinović bio dio, sada je ideja novog obuzela mladog Hercegovca i pokušao je zagovarati ideju novog društva i poretka prvo u Evropi a potom i globalno. Današnje britansko društvo učestalo iskazuje rezerve prema ideji ujedinjenja Evrope iako su znakovi društvenog blagostanja kao konsekvence čvrste povezanosti s ostatkom evropskih društava opšteprisutni u svakodnevnom životu. Stoga je posebno zanimljivo da je još dvadesetih godina prošlog vijeka upravo Mitrinović bio osnivač pokreta u Engleskoj „Nova Evropa“.

Zagovarao je uvođenje radničke kontrole i neku vrstu socijalizma, možda blisku današnjim skandinavskim modelima. Zaista je ironija da na istom groblju u Londonu budu sahranjena dva stranca čije ideje izgledaju neminovnim za djelimičnu implementaciju u ozračju trenutne recesije i novog društvenog poretka.

Iako je liberalni kapitalizam privukao armiju sljedbenika i propagatora, baš kao i ideja o sukobu civilizacija, Marxova kritika kapitalizma sve češće je spominjana među vodećim svjetskim ekonomistima kao mogući model reformisanog sistema, dok Mitrinovićeve ideje, iako utopijske, izgledaju kao mogućnost u nekoj dalekoj budućnosti. Naime, zagovarao je pomirenje istoka i zapada; kršćanstva, judaizma, islama, budizma; tražio je način da procjepi među ljudima, društvima, nacijama budu prevladani, premošteni. Mogućnost je vidio u nekoj vrsti ujedinjavanja religija, panhumanizmu. Rodno mjesto mu se nalazi na „razmeđi civilizacija“, pošto je tu negdje prolazila granica istočnog i zapadnog Rimskog carstva. Kroz Hercegovinu je došlo i do diobe katoličkog i pravoslavnog kršćanstva, a kasnije je stanovništvo dodatno razuđeno muslimanskim određenjem. Mitrinović, vjerovatno ponukan i sopstvenim iskustvom s početka života u Hercegovini, zamislio je da upravo muslimanski element društva zaslužuje posebnu pažnju kao mogući ujedinjavajućem faktoru raznovjernog društva i različitih polova kršćanstva.

Iskreno govoreći, nekada je njegove ideje teško slijediti i razumjeti ali činjenica je da su neke od njih već primijenjene iako su i one davno nekada izgledale čisto utopijskim. Ovaj prilično čudan Hercegovac očito nije mario za objavljivanjem knjiga. Taj izdavački ciklus bio je prespor za njega pa je većina njegovih misli iskazana u brojnim časopisima na raznim jezicima. Univerzitet Columbia objavio je prije dvadesetak godina izabrana Mitrinovićeva djela dok je bradfordski univerzitet u Engleskoj, gdje je jedan dio njegovih rukopisa završio putem fondacije „New Atlantis“, također nastojao privući pažnju ovim neuobičajenim idejama i mislima.

Uobičajeno je spomenuti da je tvorac ideje ujedinjene Evrope bio francuski državnik i mislilac Robert Schuman. Direktno-posljedično to jeste tačno. Međutim, ako tražimo ko je prvi ozbiljno zagovarao ideje ujedinjenja Evrope, premošćavanja jaza između istoka i zapada, panhumanizma svjetskih religija, odgovor ćemo naći ili u Hercegovini ili na groblju Highgate u sjevernom Londonu. Zapravo, teško je doći do odgovora jer u razjedinjenoj Hercegovini, pa i u Bosni, malo ko i malo šta čuva uspomenu na jednog od značajnijih ljudi poteklih s tih prostora, dok je put do groba Dimitrija Mitrinovića tajnovit i još uvijek neotkriven, barem za mene.

radiosarajevo.ba