Cero o Vučiću, Dodiku i bošnjačko-srpskom dijalogu: Bojim se političkih trgovina

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je sinoć nakon susreta sa Miloradom Dodikom da, ukoliko bi se riješio problem "korištenja šuma i poljoprivrednog zemljišta", srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio bi spreman za razgovar.

Piše: Faruk Vele

Drugim riječima, da je cijeli proces pravnog nasilja i ataka na ustavno-pravni poredak BiH, uključujući i formiranje parainstitucija, pa i prijetnje sukobima i NATO-u, nastao zbog pitanja prava nad imovinom u Bosni i Hercegovini!?

Trending

Pucnjava u BiH: Ima uhapšenih

Ekspert za državnu imovinu i bivši poslanik Skupštine Republike BiH Muharem Cero najprije objašnjava kako Dodikovo osporavanje "Inzkovog zakona", prije svega, ne stoji jer je isti utemeljen na europskim standardima.

O pitanjima državne koja se pominjala i na press konferenciji u Beogradu, imovine ističe:

"Ova druga dva zakona koja jesu uzrok reakcije Milorada Dodika su nešto što je dugo očekivano i odgađano, i de facto nije riješeno. To je pitanje statusa vlasništva na javna dobra i teritoriji BiH. To pitanje nije riješeno od Daytona. Zapravo, mi smo ušli sa jednim defektnim rješenjem u implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma. Richard Holbrooke u svojim memoarima na pitanje zašto to nije riješeno, kaže: 'Zbog historijskog konteksta u kojem je Dayton potpisan'. No, u samom Daytonu je ugrađeno dovoljno mehanizama koji su jasno upućivali da je titular vlasništva javnih dobara - nesporno država! Stvorena je pozitivna obaveza, kroz presudu Ustavnog suda BiH u predmetu U-1/11 da se to pitanje regulira donošenjem Zakona o upravljaju i raspolaganjem državnom imovinom", objašnjava u razgovoru Cero za Radiosarajevo.ba.

Dodik je, dodaje, na suprotnoj percepciji gradio svoju strategiju- strategiju destrukcije BiH, pokušaja njezinog urušavanja.

"Njegova strategija bila je koncept 'sastavljene države', koji je u svom sukusu upravo sadržavao vlasništvo nad teritorijem. Čak i presuda U-1/11 nije bila dovoljan razlog da on odustane. On je unilateralno, pravnim nasiljem riješio pitanje vlasništva javnog dobra. Bez obzira što je to Ustavni sud proglasio neustavnim. On je, čini mi se, a imam i saznanja u tom pravcu, sva javna dobra je već davno upisao sa države na etnitet RS! Čak nije uvažao zakon, ne onaj na nivou BiH, već i entitetske o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom. Sve te pravne radnje su pravno ništavne! U šta se on (Dodik) ufao, čemu se nadao, ja to ne znam. Vjerovatno je računao na odlazak OHR", ističe Cero.

Otud, po njegovim riječima, i osporavanje novog visokog predstavnika.

"Ne samo u priznavanju, već i ograničavanju mandata... Ono čega se bojim jeste politička trgovina. Da mandat Visokog predstavnika ne budu riješen na način kao to Rusija i Kina uvjetuju, a to je ograničenje njegovog trajanja i rasterećenja mandata bonskim ovlastima", stava je Cero.

Šta Vučić želi?

Govoreći o aktuelnim tenzijama u bosanskohercegovačkom društvu i jednostranim potezima Milorada Dodika, Cero navedeno svodi na "dizanje prašine" što opet ima konkretne ciljeve, a to su, tvrdi, hidroelektrane na Drini koje Srbija i RS grade bez dozvole države BiH. 

"Prvu kušnju na takav pokušaj imat ćemo u srijedu. Tada zasjeda Zajednička komisija za pitanje rješavanja statusa hidroelektrana na Drini. Dizanje tenzija je projicirano na istek roka od 90 dana koji je Ustavni sud dostavio Zajedničkoj komisiji da riješi pitanje ustavnosti i zakonitosti dodijeljenih koncesija na Drini. Komisija se mora očitovati o tome i vidjet ćemo da li će se udovoljiti Dodikovim zahtjevima... Čak se Komisija ne mora očitovati, ali onda se cijela stvar ponovo vraća na Ustavni sud, što Dodiku ne odgovara", tvrdi Cero te dodaje:

"Dodiku ne odgovara model Ustavnog sud, mada je indikativno da Ustavni sud nije riješio u meritumu, jer su stvari jasne. Zašto je iz jednog ustavno-pravnog, sudačkog diskursa sve gurnuo u politički, jer Komisije, ipak, imaju političku pozadinu?".

Govoreći o Vučićevoj ponudi za bošnjačko-srpski dijalog, mimo razgovora dvije suverene i nezavisne države, Cero je primijetio:

"Vučić je čineći pitanje elektrana i aerodroma u Trebinju nespornim kroz priču o bošnjačko-srpskom dijalogu je, praktično, ponudio suprot za rješavanje pitanja Izbornog zakona u BiH... Ja to tako čitam. Imam mali strah od političkih trgovina".

Komentirajući ulogu Srbije u posljednjim procesima u Bosni i Hercegovini, posebno iz ugla "srpskog sveta", Cero zaključuje da je to kontinuitet.

"Naravno redizajniran u političkom ambijentu koji možemo tretirati otklonom od vulgarnog komunističkog nacionalizma Miloševićevog tipa, koji je brzo skliznuo u fašizam, i to po inerciji. Imamo sada jedan Vučićev radikalizam građanskog tipa upakovan u jednu ambalažu. Politički ciljevi su nesporni. Mislim da bi robusno trebalo početi specijalne odnosne Srbije i RS. Oni s zloupotrebljeni, ma koliko u Daytonom i ograničeni. Umjesto katarzičnog djelovanja oni postaju već rigidni u novim oblicima i formama, a s istim ciljem".