BIRN: Historijske odluke suda u Banja Luci

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Banja Luci, početkom ovog mjeseca, poništena je presuda u korist Islamske zajednice (IZ) o isplati nadoknade za uništene vjerske objekte, uz obrazloženje da je tužba podnesena prekasno.

“Drugostepeni sud se dobro namučio da na ovakav način obrazloži zastaru. To je najkraći put da se amnestira Republika Srpska, na jedan fin i džentlmenski način da izbjegne svoju odgovornost”, kaže Esad Hrvačić, advokat Islamske zajednice u BiH, u izjavi za BIRN – Justice Report.

Andras Riedlmayer, američki stručnjak za otomansko kulturno naslijeđe Balkana koji je pred Haškim tribunalom više puta svjedočio o uništavanju kulturnih i vjerskih objekata u BiH, pojašnjava da je u Banja Luci 1993. godine uništeno svih 16 džamija, iako u tom gradu nije bilo vojnih akcija.

“Uništavanja su se uglavnom dešavala noću, tokom policijskog sata, dok su snage Vojske Republike Srpske (VRS) i policije kontrolirale ulice. U nekoliko slučajeva, poput džamija Ferhadija i Arnaudija, korištene su velike količine eksploziva za uništenje. Nakon toga, vodeći u općinama su se angažirali da se obore preostale ruševine i odstrani građevinski materijal”, pojašnjava Riedlmayer.

Namjerno uništavanje vjerskih objekata

Tačan broj srušenih kulturnih i vjerskih objekata na području BiH nije utvrđen do danas.

“Ukoliko bih morao dati procjenu broja uništenih džamija i mesdžida ili značajno oštećenih od 1992. do 1995. godine, rekao bih da se radi o brojci od preko 1.000, dok je broj uništenih ili oštećenih katoličkih crkava blizu 400”, kaže Riedlmayer, dodajući da je većina uništena u prvoj godini rata.


Te iste godine, tvrdi, uništeno je nekoliko desetina pravoslavnih crkava.

Zbog rušenja džamija na prostoru Banje Luke, IZ je 2000. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u tom gradu. Tek sedam godina kasnije održano je prvo, pripremno ročište, i to tek nakon što su na to bili obavezni odlukom Ustavnog suda BiH.

Odštetni zahtjev, koji je Osnovni sud prihvatio, donesen je na osnovu nalaza vještaka i odlučeno je da se IZ-u mora isplatiti iznos od 65,7 miliona KM. Jedan od dokaza IZ-a u ovom procesu je bio da su svi vjerski objekti namjerno uništeni, odnosno minirani ili zapaljeni, od aprila do septembra 1993. godine.

Zastupnici Republike Srpske i Grada Banje Luke na ročištima su isticali da u tužbi ima mnogo spornih detalja, te da IZ BiH nije dokazala da je nadležna za učešće u ovoj parnici jer predmetom upravlja Vakufska direkcija Sarajevo.

Ipak, prvostepenom presudom je presuđeno u korist IZ-a, ali se Republika Srpska žalila Okružnom sudu u Banja Luci, između ostalog ističući i period zastare. Drugostepeni sud je prihvatio taj žalbeni navod i poništio prethodnu presudu.

Prema sudu u Banja Luci, Islamska zajednica je tužbu mogla podnijeti 1996., kada je prestalo ratno stanje, pa najkasnije do 1999. godine.

Unatoč odbacivanju optužbe, Hrvačić ipak smatra da su obje presude od “historijskog značaja” jer “potvrđuju odgovornost Republike Srpske”.

“Nesporno je da je drugostepeni sud rekao da je Republika Srpska odgovorna što nije spriječila nastanak štete, odnosno da je odgovoran organ koji nije spriječio štetu”, kaže Hrvačić.

Obnova za budućnost

U izjavi za BIRN – Justice Report Hrvačić je rekao da očekuje da će Vrhovni sud uvažiti argumente IZ-a “i da će na pravilan način postupiti”. Ukoliko se to ne desi, naglasio je, podnijet će apelaciju Ustavnom sudu BiH.

“Ako Ustavni sud BiH ne htjedne razmatrati našu apelaciju, ići ćemo pred Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Žalosno je da će stranci biti ta snaga i sudska instanca gdje će se odlučiti o opravdanosti našeg tužbenog zahtjeva”, smatra Hrvačić.


Osim ove tužbe, u Islamskoj zajednici ističu da spremaju kolektivnu tužbu zbog svih porušenih vjerskih objekata kako na prostoru Republike Srpske, tako i na ostalom dijelu BiH.

“Ta naša tužba može biti koncept za sve kojima je imovina uništena iz čistog mira. Na područje istočne Bosne ušla je vojska i popalila sve što je našla. To se dešavalo i u srpskim selima gdje je bila Armija BiH, tako i u područjima koja su bila pod kontrolom hrvatskih snaga”, kaže Hrvačić.

Riedlmayer pojašnjava da su razaranja kulturnih i vjerskih objekata tekla u fazama, a počela su prije rata u BiH, kada su vojnici Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji su u jesen 1991. godine odlazili na ratišta u Hrvatskoj, uništavali pojedine građevine.

“Najviše razaranja kulturnih i vjerskih objekata dogodilo su se u prvih šest mjeseci rata. Naprimjer, sve džamije u Foči, Čajniču, Višegradu, Prijedoru, te u regiji Bosanske Krajine i Bosanske Posavine, Zvorniku, Bratuncu, Gacku, Bileći, Doboju, Rogatici...”, navodi Riedlmayer, dodajući da je u istim regijama uništena i većina rimokatoličkih crkava i manastira.

Obnavljanje porušenih objekata, smatra ovaj američki stručnjak, od izuzetnog je značaja jer, pored ostalog, pomaže povratak. Ponovo izgrađen vjerski objekat, dodaje Riedlmayer, jeste “vezivanje društvene zajednice, mjesto gdje se mogu okupiti i moliti za svoje voljene koji su izgubljeni i gdje se mogu udružiti kako bi se potpomogli, proslavili praznike, učili svoju djecu i planirali budućnost”.

Erna Mačkić – www.bim.ba/radiosarajevo.ba