Andrej Đerković: Jurimo trideset

Jurimo trideset

Piše: Andrej Ðerković

U sjeni malog lokalnog fašizma kalabrijskog gradića Rosarno, dostojnog scenariju Felinijevih filmovima, pretvorenog na kraju, u “sukob interesa” između lokalnih vlasti i 'Ndranghete, koja je za razliku od “herojskog” značenja imena ovog slavnog mafijaškog sindikata, kukavički nahuškala lokalno stanovništvo na imigrantske sezonske radnike, u Italiji je na snagu stupila mjera koja bi trebala ograničiti broj učenika rođenih u drugim zemljama na 30% učenika po razredu u osnovnim i srednjim školama. Pod izgovorom navodne zaštite procesa integracije, ova mjera italijanske vlade bi trebala da stupi na snagu u septembru na početku školske godine 2010-2011.

Za razliku od već postojanih getoa (improvizovanih spavaonica u napuštenim fabričkim halama) bez osnovnih uvijeta za život u koje su stjerani imigranti sa početka teksta, ministrica Obrazovanja Mariastella Gelmini (nepotrebno je reći, veoma bliska “Kavalierijeva” suradnica), najavila je ovu mjeru kao jedini način da se onemogući stvaranje getoa u učionicama, tj. razreda u cjelosti sačinjenih od imigrantskih učenika. U vidu “favorizovanja integracije”(?!), po njenim riječima: “Škola treba da bude mjesto integracije, da podučava poštovanje drugih kultura i da potvrdi u isto vrijeme važnost pravila građanskog ponašanja, istorije, prava i italijanskog jezika”.

(Ne)svjesna težine riječi, koje vraćaju u ne tako slavnu prošlost italijanske nacije, ministrica je nastavila: “da se borba protiv nejednakosti, produbljuje i kroz odbranu naših korijena, značajno kršćanskih korijena. Ako odustanemo od Božićnih jaslica u našim školama i križeva na zidovima učionica, mi šaljemo poruku kako naš narod nema tradicija. Bićemo ostavljeni tradicijama drugih.”

Kao i obično i kad god se trebao javiti glas razuma, reagovao je Antonio di Pietro, bivši član Europskog Parlamenta i predsjednik opozicione partije “Italia dei Valori”, koji je ovu mjeru nazvao “mjera sa okusom rasizma”, te dodao: “Ova odluka je veoma opasna, jer su barbarski akti koji su nažalost rađeni u prošlosti, urađeni također u ime nacionalnog identiteta”.

Opoziciona Demokratska partija (Partito Democratico), koja djelomice podržava potrebu da se izbjegne uspostavljanje getoa u učionicama (ne toliko koliko i samu mjeru), umjesto predviđenih finansijskih resursa za podršku školskih ustanova pri integraciji djece stranog porijekla, predlaže da se ti isti resursi upotrijebe za obrazovanje i integraciju samih stranaca i njihovih familija.

Talijanski nacionalni Sindikat (C.G.I.L.) je upozorio i na činjenicu, da ukoliko učenici budu obvezni ići u druge gradove, postoji rizik da se poveća broj učenika koji će nažalost, prekinuti školovanje zbog finansijskih razloga. Suočena sa zahtijevima i kritikama sindikata i struke, ministrica je bila tako dobra da precizira kako se strani učenici koji su rođeni na tlu Italije (kojih je otprilike 200 000), neće računati u navedeni okvir od 30%.

I tako ćemo polako ući u svijet od broja 30, u kojem ćemo, baš kao što se “pročišćenim” mirnim predgrađima vozi ograničenom brzinom od 30 kilometara na sat, slati našu djecu u “pročišćene” razrede u kojima nema više od 30% onih “ostalih”, a u glavi će nam se ponavljati kultna replika iz “Maratonaca” koja glasi: “Ne može brže, jurimo trideset.“