Analiza predizbornih slogana: Naša stranka, BPS, Čavić, Mihajlica (III dio)

„Droga ubija. Zaštite vašu djecu od ove pošasti na vrijeme. Otiđite sa Vašim sinom u razvojnu banku i uzmite tri miliona. Da nam djeca rastu u raju voćnjaka, a ne u paklu droge“, glasi jedan od najduhovitijih izbornih slogana, koji, vjerovali ili ne potpisuje Srpska radikalna stranka RS-a Milanka Mihajlice.

Radi se, dakako, o aludiranju na jedan od poslovnih poduhvata sadašnjeg premijera RS-a Milorada Dodika: keširanja tri miliona maraka državnog kredita vlastitom sinu za pokretanje biznisa s jabukama. „Posla i pravde i ne brini za Srpsku“, poručuju radikali slijedeći radikalsku propagandu već oprobanu u Srbiji, koja korumpiranim elitama suprotstavlja socijalnu pravdu i jednakost, ali kroz prizmu povratka tobožnjeg zlatnog doba, sada izgubljenih, nacionalnih patrijarhalnih vrijednosti.

Razlika između etnosocijaldemokrata i radikalnih nacionalista

Mihajlicina taktika također ide ruku pod ruku sa globalnim tendencijama radikalnih desničarskih pokreta da politiku radikalne ljevice navode „na svoj mlin“, pa se tako zalažu za radnička prava, protiv dominacije prebogatih nad presiromašnima, za zaštitu okoliša, a sve u strogim okvirima nacionalnog interesa.

Da je to tako svjedoči i Mihajlicin intervju za Srnu, u kojem je vidljiv nacionalni konsenzus sa Dodikom: „Bilo kakve ozbiljnije ili institucionalne izmjene Ustava BiH i Republike Srpske koje se tiču slabljenja nadležnosti Srpske ne dolaze u obzir ni po cijenu da to bude prepreka za napredovanje BiH ka EU.“ Razlike među „socijaldemokratima“, kojima je u prvom planu etnonacionalni interes i radikalnih nacionalista, kojima je u prvom planu, tobože, socijalni interes, samo su kozmetičke prirode i služe osvajanju vlasti. I druge srpske narodnjačke stranke, koje Dodiku spočitavaju dokazani kriminal i korupciju saglasne s njim po ovom pitanju, što još jednom potvrđuje da ni jedna vladajuća elita neće ugroziti isplativost svoga vladanja, koju entitetski budžet svakako garantuje.

Ognjen Tadić, kandidat SDS-a, koji je na izbornim plakatima predstavljen kao „razuman izbor“, s pravom optužuje SNSD za manipulaciju nacionalizmom: „Slagali su za referendum, slagali su za borbu protiv korupcije i kriminala i slagali su za reviziju privatizacije.“

No za Tadića nacionalizam nije manipulacija sama po sebi: „Ili Dejton ili samostalna država Republika Srpska!“, kategoričan je kao i Dodik, bez obzira što je ovo drugo u trennutnoj konstelaciji globalnih i regionalnih odnosa nemoguće, a prema tome i neispunjivo. Čak i najumjereniji srpski političar, predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić, koji nastupa sa sloganom „Bliže narodu, bliže narodu“, koji poručuje da više „neće više biti podjela RS po teritorijalnoj i stranačkoj podobnosti u kojoj jedni dobijaju sve, a drugi ništa” i da „najomiljeniji političar u Banjaluci ne treba biti najomraženiji u Sarajevu i obrnuto“, ne može u svojoj kampanji zaobići republičkosrpsku nacionalnu kulturu sjećanja. Time je potvrđeno njegovo jasno opredjeljenje za nedodirljivost Republike Srpske.



Konačno rješenje bošnjačkog pitanja

Patriotizmom obiluje i kampanja BPS-a (Bosanskohercegovačke patriotske stranke) Sefera Halilovića, čija ispružena ruka na jumbo plakatima treba asocirati na lik ratnika, popularnijeg kao „kameni spavač“ sa najpoznatijeg stećka nekropole u Radimlji. Ispruženu ruku kao pozdrav armije BiH „patentirao“ je početkom rata 1992. poznati bošnjakolog dr. Enver Imamović. Radi se ujedno o bogumiliziranju/bošnjakiziranju jedne od rijetkih nekropola stećaka (one u Radimlji kod Stoca), čija je konfesionalna odrednica nepobitna i pripadala je pravoslavnom rodu Hrabrena-Miloradovića, koji je bio ktitor manastira Žitomislić.

Stereotipno pozivanje BPS-a na „poštenje“ i „pravdu“ kompatibilno je sa izostankom bilo kakvih signifikantnih poteza ove stranke od samog njenog osnivanja. Veći podsmjeh izaziva samo A-SDA i njen kandidat, poznati analitičar mješovitih brakova Džemaludin Latić, koji poziva na „konačno rješenje bošnjačkog pitanja“, dakle sintagmom na kojoj bi mu pozavidio i sam Radovan Karadžić, budući da „konačno rješenje pitanja“, nekog naroda jeste nacistička birokratska terminologija (Endlösung der Judenfrage, tj. „Konačno rješenje jevrejskog pitanja“), koja je značila deportaciju i uništenje u koncentracionim logorima.

Seksualna revolucija Naše stranke

Konačno, novitet na bh izbornoj sceni Naša stranka, koja na izbore izlazi u koaliciji sa Novom socijalističkom partijom, u svome obraćanju potencijalnim biračima koristi prilično apokaliptičan jezik, ukombinovan sa standardnim kafanskim jadikovkama stanovnika BiH:

„Uzeli su sve što je moglo da se uzme, oteli su sve što je moglo da se otme, prodali su sve što je moglo da se proda. E nećemo tako! NE DAJMO NAŠE! Da otjeramo mafiju. Naročito onu na vlasti. Da se više nikada ne vrate. Zbogom, daleko ima lijepa kuća. U našoj državi za njih nikad i nigdje neće biti mjesta. Zato birajte: ili mi, ili oni! RAT MAFIJI – ILI MI ILI ONI!“ Uprkos opštim mjestima (neki neodređeni „oni“, tj., mafija su uzeli „sve što je moglo da se uzme“. Ako već imaju sve to se moglo uzeti, kako je moguće „ne dati više“. Jednako tome, „mafiji“, kao kriminalcima i ubicama nikako se ne može bezazleno dobacivati „daleko vam lijepa kuća“.



Uz priznanje za dobronamjernost, Naša stranka je morala mnogo više poraditi na svojim sloganima, posebno onima u RS-u, koji više nalikuju na oglase sekcije za borbu protiv toksikomanije iz osnovne škole (Ima droge, nema posla. Kontam bolje da je obrnuto), ili poziv na queer obrtaj dominacije u seksu (Njihovi glasaju pa jebu naše. Kontam bolje da je obrnuto.)

A šta sa radničkom klasom?

Kada se uzmu u obzir svi navedeni izborni slogani, vidno je da gotovo sve bosanskohercegovačke stranke, u cilju dolaska na vlast, brane ratne političke stečevine, obilato se koristeći sjećanjima na „slavna vojevanja“ optužujući pri tome protivnike da su lopovi i nedovoljno dobri patrioti/nacionalisti.

Čak je i „država za čovjeka“ koju obećavaju socijaldemokrati dio takvih nadmetanja. Indikativno je da ni jedna od stranaka, uprkos svojem pozivanju na spašavanje prirodnih resursa, telekoma ili Elektroprivrede, ne nalazi problem u neoliberalnom konceptu ekonomije i društva samom po sebi, što sva obećanja o socijalnom raju i ekonomskoj samoodrživosti stavljanju pod veliki stepen sumnje. Kako je u svome radu Krah neoliberalizma iz socijalističke perspektive zaključio hrvatski sociolog, filozof i teoretičar Toni Valentić „Nužno je također i vraćanje pojma klase i klasne borbe, kao i solidarnosti, deregulacije, redistribucije dobara u politički diskurs ljevice. Potrebno je odlučnosti i snage za moralno djelovanje kako bi se doveo u pitanje sistem globalnog kapitala i njegovih lokalnih političkih predstavnika, a ako ljevica sama ne bude imala snage za taj pothvat, onda će posljedice biti razorne za čitav svjetski politički,ekonomski, društveni i kulturni poredak.“ Ni u jednom od slogana bosanskohercegovačkih stranaka nema ni natruha takve snage.

Prvi dio: Predizborna propaganda HDZ-a, HDZ- '90, SBB-a i NS RZB
Drugi dio: Predizborna propaganda Stranke za BiH, SDA i SNSD-a

radiosarajevo.ba