Stacy Peralta, otac skateboardinga, boravio u Sarajevu

The Bones Brigade nastala je 1980 kada je šest mladića iz Kalifornije odlučilo da oformi skateboard tim sa ambicijom da postanu najbolji. 

Stacy Peralta bio je među njima, plavokosi dječak iz kalifornijskog grada Venice. Gajeći strast prema dasci – kako onoj za surfanje na valovima, tako i za vožnju po asfaltu, shvatio je da bi uz inovacije i predan rad od nečega što je do tada predsatvljalo zabavu za omladinu, mogao stvoriti sport, ali i unisan biznis. 

Foto: Tony Friedkin

Šestorica nesigurnih autsajdera: Rodney Mullen, Craig Stecyk, Tony Hawk, Lance Mountain, Steve Caballero i Stacy Peralta  uspjeli su se razviti u utjecajne sportiste, a Bones Brigade uskoro postaje brend kojim se uspješno prodavala nova ideologija – skateboarding. 

Sjećanja na osamdesete obuhvaćena su u Peraltinom dokumentarcu 'Bones Brigade' koji je u  proteklim danima u pet gradova BiH bio prikazan u sklopu programa Film Forward, u organizaciji Ambasade SAD i Instituta Sundance. 

Njegov autor, Stacy Peralta (1957), koji i danas rekreativno vozi i kaže da se na taj način najbolje odmara, važi za 'oca skateboardinga'. Sa njim smo razgovarali nakon sarajevske premijere filma Bones Brigade.  

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba:  Sa ove vremenske distance kako možete ocijeniti koliki je bio utjecaj va i vašeg tima Bones Brigade na razvoj skateboarda u svijetu

Peralta: Uh, to je krupno pitanje. U to vrijeme mi smo zaista imali velik utjecaj, ali zato što su tada to bili počeci sporta koji još uvijek nije bio definiran. Niko nije znao, pa ni mi, šta će od toga nastati. Zahvaljujući tome što smo se našli tu i tada, u njegovoj ranoj fazi, mi smo mogli utjecati

Radiosarajevo.ba:  Gledajući vaš film, vidimo da je u razvoju skatea osamdesetih, taj sport oskudijevao djevojkama, ali i Afroamerikancima. Zašto je tako bilo i kako se u međuvremenu stvar mijenjala? 

Peralta: Zanimljivo da je tokom sedamdesetih bilo djevojaka koje su čak imale i svoja takmičenja. Ali ni dan danas mi nije jasno zašto su djevojke, početkom osamdesetih, odjednom prestale da se bave ovim sportom. možda zato što je postajao sve brutalniji. Žene se ponovo vraćaju na skate tek krajem osamdesetih i sad ih već ima jako puno. Što se tiče drugog aspekta – odsustva Afroamerikanaca, to je zato što se skate razvio iz surfanja na valovima, a to je bila aktivnost kojom su se uglavnom bavili bijeli mladići koji su živjeli na obali. Kasnih osamdesetih godina došlo je do velikog preokreta tokom kojeg su se različite manjine uključite u skate i danas imamo dosta Latinoamerikanaca, Afroamerikanaca ako i Azijata. Jednostavno – trebalo je vremena.

Radiosarajevo.ba: U filmu vidimo kako su ostale grupe skejtera zamijerale vašim momcima što se ne opijaju i ne koriste drogu. Da li je zaista taj sport u to vrijeme bio povezan sa drogom i alkoholom? 

Peralta:  Moguće da su i naši momci u grupi popili koje pivo ili popušli joint u nekoj društvenoj situaciji, ali njima to naprosto nije bilo važno. Njima je skateboard bio na prvom mjestu i tome su bili potpuno posvećeni. Znali su da su sretni što su mogli da se time bave i nisu htjeli ničim to da ugroze. 

Radiosarajevo.ba: Jedno od vaših najvećih dostignuća je što ste od skatea uspjeli da stvorite filozofiju. Da li bi vam bilo lakše da ste tada imali društvene mreže i YouTube? 

Peralta:  Imali smo neku vrstu društvene mreže koju smo mi izmislili a zvala se Akcioni sportski video. Na taj način smo komunicirali sa drugim ljudima koji su se bavili ovim sportom. Svake bismo godine bismo izbacili novi akcioni video, a svaka kupljena kaseta bi se kopirala od jednog klinca do drugog. Izračunali smo da je svaki original imao najmanje pedeset ilegalnih kopija. To je bila naša društvena mreža.  

Radiosarajevo.ba:  Da li skate danas ima istu čar kao nekada?

Peralta:  Ima, a to je zbog toga što je to, u neku ruku, nelagalan sport. Ne u smislu da ćete zbog njega otići u zatvor, već zbog toga što skateri obično vole da voze na mjestima koja nisu predviđena za to, i obično bivaju otjerani od strane policije ili osiguranja. To je sport koji vas tjera da se adaptirate, da iznalazite nove mogućnosti. Ne može se ubaciti u standardni okvir kao što je to slučaj sa drugim sportovima. Mislim da je skate dobar za razvoj načina razmišljanja.  

Radiosarajevo.ba:  Kako komentirate razvoj ekstremnih sportova i ogroman marketing koji se oko njih vrti? Koliko u tome ima vašeg utjecaja? 

Peralta:  Možda je moj uticaj u svemu tome što sam u vrijeme kad sam se profesionalno bavio skateboardingom bio u grupi momaka koji su započeli sa prvim trikovima u isušenim bazenima. Prvi put smo počeli prakticirati vertikalno skejtanje. Kasnije je to napredovalo i postajalo sve ekstremnije i ekstremnije i danas su momci koji to rade u stanju raditi akrobacije 6 -7 metara u zraku. Tako se sport razvio u ekstremne visine.  Ali skateboarding predstavlja i društvenu promjenu. Danas ne žele svi momci biti dio fudbalskog tima, neki traže i druge načine za samoizražavanje koji nisu nužno vezani za tim. Skateboarding im upravo to nudi. 

Radiosarajevo.ba:  Snowboard postao olimpijski sport. Ima li nade da će i skateboard jednoga dana doživjeti isto? 

Peralta:  Ne znam... teško je pitanje jer nisam siguran da li bi to uopće bilo dobro za skateboarding. Da li bi uopće trebalo da o skateu razmišljamo kao o potencijalno olimpijskom sportu?  Ono što skateboarding čini posebnim je što je underground  i mislim da bi mu stavljanje u olimpijske okvire oduzelo autentičnost. U suštini skateboarding pripada klincima, a ne odraslima, i pitanje je koliko bi se to moglo održati kada bi postao olimpijski sport. 

Radiosarajevo.ba: Najljepša hvala za razgovor.