Žuljević: Ko zakida pacijente na dijalizi za obrok koji im je plaćen?

Pacijenti na dijalizi, koji su svaki drugi dan na ovom mukotrpnom tretmanu, imaju pravo na topli obrok od četiri KM, kojeg finansira Fond solidarnosti Federacije Bosne i Hercegovine.

Međutim, svaki put kada su na dijalizi, često jedu istu i nekvalitetnu hranu. Obrok se nekada sastoji samo od jedne kriške kruha i jednim namazom ili dva tanko narezna lista salame. Znaju dobiti kuhano jaje, ribu u konzervi, a vrijednost takvog obroka nije više od 1,5 do dvije marke.

Na ovo je ukazao Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, govoreći o problemima dijaliznih pacijenata.

Pitali smo ga o problemu s lijekom Mimpara, kojeg pacijenti traže da se vrati na esencijalnu listu, jer je najefikasniji u borbi s hiperparatireoidizmom.

On nam je odgovorio na ovo pitanje, ali je skrenuo pažnju i na niz drugih problema, između ostalog, i toplog obroka.

Podsjetio je da se u BiH na liječenju teškom i mukotrpnom dijalizom nalazi oko 3.000 pacijenata, a od tog broja oko 2.000 je u FBiH.

Liječenje dijalizom zahtijeva da ste svaki drugi dan priključeni na aparat po 4-5 sati, koji tim pacijentima znači život.

No, tužno je da je to zapravo pozitivna strana priče bubrežnih bolesnika koji se liječe hemodijalizom.

„Ovi bolesnici su ograničeni u normalnom životnom funkcioniranju. Ta ograničenja se ogledaju u prehrambenim zabranama, gdje ovoj bolesničkoj populaciji nije preporučljivo uzimanje pojedinih namirnica bogatim kalijem, fosforom, natrijem... Svakako da su ograničeni i u putovanjima, odlascima na odmor, višednevnim boravcima van mjesta gdje se dijaliziraju. I sve je to donekle podnošljivo, ali vagati svaku kap vode, da li smijete uzeti jednu čašu vode danas ili maksimalno dvije, to pacijentima na dijalizi pada najteže“, kazao je Žuljević za Radiosarajevo.ba.

Istakao je da pacijenti na dijalizi imaju kompletnu skrb koju pokriva Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, odnosno Fond solidarnosti.

Tu spada i prijevoz od kuće do dijaliznog centra i natrag. Ali...

„Problem je upitna kvaliteta sanitetskih vozila kojim se pacijenti prevoze, naravno, u pojedinim dijaliznim centrima. Vozila su stara, neuvjetna, pretijesna, bez klime, a i dugo se čeka na vozilo nakon dijalize“, pojasnio je Žuljević.

Nadalje, Fond solidarnosti „pokriva“ kompletan dijalizni proces od repromaterijala do lijekova.

„Problem je nedovoljna količina lijekova i nedostatak nekih lijekova kao što je lijek Mimpara koji je potreban pacijentima s visokim vrijednostima PTH. Inače, problemi sa parteiroidnom žlijezdom kod dijaliznih pacijenta je jako čest. Svakako da nedostaju i drugi lijekovi, ali većinu lijekova imaju na dijalizi u dovoljnim količinama.

Problem također nastaje kada voditelji dijaliznih centara ne izvrše pravovremenu narudžbu lijekova te se tako dogodi da jedan kraći period pacijenti ostanu bez nekih lijekova. To se naravno ne odnosi na sve dijalizne centre. Postoji i problem kada voditelji dijaliznih centara naruče jednu količinu lijekova, a dobiju upola manje što također može dovesti do trenutnog kratkotrajnog nedostatka lijekova. Zbog čega je to tako ni nama nije jasno“, ispričao je Žuljević.

Istakao je da Fond solidarnosti finansira kompletno medicinsko osoblje, liječnike, medicinske sestre i tehničare, ali u nekim dijaliznim centrima ih je premalo, a neki uopće nemaju liječnika nefrologa koji brine za pacijente na dijalizi.

Posebna priča su dijalizni aparati koji se ne financiraju iz Fonda solidarnosti, već su za njihovo obnavljanje odgovorni osnivači dijaliznih centara a to su obično kantonalna ministarstva zdravstva ili općine te ponekad i same bolnice.

Vlada FBiH je 31. oktobra prošle godine donijela niz zaključaka, pod pritiskom protesta dijaliznih pacijenata od kojih su se neki odlučili i isključiti s dijalize. Između ostalog, Vlada je zaključila da su osnivači dijaliznih centara obavezni da u svojim budžetima za 2020. godinu osiguraju sredstva za nabavku dijaliznih aparata.

“Bez obzira na zaključke Vlade, osnivači dijaliznih centara jako malo rade na tome da se zanove dijalizne aparate koji su jako zastarjeli što se direktno odražava na kvalitetu liječenja dijaliznih pacijenta“, dodao je Žuljević.

Ponovo je ukazao da je transplantacija najbolje rješenje, te najbolji i najjeftiniji način liječenja.

No, nje skoro da i nema u BiH.