Zastava BiH na čarapi migranta u prijateljskoj utakmici

Dok je nekoliko stotina migranata blokiralo granični prijelaz i isto toliko privrednika u Velikoj Kladuši protestovalo zbog te blokade, jedan Krajišnik je zakupio “termin” na lokalnom fudbalskom igralištu i napravio drugačije uspomene za nekoliko migranata i volontera.

Piše: Adis Nadarević

Vikend koji je iza nas građani Velike Kladuše neće baš pamtiti po prijatnim stvarima. Granični prijelaz Maljevac danima je blokiran zbog protesta migranata. Nakon što se proširila lažna vijest kako će im hrvatski graničari dopustiti prelazak granice, nekoliko stotina migranata je krenulo ka ovom graničnom prijelazu i nakon početnih tenzija sa Graničnom policijom Bosne i Hercegovine odlučilo ostati na Maljevcu i mirno čekati rješavanje svojih problema.

Protestovali su i građani, uglavnom privrednici koji zbog blokade granice gube vrijeme i novac, što bi na duže staze moglo ugroziti radna mjesta Kladuščana i pogoršati ionako lošu ekonomsku situaciju u gradu.

Ali, jedna lijepa stvar po kojoj bi se protekli vikend u Velikoj Kladuši mogao pamtiti desila se u subotu popodne na vještačkoj travi lokalnog sportskog centra “Tempo”. Tamo je odigrana međunarodna prijateljska utakmica u malom nogometu koja pridjeve “međunarodna” i “prijateljska” možda zaslužuje više nego takva utakmica odigrana bilo gdje na svijetu u ovoj godini. Na terenu je bilo igrača iz barem 12 zemalja, a sprijateljili su ih vjerovatno najteži dani u njihovim životima – dani migrantske krize u improviziranom kampu u Trnovima.

Ideju da organizuje jednu prijateljsku utakmicu u kojoj će igrati migranti i volonteri zbliženi migrantskom krizom dobio je student Elvir Ibrahimi. Ovaj budući stomatolog se od početka krize svakodnevno druži s migrantima i volonterima koji dolaze u ugostiteljski objekt njegovog oca.

“Tu je dosta finih momaka koji svakog dana dolaze kod nas. Onako smo spontano došli na to da zovnemo još njih i organizujemo jednu utakmicu i da svako pokaže šta zna”, kaže Elvir.

Pridružili su mu se volonteri nevladine organizacije “No Name Kitchen” koji pomažu migrantima u Velikoj Kladuši. Od početka krize oni se brinu da migranti imaju tople tuševe, kao i čist veš i ručnike – naročito za one koji se iscrpljeni i nekada isprebijani vraćaju nakon pokušaja prelaska granice.

Elvir je odabrao igrače za jednu ekipu dok je selektor druge bio volonter “No Name Kitchen” Marc Pratllusà, programer iz Barcelone. Oni su u šatorskom naselju u Trnovima pronašli igrače iz Sirije, Iraka, Alžira, Maroka, Afganistana, Pakistana, Jemena, čak i iz Etiopije i Eritreje. Uz Bosanca Elvira i Marca iz Španije, tu su bili i volonteri iz Engleske i Njemačke, tako da je na terenu bilo igrača iz barem 12 zemalja!

“Ponekad svi znamo onako rekreativno zaigrati nogomet, ali ovo je bila odlična prilika da se ljudi malo zabave i zaborave na svakodnevne tegobe. Elvir je sve pokrenuo, a mi iz ‘No Name Kitchen’ smo sretni kada možemo učestvovati u nečemu ovakvom i uvijek ćemo podržati ovako lijepe inicijative”, rekao je Marc.

Elvir kaže kako je mogao zaigrati ko god je htio i kako su nakon početnih 12 igrača počeli pristizati i drugi migranti koji su čuli za utakmicu kao i zainteresirani mještani. On je zakupio termin od devedeset minuta, a voditelj centra Tempo Anes Nurković, brat našeg nekadašnjeg reprezentativca i golmana premijerligaša “Tuzla City” Adisa Nurkovića, pobrinuo se za osvježenje.

“Moja ekipa je vodila sve vrijeme, ali su nas protivnici stigli nakon što smo svi izvršili puno izmjena i završili smo utakmicu pri rezultatu 6:6, da bude baš prijateljski”, rekao je Elvir.

Marc kaže kako osim što ovakve stvari učine da ljudi barem privremeno zaborave na brige i patnju, one takođe i zbližavaju ljude jer “ako postoji nešto što je većini planete blisko onda je to nogomet”. Ljudi u raznim krajevima svijeta možda imaju različite jezike, kulture i običaje, ali su svi čuli za Messija i Ronalda, Real, Barcelonu ili Manchester United.

Elvir priča kako su se svi zabavili i kako je igra bila kvalitetna iako mnogi migranti nisu imali ništa od potrebne opreme. Jedan migrant je posebno za ovu priliku kupio čarape sa zastavom Bosne i Hercegovine, a drugom je patike posudio upravo Elvir – nakon što je izašao sa terena. Po završetku utakmice svi su otišli na čaj i kolače kod njegovog oca, gdje se inače dolaze družiti.

Ovo sportsko druženje će se nastaviti i u vikendima koji dolaze, kažu organizatori, ukoliko im to vrijeme dozvoli. Osim toga, Marc ima ideju da se organizuje jedan turnir na kojem bi učestvovale selekcije migranata, volontera, mještana i policije – svih koji ovih mjeseci dijele teret migrantske krize u Velikoj Kladuši.

*Tekst je nastao uz podršku Programa osnaživanja neovisnih medija (IMEP)