Uz prvi dan ljeta: Kako su nekada ljetovale Sarajlije

Historijski arhiv Sarajevo je na svom Facebook profilu objavio tekst iz davne 1935. godine autora H. Dizdara u Jugoslovenskoj pošti o tome kako su Sarajlije provodile ljeto na poznatim izletištima.

"Kolike grdnih razlika ima samo u jednom kratkom vremenskom periodu u načinu života, neka nam predoče samo ovi običaji koji se tiču načina ljetovanja u Sarajevu nekada i danas.

Tu je možda pedesetak godina razmaka a običaji su se izmijenili toliko kao izgled neba i zemlje", napisao je Dizdar.

Trending

Otkud Australija, Izrael, Gruzija, Azerbejdžan i Armenija na Eurosongu? Ima jedan uslov

Dizdar je naveo da su se Sarajlije nekada više spremale za put do Ilidže nego danas, kada putuju na drugi kontinent.

Nekada su u sarajevskom polju rasle dobre dinje i lubenice

Svaki sarajevski aga imao je u okolici svoj čifluk (obradivi zemljišni posjed). Bila su to lijepa imanja na kojim je, pored čardaka ili kule, bilo šume, njive, voćnjak i bostan. Malo je čudno da su nekada u sarajevskom polju i cijeloj okolici rasle dobre dinje i lubenice.

20.07.20. 14:44

Kad ja pođoh....: Na današnji dan otvorena je Bentbaša

Sve Sarajlije, osim fukare, jer je, naravno, uvijek bilo sirotinje, imale su ljetna izletišta u sarajevskom polju, kraj rijeka i izvora. Bilo ih je i s krajeva, ali nikada ovamo prema brdu, prema Trebeviću, Romaniji i Palama. To je uvijek bio nesiguran teren, pogodan za hajdučiju i zločine.

Jedan stari Sarajlija je na pitanje kako je moguće da u tom trenutku u Sarajevu i okolici ne uspijeva humnije voće, dao je odgovor koji podublje opisuje i današnju situaciju u glavnom gradu: 

"Opoganio se svijet, pa sve tumbe okrenulo."

Derneci, trke i akšamluci

Na selu se provodili provodilo pravo ljetovanje, u veselju, pjesmi i ašikovanjima. Sazovi i šarkije su jecali po šljivicima i bašćama, jer su to bili jedini instrumenti. Pored kola išli su seljaci, kmetovi, u najljepšem svom ruhu.

Svi izletnici su se petkom sastajali kod najbliže džamije gdje su džematlije klanjali džumu, a poslije toga su priređivani teferiči i derneci sa raznim narodnim atrakcijama: nišanom, bacanjem kamena s ramena, razbijanjem bardaka o glavu, trčanjem u vrećama, skakanjem na napuhan mijeh.

Akšamlučilo se po bostanima, puškaralo i pjevlao sevdalinke do prvih jesnejih kiša kada su počinjali bestilji i pečenje tikve 'halvuše', napisao je H. Dizdar.