Tunel spasa: Dan kada je Sarajevo dobilo mali, ali siguran prolaz do slobodne teritorije

Danas se navršavaju dvadesetdvije godine od "spasonosnog" trenutka za opkoljeno Sarajevo i njegove građane. Naime, do 30. jula 1993. godine jedini način da se iz opkoljenog Sarajeva izađe do slobodne teritorije bilo je pretrčavanje aerodromske piste. Teška situacija i blokada grada naveli su na razmišljanje o izgradnji podzemnog puta ispod piste.

Do izgradnje ovog tunela, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici.

Krajem 1992. godine general Rašid Zorlak angažira dva inženjera - Fadila Šeru i Nedžada Brankovića, da naprave projekt za izgradnju. Određene su polazne tačke na Dobrinji i u Butmiru. Komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahović izdao je 12. januara naredbu za organizaciju prvih radova. I pored svih poteškoća na koje je nailazila ideja o tunelu, ali i samo kopanje tunela, 30. jula 1993. godine oko 21 sat, dva čovjeka, kopajući s dvije različite strane, uspjeli su spojiti ruke negdje ispod sarajevskog aerodroma. Tog dana Sarajevo je dobilo mali, ali siguran prolaz do Butmira, Igmana i ostale slobodne teritorije RBiH.

"Trenutak kada je tunel prokopan je jedan od najznačajnijih trenutaka za odbranu grada ali i BiH. Taj trenutak i danas se među kopačima prepričava s velikom količinom emocija. Iako do kraja rata Sarajevo nije deblokirano vojnim putem, ono je od tog trenutka počelo disati kroz tu malu slamku koje je Sarajevo spajala s ostatkom bh. teritorije", ispričala nam je Dina Memić, kustosica Muzeja u Tunelu spasa.

Višestruka je važnost tunela bila u to vrijeme, priča nam Memić. Jedini put za snabdijevanje grada svim onim što je bilo neophodno, od električne energije, nafte, hrane, pa i telefonskih žica, medicinskog i sanitetskog materijala.

"Te noći kada je tunel prokopan iz Sarajeva je izašao značajan kontingent vojske Armije BiH koja je pritekla u pomoć u odbrani Igmana, a u grad se unijelo preko pet tona ratnog materijala koji je u danima odbrane koji su uslijedili bio od krucijalnog značaja za odbranu Sarajeva. Da je zatvoren dan kasnije već je poslužio svojoj svrsi, ali i dalje je uvećavao svoju važnost i pored vojnog poprimio je civilni karakter".

Tunel je kasnije imao političku ali i kulturološku važnost.

"Naši političari su imali put da odlaze u svijet kako bi govorili o onome šta nam se dešava, tunel je omogućio kulturnim radnicima odlazak na festivale, Evroviziju, takmičenja... Uz sve to ne smijemo zaboraviti psihološki efekt za ljude u Sarajevu jer su znali da postoji jedan siguran put izlaska iz Sarajeva".

Nakon rata spomenički kompleks

"Tunel spasa danas djeluje kao muzej. Možemo se pohvaliti da smo jedna od najposjećenijih kulturno-historijskih destinacija kako u Sarajevu tako i u BiH. Prošle godine tunel je posjetilo preko 90 hiljada posjetilaca".

U povodu 22. godišnjice prokopavanja tunela Fond memorijala u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti pripremio je izložbu Welcome to Sarajevo autorice Amine Abdičević.

"Ovom izložbom željeli smo predstaviti jedan drukčiji vid otpora Sarajlija, ovoga puta duhovni i kulturološki. Ova izložba prati sarajevsku svakodnevnicu sa svim strahotama koje je opsada sa sobom nosila paralelno sa životom teatara u opkoljenom Sarajevu".

Ove godine bit će objavljen i snimak prve odigrane predstave u ratnom Sarajevu, koja se zvala Sklonište, a iz koje je potom nastao Sarajevski ratni teatar (SARTR).