Tuga i suze ispred Narodne kuhinje: Šta ćemo sad, meni je penzija 100 KM

Sumornog jutra 1. oktobra Sarajevo je potresla vijest da je preminula Zilha Šeta, poznatija kao Tetka Zilha.

Teško da je i jedan Sarajlija, ali i generalno bilo koji čovjek poštenih namjera koji je čuo za nju mogao ostati ravnodušan. Da ne pričamo o onima koji su korisnici Narodne kuhinje i koje je Tetka Zilha hranila godinama, možda i decenijama.

Danas ispred iste te Narodne kuhinje, pred koju su mnogi godinama dolazili sretni jer su znali da ih Tetka Zilha neće odbiti i da taj dan neće ostati gadni, vlada tišina.

Trending

Naučnici upozoravaju: Na Balkanu slijedi 'pakao' - ne piše se dobro ni ovim zemljama

Tek se može čuti poneki komentar korisnika 'Nemojte mene, ne mogu ja to', kao odgovor na novinarske upite da prokomentarišu vijest koja je rastužila grad.

Ipak, postoje i oni koji su smogli snage pa stali pred novinarsku ekipu.

Jedan od njih je predsjednik Upravnog odbora Narodne kuhinje Nasir Jabučar. S tetkom Zilhom je sarađivao oko dvije decenije.

"Prije par dana tetka je otišla u bolnicu, znali smo da je bila teška situacija, ali smo mislili da će se izboriti... Ali, eto. Allah ju je uzeo. Neka joj da lijepi džennet. O njenom radu i trudu je suvišno pričati. Ja nju znam još prije nego što se otvorila kuhinja. Proveli smo više vremena nego s familijama. Čestit čovjek, human i hrabar. Ta žena je institucija", kazao je Jabučar.

Nakon niza korisnika koji nisu željeli pred novinare, pojavio se Fahrudin Hičkić, stariji čovjek koji nije bio korisnik kuhinje, ali je često dolazio uzimati obroke za druge i poznavao je Zilhu.

"Tetku znam još od prije kuhinje. Trudila se koliko je mogla. Pomagala je i više nego što je mogla. Valjalo je ovo održavati... Ona je bila u dobrim odnosima sa svima. Nijednog korisnika nije odbila. Bila je korektna prema svima", priča Hičkić.

Jedan od korisnika kuhinje, koji je odlučio stati pred kamere i novinare, Enrah Abazi, imao je samo riječi hvale za Tetku Zilhu.

"Korisnik sam kuhinje već pet godina. Poznavao sam tetku Zilhu. Dobra je bila, uvijek nam je davala kad je bilo nešto. Pomagala je svima, koliko god je mogla. Izuzetno mi je žao što se ovo desilo, ali svi smo na tom putu i svi ćemo otići", kaže Abazi.

Nešto kasnije, laganim korakom, jer samo tako i može, i tužnim izrazom lica, pojavljuje se Adi Ajanović. U pitanju je ratni vojni invalid koji godinama dolazi u Narodnu kuhinju. Čini se da on spada među one koje je ova vijest najviše potresla.

"Želudac mi se okreće, nemojte me, molim vas", priča Ajanović, pa uzima snage da kaže poneku rečenicu o Tetki Zilhi:

"Ja sam ratni vojni invalid. Želudac mi se okreće. Kako ćemo sada dalje? Meni je invalidnina 100 maraka. Bila mi je kao familija...", ispričao je on prije nego što su ga suze prekinule.

Da o Tetki Zilhi ne misle sve najbolje samo oni koje je hranila, dokazuje i činjenica da je hvale komšije koje rade u susjednim radnjama.

"Radim ovdje druga radnja pored kuhinje. Mnogo divnih godina smo proveli Tetka Zilha i ja. Baš sam nasekirana. Hranila je cijelu Čaršiju. Nikoga nije vratila. Ona je predivna žena. Puno je Bosna i Hercegovina izgubila, naročito Sarajevo", priča nam Zijada Grabo.

Za kraj dodajmo da je Tetka Zilha preminula u 68. godini života. Vrijeme i mjesto dženaze bit će naknadno objavljeni.