Tako je govorila tetka Zilha: "Moraš raditi da bi ti Bog dao nafaku..."

Radiosarajevo.ba
Tako je govorila tetka Zilha: "Moraš raditi da bi ti Bog dao nafaku..."
/ Anadolija

Kada je Narodna kuhinja u Sarajevo otvorila vrata davne, ratne 1992. godine - tetka Zilha je bila jedna od kuharica. Ni slutila nije da će pomoć njenim građanima trebati sve ove godine, a da će upravo ona postati jedno od zaštitnih lica humanitarnosti i  solidarnosti ovog grada. Zato danas svi građani tuguju - jer nas je napustilo poznato lice, koje je bio s nama u dobru i zlu, ratu i miru, sreći i tugi..

"Otvorili smo vrata ove kuhinje davne 1992. godine, mnogih više nema među nama. Jedina sam ostala od kuhara. Dug i težak je to bio period. Svjedoci smo na kakvom je udaru bila kuhinja u ratu", prisjetila se tetka Zilha u jednom od intervjua prije nekoliko godina za Radiosarajevo.ba.

Nafake i hrane ima za sve, bila je jedna od njenih najčešćih rečenica upućenim svim građanima.

Aljoša Čampara: 'Dodik nama ne može prijetiti'

Aljoša Čampara: 'Dodik nama ne može prijetiti'

Prije tri godine, dobila je u Ankari Međunarodnu nagradu za dobročinstvo u organizaciji Turske fondacije Diyanet.

"Nagrada ovako velike i značajne institucije kakva je Fondacija Diyanet najbolji je dokaz da je naš rad prepoznat. Misli dobro i dobro će ti se vratiti", kazala je tada tetka Zilha u kratkom obraćanju.

Skromna, nasmijana, uvijek spremna za pomoći i žena koja nikada nije gubila nadu i vjeru u ljude - tako bismo mogli najkraće mogli opisati tetku Zilhu.

Svi koji su bili gladni - imali su šta jesti i to je jedno od obećanja koje je tetka Zilha ispunila. Davao se hljeb, varivo, makarane...

"Da mogu, ne bih nikad dala da se siječe po pola hljeba, to se desi subotom kada se dijeli i suha hrana, jer tada dolaze svi. Ne daj Bože da neko doživi da mu hljeba zafali... U gradu možda nema gladnih, ali ima mnogo siromašnih. Neki neće u kuhinju, već na trotoar da prose", rekla je tetka za naš portal prije nekoliko godina.

Pitala se u više navrata kada će "doći njeno vrijeme da ode".

"Želim pomoći ljudima dok mogu, kad ne mognem, odoh. Možda je vrijeme i da odem, dodijala sam svakome. Moraš raditi da bi ti Bog dao nafaku. Ali ono što znam iz iskustva je da bude i hljeba i plate, ali kada Bog dadne zdravlja - to je najbolja nagrada", zaključila je jednom prilikom tetka Zilha.

Bajrame nije provodila sa porodicom, već je dijelila kurbane koji su građani ranije donirali. Nije žalila ni jednog dana, ali je razmišljala sve češće o penziji. Nije je dočekala, radila je sve do zadnjeg dana. Zato će dobra duša Sarajeva zauvijek ostati upamćena u sjećanjima svih Sarajlija - pa neka i njena djela služe kao vodilja. Bila je dobra prema ljudima i u dobrim i lošim vremenima - jer se vrijeme mijenja, ali čovjek uvijek mora ostati insan...

Ekipa portala Radiosarajevo.ba porodici upućuje iskreno saučešće.

                                                                                                                                                                                                     

Narodna kuhinja u ratu kuhala oko 6.000 obroka

U ratnom periodu kuhalo se i do 6.000 obroka, da bi poslije Dejtonskog sporazuma došlo do stagnacije i broja od 3.500 obroka.

Zadnjih godina se taj broj, nažalost, kretao oko nekoliko hiljada - broj nije bio stalan.

To nisu bile samo izbjeglice, beć i osobe starije od 60 godine, bez primanja, porodice, nezaposleni ljudi...

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije