Tri decenije članstva u UN-u: Prva pobjeda pod zastavom od ljiljana

Sutra, 22. maja, navršit će se 30. godišnjica od kako se na East Riveru zavijorila zastava Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima i kako je naša država postala članicom Ujedinjenih nacija (UN).

Piše: Faruk Vele

Muhamed Sacirbey (Muhamed Šaćirbegović) prvi ambasador naše zemlje pred Ujedinjenim nacijama (UN) i bivši ministar vanjskih poslova naše zemlje kaže da je naš uspjeh u priznanju BiH u UN-a je „bio ključan prvi korak u brojnim diplomatskim bitkama koje su tek trebale nastupiti.“

Trending

Mještani Fojnice sami sanirali oko 80 posto materijalne štete nakon poplava

Drama zbog faks mašine

„Jednostavno nije moguće ne uzeti u obzir kako se prema BiH odnosilo tada (i sada), a kako se odnosi prema Ukrajini. Lideri Ukrajine navode kako su meta genocidnog napada kao što su to bili građani BiH. Ukrajina je žrtva napada koji nije izazvala. Napadnuta je od strane veće i vojno znatno nadmoćnije zemlje susjeda upravo kako je BiH bila izložena agresiji. Poput Putinove Rusije, Srbija je sprovodila operaciju stvaranja "velike Srbije". Razlika je u tome da BiH 22. maja 1992. godine nije bila ni priznata kao zemlja članica globalne zajednice u Ujedinjenim narodima sa pravom da brani svoju teritoriju, suverenitet i svoje građane“, priča Sacirbey za portal Radiosarajevo.ba.

Kako danas, i tada je Rusija otvoreno bila protiv Bosne i Hercegovine, ali nije bila jedina.

„Nekoliko svjetskih sila, među kojima nije bila samo Rusija, bile su protiv nas dok su ostale bile dvolične i radile na potkopavanju napora BiH da bude priznata kao država. Ovdje uključujem i predstavljanje lažne historije i optužbi zasnovanih na stereotipima i neznanju. Nekoliko dana prije datuma kada smo trebali biti primljeni u UN-a desio se pokušaj ometanja procesa samo zbog jednog minornog tehničkog pitanja (potpis Alije Izetbegovića koji se nalazio na zvaničnom zahtjevu za prijem u UN bio je iz Sarajeva koje je već tada bilo pod opsadom dostavljen telefaksom, a ne u originalu). U svojstvu tadašnjeg neformalnog koordinatora procesa prijema BiH u članstvo u UN imao sam priliku da otkrijem ovu "diplomatsku zavjeru" kojom smo mi trebali izgubiti dragocjeno vrijeme“, prisjeća se Sacirbey.

Diplomatska pobjeda

Nastala je prava drama. Posljedice su mogle biti fatalne.

„Na sreću, dr. Haris Silajdžić koji je tada obnašao dužnost ministra vanjskih poslova je bio upravo stigao u New York i skupa smo napisali novi zahtjev na kojem je stajao njegov originalni potpis. Zahtjev smo lično dostavili Uredu generalnog sekretara na 42. spratu“, kaže Sacirrbey, te nastavlja.

„Da se to nije desilo BiH i njeni građani su mogli biti majorizirani tako što bi bili isključeni iz procesa prijema skupa sa tadašnjim bivšim republikama Jugoslavije Slovenijom i Hrvatskom. Prijem BiH je mogao biti odložen, kao što je bio slučaj sa Makedonijom, ili stavljen pod znakom uputnika kao što se desilo sa Kosovom ili su vremenom prava naših građana mogla biti znatno smanjena kao što je to danas slučaj sa Kašmirom ili mnogim drugim oblastima“.

Prema njegovim riječima, „diplomatska pobjeda BiH tada nije mogla biti izvojevana bez hrabre i čvrste odbrane građana i vojnika BiH na terenu“.

„Očekivalo se da ćemo izgubiti i da će se to desiti čim prije. Oni koji su ovo priželjkivali željeli su da naš opstanak ne postane iritantan onima koji su primjećivali njihov neuspjeh kako po pitanju osnovnih principa tako i strateški. A opstanak BiH je bio podsjetnik toga“, veli naš sagovornik.

Bosna i Ukrajina

Muhamed uspoređuje položaj Bosne i Hercegovine 1992. godine i Ukrajine trideset godina kasnije, 2022.

„Što se tiče "iznenadnog" otpora Ukrajine razlika je u tome što su Ukrajinci dobili ogromnu podršku i oružje da se mogu braniti. U slučaju BiH ona je tada bila ostala pod embargom na uvoz oružja što nas je onemogućilo da probijemo opsade i odbijemo napade. Nuđena su razna obrazloženja. Od lažnog pacifizma u vremenu provođenja etničkog čišćenja do stereotipa koji su bili samo jedna inačica retorike Miloševićevog režima“, kaže Sacirbey.

Postavlja se pitanje: šta će se desiti ako Ukrajina počne dobijati rat?

„Da li će se pojaviti tendencija da se Putin poštedi od "poraza" te da se nekako uspostavi ravnoteža u odnosima između žrtve i napadača.

Ovo nas vraća na događaje u BiH od prije 25 ili 30 godina, ali izgleda da su lekcije iz BiH zaboravljene. Kao što je to BiH činila onda i Ukrajina danas brani euroatlanske vrijednosti. Izdaja BiH otvorila je prostor "oportunizmu" za napad na Ukrajinu. BiH nije vodila posljednji rat ere "Hladnog rata" već prvi rat nove podijeljene Evrope 21. stoljeća. Nadalje, Ukrajina koja nastavlja da se vojno brani kreće u svoju diplomatsku borbu za puno priznanje, za status u članstvo euro-atlanske porodice priznajući kao "pobjedu" isključivo postizanje trajnog mira i stabilnosti“, zaključio je Sacirbey.