Tajna Desila - Hutovog blata: Legenda o potopljenom gradu i velika otkrića

Dok se u našoj javnosti kao vrijednosti nameću razne izmišljene teorije, ekstravagantna "istraživanja" i "eksperti" u svrhu zabave za dokon svijet pod firmom znanosti, pred našim očima izmiče cijelo jedno bogatstvo nevjerovatnih otkrića i "poruka iz prošlosti" diljem naše domovine.

Među takvima je svakako lokalitet Desilo – Hutovo Blato (na poznatom putu "preko Svitave" ka Neumu) na kojem su provođena široka podvodna arheološka istraživanja.

Piše: Faruk Vele

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Podsjetio me je na ovo prelijepo mjesto nedavni tekst kolega sa Čapljinskog portala.

Autor ovih redaka je prije skoro 15 godina pratio istraživanja eksperata na ovom području tokom 2007. i 2008. godine. Ono je u to vrijeme po prvim puta sistematski istraženo i dokumentirano, a nakon što je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća uopće otkriveno.

"Ćupovi" i Ilirsko pleme Daorsi

Kako u kasnijem naučnom radu bilježe Vesna Zmaić i Igor Miholjek, dosadašnja podvodna arheološka istraživanja izvora Desilo pokazala su "kontinuitet naseljavanja od ranog brončanog doba, preko željeznog doba i vremena ilirskog plemena Daorsa, do vremena rimske dominacije i kasnoantičkog razdoblja".

Inače, lokalno stanovništvo znalo je za "ćupove" u jezeru od kada je naselilo taj prostor. Nije im pridavano neko posebno značenje, sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Atički lokalitet Desilo – Hutovo blato otkriven je 1971. nakon što je općini Čapljina i Turističkom savezu prijavljeno kako je iz izvora Desilo izvađena skupina ulomaka antičkih amfora. Naime, potaknuti legendama o potopljenom gradu u vrelu Desilu, mještani iz sela Bajovaca su niz godina samostalno istraživali lokalitet i pri niskom vodostaju vadili amfore iz vode.

Zbog nestručnog vađenja nijedna amfora nije bila izvađena u cijelosti.

Posljednjim takvim pokušajem izvađeno je dvanaest amfora s očuvanim drškama i grlom, ali bez dna. Kako bi daljnje devastacije bile spriječene, pronalazači lokaliteta dobili su novčanu naknadu, a zakonom je zabranjeno vađenje bilo kakvih predmeta iz vode.

Prvo stručno podvodno istraživanje lokaliteta Desilo provedeno je u novembru 1972. u saradnji s podvodnim arheolozima i konzervatorima iz Muzeja grada Šibenika, a pretražena je površina od 2500 m² muljevita dna.

U blizini su pronađeni ostaci drvenog čamca izrađenog od izdubljenog hrastova debla. Kako, uz ostalo, navode Zmaić i Miholjek, s obzirom na to da se u istraživanju nisu našli ostaci brodske konstrukcije, ostalo je otvoreno pitanje je li riječ o potopljenom brodu s teretom amfora ili o ostacima gospodarskog skladišta antičke vile rustike.

Izvađeno je četrnaest ulomaka amfora i dva poklopca. Amfore su tipološki određene kao tip Lamboglia 2 i prema njima je lokalitet datiran u 2. i 1. st. pr. Kr.

Analize drveta pokazale su, ipak, starost čamca od 430 godina (+/- 60 godina), to jeste da nemaju veze s predmetima iz antike.

Kako je pljačkano blago?

Čamac je prenesen u muzejsku zbirku na Mogorjelu, a na lokalitetu više nisu provođena arheološka istraživanja sve do 2007. godine. Nažalost, devastacija lokaliteta je nastavljena tokom ratova prostorima bivše Jugoslavije.

Kulminirala je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, između 1992. i 1995., kad je počela sustavna pljačka amfora koje su bile pod zaštitom vojske, europskih promatrača i snaga UN-a!

Neke amfore i danas se mogu naći u privatnim zbirkama!?

S obzirom na to da se i nakon rata učestalo ronilo na lokalitetu i pritom vadio arheološki materijal, u martu 2007. poduzeto je prvo zaštitno arheološko istraživanje podvodnog dijela lokaliteta. Istraživanje je provedeno u sklopu međunarodne saradnje. Voditelj projekta bila je Snježana Vasilj s Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, a voditelj podvodnih zaštitnih istraživanja bio je dr. sc. Mario Jurišić s Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Istraživanjima izvedenim u tri kampanje htjelo se odgovoriti na pitanje kako je tako velika količina amfora tipa Lamboglia 2 završila na dnu jezera Desilo te je li na tome mjestu postojala trgovačka stanica, koja je u antičko doba bila povezana plovidbenom trgovačkom rutom rijekom Neretvom. Istraživanja su dala "određene smjernice u prilog postojanja gospodarskog kompleksa na navedenom prostoru, gdje je osim proizvodnje vina možda postojala i proizvodnja amfora". 

Te 2007. godine na dnu su još uvijek postojale dvije koncentracije ulomaka amfora, koje su uočene i 1972. godine. Tada su ispod sloja s ulomcima amfora pronađeni drveni elementi, pretpostavljeni ostaci plovila za prijevoz tereta amfora (treba se prisjetiti kako se Neretvanska, lađa tradicionalno plovilo u delti Neretve, i danas može vidjeti).

Sjekire, koplja, amofere...

U jesen iste 2007. godine provedena je druga faza istraživanja u saradnji s Nevladinim centrom za istraživanje i edukaciju (NCIE). Prilikom te kampanje, ispod antičkog sloja ustanovljen je i prapovijesni sloj s predmetima koji pripadaju starijem i mlađem željeznom razdoblju, poput brončane sjekire sa zaliscima tzv. podunavskog tipa i željezno listoliko koplje.

U kampanji 2008. pronađen je najdublji istraženi sloj koji je pripadao ranom brončanom dobu. Datiran je prema keramici koja pripada Cetinskoj kulturnoj grupi, što su potvrdile i kasnije analiza drveta.

"Taj prapovijesni horizont pod vodom ne treba sagledavati zasebno, već u kontekstu kopnenog dijela s gradinskim naseljem i nekropolom, koji se nalaze u neposrednoj blizini jezera. U prapovijesti jezero nije postojalo; to nam dokazuje prapovijesna arhitektura pronađena na šest m dubine u samom izvoru. Riječ je o nasipu od nabijene ilovače i drvenih pilona prepletenih šibljem koji spaja dvije obale izvora ", navode Vesna Zmaić i Igor Miholjek.

Najveći broj nalaza čine brojni ulomci i poklopci amfora tipa Lamboglia iz 2. i 1. st. pr. Kr. koji se nalaze ispod površinskog sloja humusa oko izvora uz nalaze opeke i tegula. Izvađeno je više od tri stotine ulomaka, od kojih nekoliko oboda nosi pečate. Na temelju usporedbe s analognim pečatima na amforama pronađenim na podvodnom arheološkom lokalitetu Stanići – Ćelina, kopnenog nalaza amfore u Vidu kod Metkovića (Narona) i bliskih hercegovačkih nalazišta, nametnula se mogućnost lokalne izrade i distribucije amfora tipa Lamboglia 2.

Uz stalne trgovačke veze s Rimskim Carstvom, koje ih je s vremenom pokorilo, na tome su području niknula ruralna gospodarstva italskih doseljenika, zaslužnih za romanizaciju autohtonog stanovništva.

Objašnjavajući historijski kontekst u kojem su amfore iz antičke Narone (kako se tada pretpostavljalo) dospjele na ovo područje, historičaka Vasilj ranije je autoru ovih redak kazala da se pretpostavlja da su u vrijeme helenizma na područjima uz Neretvu i obližnji dio jadranske obale došlo do razvoja trgovine, a posebno osnivanjem grčkih kolonija na Visu i Hvaru.

Neretva – žila kucavica

Neretva je bila žila kucavica koja je u to vrijeme povezivala unutrašnjost Balkana sa Sredozemljem! 

"Neosporno je da su Daorsi baš na tom području bili privredno superiorni o čemu govori razina i njihovog plemenskog središte u grad Daorson u Ošanićima kod Stoca. Štaviše, ni s jačanjem Rimske imperije na ovim prostorima te aktivnosti nisu prestale", kazala je Vasilj.

Izuzetno velika količina ulomaka amfora, postojanje tekuće vode koja je bila osnova radioničarskih i proizvodnih pogona te ostaci rimskih tegula i opeke, sugeriraju postojanje ruralnog gospodarstva na tome mjestu.

Nadalje, navedenim istraživanjima zaključeno je da je do 19. st. Desilo bio samo izvor i potok. Na starim austro-ugarskim kartama jezera su sjevernije, a izvor Desilo uopće nije vodom povezan s Blatom. Termin Hutovo blato koristi se poslije, a današnji izgled može pripisati hidroelektrani "Čapljina" i tzv. meliorizaciji sedamdesetih godina prošloga stoljeća, smatraju spomenuti autori.

Kako navode stručnjaci, buduća istraživanja trebala bi dati geološku sliku područja Hutova blata u antici, a geodetska mjerenja pružiti nove podatke o apsolutnim visinama cijelog područja, da bi se vidjele visinske razlike i odnosi izvora s Hutovim blatom i Neretvom. Ti podaci trebali bi odgovoriti na pitanje je li postojalo u antici jezero i je li se trgovalo vodenim ili kopnenim putem, zaključuju Vesna Zmaić i Igor Miholjek.

Javnost u Bosni i Hercegovini bi, kroz organizirane posjete učenika i studenata, zaljubljenika historije drevnih Ilira, prije svega Daorsa, ali i Rima, te drugih historijskih epoha, kao i ljubitelji prirode, morali posvetiti veću pažnju ovom području naše zemlje.

Ono je daleko interesantnije i važnije od historijski falsifikata koji nam se prečesto nameću kao vrijednost.