Tajna Desila - Hutovog blata: Legenda o potopljenom gradu i velika otkrića

Dok se u našoj javnosti kao vrijednosti nameću razne izmišljene teorije, ekstravagantna "istraživanja" i "eksperti" u svrhu zabave za dokon svijet pod firmom znanosti, pred našim očima izmiče cijelo jedno bogatstvo nevjerovatnih otkrića i "poruka iz prošlosti" diljem naše domovine.

Među takvima je svakako lokalitet Desilo – Hutovo Blato (na poznatom putu "preko Svitave" ka Neumu) na kojem su provođena široka podvodna arheološka istraživanja.

Piše: Faruk Vele

Trending

Godina u kojoj su pali "nedodirljivi": Ovi slučajevi su obilježili 2025. u Bosni i Hercegovini

Podsjetio me je na ovo prelijepo mjesto nedavni tekst kolega sa Čapljinskog portala.

Autor ovih redaka je prije skoro 15 godina pratio istraživanja eksperata na ovom području tokom 2007. i 2008. godine. Ono je u to vrijeme po prvim puta sistematski istraženo i dokumentirano, a nakon što je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća uopće otkriveno.

"Ćupovi" i Ilirsko pleme Daorsi

Kako u kasnijem naučnom radu bilježe Vesna Zmaić i Igor Miholjek, dosadašnja podvodna arheološka istraživanja izvora Desilo pokazala su "kontinuitet naseljavanja od ranog brončanog doba, preko željeznog doba i vremena ilirskog plemena Daorsa, do vremena rimske dominacije i kasnoantičkog razdoblja".

Inače, lokalno stanovništvo znalo je za "ćupove" u jezeru od kada je naselilo taj prostor. Nije im pridavano neko posebno značenje, sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Atički lokalitet Desilo – Hutovo blato otkriven je 1971. nakon što je općini Čapljina i Turističkom savezu prijavljeno kako je iz izvora Desilo izvađena skupina ulomaka antičkih amfora. Naime, potaknuti legendama o potopljenom gradu u vrelu Desilu, mještani iz sela Bajovaca su niz godina samostalno istraživali lokalitet i pri niskom vodostaju vadili amfore iz vode.

Zbog nestručnog vađenja nijedna amfora nije bila izvađena u cijelosti.

Posljednjim takvim pokušajem izvađeno je dvanaest amfora s očuvanim drškama i grlom, ali bez dna. Kako bi daljnje devastacije bile spriječene, pronalazači lokaliteta dobili su novčanu naknadu, a zakonom je zabranjeno vađenje bilo kakvih predmeta iz vode.

Prvo stručno podvodno istraživanje lokaliteta Desilo provedeno je u novembru 1972. u saradnji s podvodnim arheolozima i konzervatorima iz Muzeja grada Šibenika, a pretražena je površina od 2500 m² muljevita dna.

U blizini su pronađeni ostaci drvenog čamca izrađenog od izdubljenog hrastova debla. Kako, uz ostalo, navode Zmaić i Miholjek, s obzirom na to da se u istraživanju nisu našli ostaci brodske konstrukcije, ostalo je otvoreno pitanje je li riječ o potopljenom brodu s teretom amfora ili o ostacima gospodarskog skladišta antičke vile rustike.

Izvađeno je četrnaest ulomaka amfora i dva poklopca. Amfore su tipološki određene kao tip Lamboglia 2 i prema njima je lokalitet datiran u 2. i 1. st. pr. Kr.

Analize drveta pokazale su, ipak, starost čamca od 430 godina (+/- 60 godina), to jeste da nemaju veze s predmetima iz antike.

Kako je pljačkano blago?

Čamac je prenesen u muzejsku zbirku na Mogorjelu, a na lokalitetu više nisu provođena arheološka istraživanja sve do 2007. godine. Nažalost, devastacija lokaliteta je nastavljena tokom ratova prostorima bivše Jugoslavije.

Kulminirala je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, između 1992. i 1995., kad je počela sustavna pljačka amfora koje su bile pod zaštitom vojske, europskih promatrača i snaga UN-a!

Neke amfore i danas se mogu naći u privatnim zbirkama!?

S obzirom na to da se i nakon rata učestalo ronilo na lokalitetu i pritom vadio arheološki materijal, u martu 2007. poduzeto je prvo zaštitno arheološko istraživanje podvodnog dijela lokaliteta. Istraživanje je provedeno u sklopu međunarodne saradnje. Voditelj projekta bila je Snježana Vasilj s Fakulteta filozofsko-humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru, a voditelj podvodnih zaštitnih istraživanja bio je dr. sc. Mario Jurišić s Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Istraživanjima izvedenim u tri kampanje htjelo se odgovoriti na pitanje kako je tako velika količina amfora tipa Lamboglia 2 završila na dnu jezera Desilo te je li na tome mjestu postojala trgovačka stanica, koja je u antičko doba bila povezana plovidbenom trgovačkom rutom rijekom Neretvom. Istraživanja su dala "određene smjernice u prilog postojanja gospodarskog kompleksa na navedenom prostoru, gdje je osim proizvodnje vina možda postojala i proizvodnja amfora". 

Te 2007. godine na dnu su još uvijek postojale dvije koncentracije ulomaka amfora, koje su uočene i 1972. godine. Tada su ispod sloja s ulomcima amfora pronađeni drveni elementi, pretpostavljeni ostaci plovila za prijevoz tereta amfora (treba se prisjetiti kako se Neretvanska, lađa tradicionalno plovilo u delti Neretve, i danas može vidjeti).

Sjekire, koplja, amofere...

U jesen iste 2007. godine provedena je druga faza istraživanja u saradnji s Nevladinim centrom za istraživanje i edukaciju (NCIE). Prilikom te kampanje, ispod antičkog sloja ustanovljen je i prapovijesni sloj s predmetima koji pripadaju starijem i mlađem željeznom razdoblju, poput brončane sjekire sa zaliscima tzv. podunavskog tipa i željezno listoliko koplje.

U kampanji 2008. pronađen je najdublji istraženi sloj koji je pripadao ranom brončanom dobu. Datiran je prema keramici koja pripada Cetinskoj kulturnoj grupi, što su potvrdile i kasnije analiza drveta.

"Taj prapovijesni horizont pod vodom ne treba sagledavati zasebno, već u kontekstu kopnenog dijela s gradinskim naseljem i nekropolom, koji se nalaze u neposrednoj blizini jezera. U prapovijesti jezero nije postojalo; to nam dokazuje prapovijesna arhitektura pronađena na šest m dubine u samom izvoru. Riječ je o nasipu od nabijene ilovače i drvenih pilona prepletenih šibljem koji spaja dvije obale izvora ", navode Vesna Zmaić i Igor Miholjek.

Najveći broj nalaza čine brojni ulomci i poklopci amfora tipa Lamboglia iz 2. i 1. st. pr. Kr. koji se nalaze ispod površinskog sloja humusa oko izvora uz nalaze opeke i tegula. Izvađeno je više od tri stotine ulomaka, od kojih nekoliko oboda nosi pečate. Na temelju usporedbe s analognim pečatima na amforama pronađenim na podvodnom arheološkom lokalitetu Stanići – Ćelina, kopnenog nalaza amfore u Vidu kod Metkovića (Narona) i bliskih hercegovačkih nalazišta, nametnula se mogućnost lokalne izrade i distribucije amfora tipa Lamboglia 2.

Uz stalne trgovačke veze s Rimskim Carstvom, koje ih je s vremenom pokorilo, na tome su području niknula ruralna gospodarstva italskih doseljenika, zaslužnih za romanizaciju autohtonog stanovništva.

Objašnjavajući historijski kontekst u kojem su amfore iz antičke Narone (kako se tada pretpostavljalo) dospjele na ovo područje, historičaka Vasilj ranije je autoru ovih redak kazala da se pretpostavlja da su u vrijeme helenizma na područjima uz Neretvu i obližnji dio jadranske obale došlo do razvoja trgovine, a posebno osnivanjem grčkih kolonija na Visu i Hvaru.

Neretva – žila kucavica

Neretva je bila žila kucavica koja je u to vrijeme povezivala unutrašnjost Balkana sa Sredozemljem! 

"Neosporno je da su Daorsi baš na tom području bili privredno superiorni o čemu govori razina i njihovog plemenskog središte u grad Daorson u Ošanićima kod Stoca. Štaviše, ni s jačanjem Rimske imperije na ovim prostorima te aktivnosti nisu prestale", kazala je Vasilj.

Izuzetno velika količina ulomaka amfora, postojanje tekuće vode koja je bila osnova radioničarskih i proizvodnih pogona te ostaci rimskih tegula i opeke, sugeriraju postojanje ruralnog gospodarstva na tome mjestu.

Nadalje, navedenim istraživanjima zaključeno je da je do 19. st. Desilo bio samo izvor i potok. Na starim austro-ugarskim kartama jezera su sjevernije, a izvor Desilo uopće nije vodom povezan s Blatom. Termin Hutovo blato koristi se poslije, a današnji izgled može pripisati hidroelektrani "Čapljina" i tzv. meliorizaciji sedamdesetih godina prošloga stoljeća, smatraju spomenuti autori.

Kako navode stručnjaci, buduća istraživanja trebala bi dati geološku sliku područja Hutova blata u antici, a geodetska mjerenja pružiti nove podatke o apsolutnim visinama cijelog područja, da bi se vidjele visinske razlike i odnosi izvora s Hutovim blatom i Neretvom. Ti podaci trebali bi odgovoriti na pitanje je li postojalo u antici jezero i je li se trgovalo vodenim ili kopnenim putem, zaključuju Vesna Zmaić i Igor Miholjek.

Javnost u Bosni i Hercegovini bi, kroz organizirane posjete učenika i studenata, zaljubljenika historije drevnih Ilira, prije svega Daorsa, ali i Rima, te drugih historijskih epoha, kao i ljubitelji prirode, morali posvetiti veću pažnju ovom području naše zemlje.

Ono je daleko interesantnije i važnije od historijski falsifikata koji nam se prečesto nameću kao vrijednost.