Start: Transrodne osobe u BiH

Piše: Amir Telibečirović (Start)

Kada se govori o transrodnim osobama u BiH, među sagovornicima često na površinu isplivaju uobičajene predrasude, neznanje i tabuom inspirisani podsmijeh. Slično je i širom bivše Jugoslavije.

Tinkica putuje

Pored toga, mnogi na ovim prostorima brkaju pojmove transeksualac,hermafrodit, transvestit, dvospolac... Jedan od više razloga brkanju jeste i pretjerano vezivanje tih pojmova za pornografiju i erotiku.

Iako se radi o medicinskim terminima, porno industrija i internet su najviše doprinijeli pogrešnim tumačenjima ovih pojava. Osim podsmijeha, osobe koje spadaju u te grupe izazivaju osudu i nervozu kod onih koji o svemu tome znaju malo ili nimalo.

To je najvjerovatnije jedan od razloga zašto, na primjer, transrodna osoba s nadimkom Tinkica, nije htio ili htjela, reći svoje puno ime. Samo nam telefonom kaže da stanuje u Kiseljaku i da uskoro seli u Njemačku kod rodice.

Usput, potvrđuje da ni u bližoj okolini nije bilo puno razumijevanja za njegovu/njenu želju da se od mladića pretvori u djevojku.

- Otkako znam za sebe hjela sam da budem žensko. I kada sam bila dječak. Mati mi je rekla da je bilo nekakvih hormonalnih poremećaja, ne znam, valjda, pa su mi u pubertetu počele rasti dojke, iako sam i dalje imala muški spolni organ. Nisu to bile velike grudi, ali su bile pomalo upadljive. Međutim, ja sam se oduvijek iznutra osjećala radije kao curica nego kao dječak, neovisno od mojega tijela. Ljudi ovdje nisu blagonaklono gledali na to. U Njemačkoj ću imati i odgovarajući posao, i nadam se da ću tamo naići na više razumijevanja. Stoga ne bih govorila o sebi više, barem ne u našoj zemlji - rezignirano i kratko objašnjava Tinkica glasom koji, bar telefonski, djeluje više muški, ali nije predubok.

Naravno, u svijetu estrade i show businessa ima dosta slavnih osoba koje su bez problema govorile o svojim transrodnim stanjima. Ali, oni koji nemaju taj luksuz, teško se odlučuju javno govoriti o tome, u BiH i u regionu. Međutim, kako ništa nije crno-bijelo, tako nije ni ova neisgurnost među transrodnima na Balkanu.

Osoba koja se rodila u muškom spolu, barem tjelesno, po imenu Darko, nema taj problem, i otvoreno govori o sebi kao ženi. Instistira samo na tome da ga zovemo imenom Angel umjesto Darko i, naravno, da joj se obraćamo u ženskom rodu.

Suze zbog volančića

- Prava sam žena rođena u pogrešnom tijelu, ali muško spolovilo mi ne smeta - definiše se jednostavnim riječima Angel.

Kaže da je rođen/a u austrijskom mjestu Bludenz 1974. godine. Njen otac, koji je iz Hrvatske, upoznao je njenu majku koja je iz BiH u vrijeme kad su oboje bili gastarbajteri u Austriji.

Danas se Angel bavi dizajniranjem ženske odjeće u Beču. Kaže da je još kao dijete imala sklonosti ka nošenju haljina i svega po čemu bi je drugi vidjeli kao curicu umjesto dječaka. Ali to nije išlo lagano, ni u Austriji, ni i u bivšoj Jugoslaviji.

- Reakcija djece u vrtiću na moju haljinu sa čipkom, volanima i ružicama, kada sam imala četiri godine, bila je grozna. Rugali su mi se i ismijavali me. To me je jako povrijedilo, rasplakala sam se i pobjegla kući. Dječak sam, osjećala sam se kao djevojčica, a i volim haljine - prisjeća se Angel prvih neprijatnosti u ranoj mladosti.

Pošto je javnost podijeljena oko tumačenja transrodnosti, Angel nudi i svoje viđenje. Smatra da to ima veze sa genetikom.

- Transrodnost ne počinje u kasnim godinama. Ona vam je u genima, pa zbunjenost počne dosta rano. To nije bolest koja se vremenom razvije nego ste oduvijek takvi - kaže Angel.

Unatoč prvim teškoćama, Angel je uspjela da se odluči i izbori za svoj status. Kaže nam da su joj najdraži trenuci u životu bili onda kada su je prolaznici na ulici vidjeli kao curicu, časteći je usput i komplimentima o urednosti i ljepoti. Sa roditeljima je, tvrdi, jedno vrijeme imala nesporazume i svađe na temu muško ili žensko, pitanje je sad, ali su oni vremenom popustili i danas je prihvaćaju takvom kakva osjeća da želi i da može biti.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju magazina 'Start'