Reuters: Srebrenička miješana ljubav

Piše: Daria Sito Sučić za Reuters 

Za nekoga ko nije iz Bosne, ljubavna priča Almira Salihovića i Dušice Rendulić zvuči sasvim obično: momak upozna djevojku, zaljube se, počnu živjeti zajedno, dobiju dijete.

Ali on je Musliman, a ona Srpkinja, i njih dvoje su prvi miješani par u Srebrenici od 1995. godine, kada su srpske snage masakrirale oko 8,000 muslimanskih muškaraca i dječaka u većinski muslimanskom gradu, što se smatra najgorim zločinom počinjenim u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Njih dvoje kažu da im nije važno kako ih doživljavaju ljudi u gradu u kome su Srbi sada većina, i da ne očekuju da će njihov sin, kome su dali ime Jusuf po jednom od Almirovih šest daiđa koji su ubijeni u srebreničkom masakru, imati problema.

"Kada bih imala šest sinova, sve bih ih nazvala po Almirovim daiđama", kaže Dušica, kojoj su 24 godine, pokazujući na napuštene kuće koje su im nekada pripadale.

Njihova priča budi nadu za mnoge u napaćenoj zemlji da bosanski Muslimani, Hrvati i Srbi mogu naučiti kako da ostave međusobne netrpeljivosti iza sebe, pa čak i u mjestima koja su još uvijek obilježena dugim sjenama rata.

Međunarodne organizacije su provele više od decenije pokušavajući da poprave rezultate etničkog čišćenja koje je razdijelilo Bosnu na tri strane, ali manje od trećine onih koji su protjerani zbog pogrešnog imena su se vratili svojim prijeratnim domovima.

Još manje ih se vratilo u Srebrenicu, gdje građanski aktivisti kažu da Srbi i Bošnjaci žive paralelne živote i da nema političke volje da se to promijeni.

"Ovi mladi ljudi su definitivno naša jedina nada", kaže Dragana Jovanović, direktorica nevladine organizacije Prijatelji Srebrenice.

Stigma miješanih brakova

U bivšoj Jugoslaviji, miješani brakovi su bili izuzetno dobro prihvaćeni i čak poželjni. Danas, više od decenije nakon ratova, njih stigmatiziraju zagriženi nacionalisti širom Balkana, iako su etničke i vjerske razlike na kojima instistiraju jedva primjetne u, generalno, sekularnom društvu.

Jovanović, koja je Srpkinja, kaže za mladi srebrenički par: "Njih treba podržati da ustraju u aktivnostima za koje su bili dovoljno hrabri da poduzmu, oni su bosanska hrabra srca."

Ali oni nisu prvi koji su opisani na takav način. Izvještavajući iz opkoljenog Sarajeva u jeku rata, pokojni Reutersov dopisnik Kurt Schork je opisao sarajevske "Romea i Juliju", Srbina i Muslimanku koji su ubijeni pokušavajući da napuste opkoljeni grad. (opširnije: http://www.ksmemorial.com/romeo.htm)

Publicitet koji doživljavaju zbog svoje veze neočekivan je za Almira i Dušicu.

"Nama je bilo lako", kaže Dušica, objašnjavajući da su je Almirova porodica i komšije dobro prihvatili, i da nisu imali nikakvih problema. Kaže da će se formalno vjenčati kada zarade dovoljno novca da organizuju pristojno vjenčanje, i da su joj donatori iz Norveške obećali kupiti bijelu vjenčanicu. "Ako se ponašate normalno, niko vas neće dirati",  kaže Dušica, sjedeći na verandi nove drvene kućice koju su humanitarci iz Austrije izgradili za par, i brižno pazeci na njihovog osmomjesečnog sina.

Rat je ubio multietnički duh

Dušica je rođena u Hrvatskoj od oca Hrvata i majke Srpkinje. Napustila je Hrvatsku sa majkom, braćom i sestrama 1995. godine, kada su snage Hrvatske vojske prognali u Srbiju  srpske separatiste sa teritorija koje su bili okupirali 1991. Osjeća se više Srpkinjom nego Hrvaticom. Prvi put je vidjela Almira tačno prije dvije godine kada je bila u posjeti rodbini u sjevernoj Bosni, gdje je on bio zaposlen čuvajući ovce. Nije prošlo dugo i oni su otišli u Srebrenicu da započnu zajednički život.

Almiru je bilo petnaest godina kada je njegova porodica bila prisiljena da napusti Srebrenicu 11. Jula 1995, nakon što su snage bosanskih Srba razdvojile žene i djecu od muškaraca, koji su ubijeni u danima koji su slijedili i njihova tijela zatrpana  u tajnim masovnim grobnicama.

"Nisu svi ljudi isti", Salihović je rekao za Reuters. "Mi, Muslimani koji smo se ovdje vratili, treba da živimo kao prije, da se družimo sa svima."

Brakovi između pripadnika različitih ethničkih grupa bili su posebno cesti u multi-etničkoj Bosni i Hercegovini, gdje su Bošnjaci muslimani, pravoslavni Srbi i Hrvati katolici živjeli svi skupa.

Ali brutalnost koju su pripadnici svih etničkih grupa pokazali jedni prema drugima tokom ratova je drastično smanjila broj onih koji bi se usudili na avanturu izlaska iz sigurnosti koju im pruža njihova etnička grupa.

U Bosni, na primjer, pojedini islamski vjerodostojnici i bošnjački nacionalisti su tokom 1992.-95. rata snažno lobirali protiv miješanih brakova, nazivajuci djecu iz takvih brakova “kopiladima” bez boje i mirisa.

Politička ili privatna stvar

Goran Penava, sociolog sa Instituta za društvena istraživanja u Beogradu, kaže da se raspad multietničke Jugoslavije poklopio sa "naglim smanjenjem udela etnički heterogenih brakova".

Tokom zadnjeg popisa sprovedenog u Bosni i Hercegovini 1991., oko 15 posto stanovnika Sarajeva, koje je tada brojalo oko pola miliona ljudi, se izjasnilo kao Jugosloveni i Ostali. Većina njih je ili živjela u miješanom braku ili dolazila iz miješanog braka.

Parcijalno istraživanje sprovedeno u Federaciji BiH 2002. godine pokazalo je da se samo 2.5 % od populacije od oko 2.3 miliona izjasnilo da pripada grupi ostalih (Jugosloveni se tada već nestali).

Sličan trend se može vidjeti širom regije. U Srbiji, broj miješanih brakova je pao na 9.2% 2010.godine sa 15.5% iz 1991. Penava objašnjava trend rastom etničkog nepovjerenja tokom perioda ratova, koji su Srbiju i Hrvatsku napravili nacionalno homogenijim državama.

U isto vrijeme, u takvim državama u kojima jedna nacija jasno dominira, miješani brakovi više nisu stigmatizirani.

"Pitanje miješnih brakova u Hrvatskoj je bilo posljedica rata", kaže sociolog Dražen Lalić. "Miješani brakovi nisu više političko pitanje i kod velikog broja ljudi oni su potpuno u privatnoj sferi."

U Bosni, koja je nekada bila vrhunski primjer multietničnosti, samo Srbi, Bošnjaci i Hrvati su konstitutivni narodi. Svi ostali, uključujući Jevreje, Rome i ljude iz miješanih brakova koji su etnicki neopredijeljeni, su diskriminirani.

"Najveći problem je da ljude stalno tjeraju da se deklarišu kroz institucionalne mehanizme,” kaže Vesna Andree Zaimović, izvršna urednica portala Radiosarajevo.ba, koja je i sama dijete iz miješanog braka i živi u miješanom braku.

"Takvo insistiranje je ne samo diskriminatorsko i ponižavajuće, već je i nepristojno", dodaje Andree Zaimovic, koja je takođe aktistkinja za prava Ostalih, čiji broj se, u BiH, procjenjuje na stotine hiljada.

Dušica, koja i izgleda kako joj ime govori, kaže da će se se stvari poboljšati s vremenom. "Biće još miješanih brakova u Srebrenici, mi smo prvi probili led."

Prijevod sa engleskog: Daria Sito Sučić