Rešad Trbonja za BBC: Kako smo u Sarajevu izgladnjivani do smrti

Onda je 5. aprila 1992. godine mjesto koje se zove dom odjedanput bilo odsječeno od ostatka svijeta.

Najgori scenario

Britanski BBC pokrenuo je veliku istraživačku priču o gladi u svijetu, iskustvima ali i nesalomljivosti duha ljudi koji su iskušali veliku glad.

Cilj priče je objasniti kako su se ljudi nosili sa teškim iskušenjima gladi i kakve lekcije možemo naučiti iz njihovog iskustva.

Rešad Trbonja i drugih 400.000 stanovnika Sarajeva ostali su zarobljeni tokom opsade grada od tzv. Vojske RS. Tog aprila 1992. godine nije mogao ni pomisliti da je to tek početak stravične patnje koja će trajati gotovo četiri godine.

Tokom opsade Sarajeva obični građani koji su ostali u gradu, morali su se boriti da dođu do hrane dok su stalno bili izloženi artiljerijskoj vatri i napadima snajpera.

Čak i obično prelaženje ulice ili stajanje u redovima za hljeb bila je direktna opasnost po život jer su srpski vojnici sa okolnih brda pucali na civile.

Hrane nestalo odmah

Dok su meci i granate koji su padali na grad bile stalna prijetnja, Trbonja i njegove komšije iskusili su drugu, tišu ali jednako istu opasnost po život - glad.

“Hrane je nestalo odmah po početku rata”, prisjeća se Trobnja koji je tada imao 19 godina a sada podučava djecu o ratu u Bosni.

“Hrane je nestalo jer su sve prodavnice vrlo brzo opustošene. U plakaru i frižideru ne ostaje mnogo hrane kada prehranjujete cijelu porodicu”, ispričao je Trbonja za BBC.

Kada je opsada Sarajeva prestala u januaru 1996. godine više od 11.500 stanovnika Sarajeva su bili ubijeni. Mnogi su poginuli od gelera, eksplozija i metaka, neki su umrli od smrzavanja jer nije bilo struje niti su se mogli ugrijati. Neki građani Sarajeva umrli su i od gladi.

Unatoč ubijanjima, stalnom uništavanju grada i velikoj gladi, građani Sarajeva ipak su pokazali nevjerovatan otpor i duh.

“Ljudi u sarajevskim naseljima sadili su u parkovima povrće. Neki su u saksijama za cvijeće sadili. Osjećaj paradajza uzgojenog na svom balkonu bio je predivan”, rekao je Trbonja.

Otvorenje aerodroma

Dok međunarodna zajednica nije htjela i nije znala kako da interveniše tokom eskalacije rata u BiH, kanadske trupe UNPROFOR-a otvorile su Međunarodni aerodrom Sarajeva. To je bio ključni trenutak. Tokom opsade grada, obavljeno je 12.000 ljetova aviona koji su dovlačili humanitarnu pomoć. U grad je dovezeno više od 160.000 tona hrane i lijekova, te drugih potrepština.

“Bez humanitarne Sarajevo više ne bi postojalo. 90 posto ljudi ne bi preživjelo bez pomoći UN-a. Oni koji su bili bogati mohli su zamjeniti nakit, skupe slike, druge vrijednosti za hranu na crnom tržištu”, naveo je Trbonja.

Oni koji nisu imali ništa morali su se snalaziti na razne načine. Neki vojnici, kada se vrata s ratišta davali bi krv u bolnicama da bi dobili jednu konzervu govedine.

“Morali smo se snalaziti. Čitali smo iz knjiga koje biljke bi se još mogle iskoristiti, koje cvijeće primjerice za salatu. Bilo je dana kada smo sa kriškom hljeba i čajem, a nismo imali ništa drugo. To je stvarno bio mod preživljavanja”, opisao je Rešad Trbonja.

Zaključuje da je nevjerovatna činjenica da se to moglo dogoditi u srcu Europe prije samo 30-tak godina.