Atentati na poznate političare na Balkanu i Europi: Kako su poginuli Jozo Leutar, Zoran Đindić...

Atentat koji se dogodio 15. maja u Slovačkoj uznemirio je javnost širom Evrope, a u kojem je teško povrijeđen premijer Slovačke. Ovaj slučaj podsjetio je mnoge na atentate koji su se dogodili na prodručju Evrope ranije.

Robert Fico

U Slovačkoj je jučer, 15. maja izvršen atentat na premijera te zemlje Roberta Fico. On je ranjen u pucnjavi ispred Doma kulture nakon sjednice vlade.

Pucnjava se dogodila kada je premijer izašao iz zgrade gdje se održavala sjednica i pibližio se ljudima. Fico je zadobio povrede opasne po život te je hitno prevezen u bolnicu gdje je operisan, a sada je, kako su saopćili slovački mediji, van životne opasnosti te se oporavlja od povreda. 

Trending

Praznična iznenađenja: Digitalna plaćanja donose vrijedne prilike, koje treba iskoristiti

Počinioc do sada nije pronađen, a dok policija traga za napadačem, društvenim mrežama kruže snimke napada. 

Ovo, međutim, nije prvi atentat na zvaničnike u Evropi, a većina se dogodila na području Balkana.

Galip Balkar

Prije 41 godinu u Beogradu izvršen je atentat na ambasadora Turske u bivšoj Jugoslaviji Galipa Balkara. 

Na ambasadora su 1983. godine zapucali dvoje Armena koji su se dali u bijeg, a u pucnjavi su ubijena dvojica građana te je teško povrijeđen vozač. Nekoliko ljudi je krenulo za napadačima, a među njima je bio i Željko Milivojević, student, koji je tada stradao. Ambasador Turske je preminuo dva dana nakon ranjavanja. 

Ovaj atentat bio je prvi i posljednji slučaj međunarodnog terorizma u bivšoj Jugoslaviji. 

Jozo Leutar, 1999. 

Šesnaest godina kasnije, 16. marta 1999. godine, dogodio se još jedan atentat. Ovog puta u Sarajevu. 

Tog dana izvršen je atentat na Jozu Leutara, zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, na njegov službeni automobil je bila postavljena eksplozivna naprava koja se aktivirala u jednoj ulici blizu Ministarstva u strogom centru grada na Ciglanama. S njim je u automobilu bio njegov službeni vozač Željko Ćosić. Obojica su povrijeđena, Leutar dosta teže te je 12 dana poslije, 28. marta, preminuo u sarajevskoj bolnici.

Istraga je trajala godinama, a počinioci nikada nisu pronađeni. U pomoć su bili pozvani čak i stručnjaci američkog FBI-a. Cijeli slučaj, međutim, pratilo je dosta kontroverzi, poput one o suđenju šestorici Hrvata iz BiH. Među njima je bio i Leutarov vozač, za kojeg se čak tvrdilo da je postavio bombu u auto koje je vozio.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u oktobru 2021. godine zaključio da "postoji povreda prava na život zbog propusta javne vlasti da postupi u skladu sa zahtjevom ažurnosti i razumne djelotvornosti, odnosno djelotvornosti u provođenju istrage povodom događaja u kojem je apelantov otac povrijeđen od kojih povreda je kasnije podlegao".

Ova odluka bila je tračak nade za porodicu Leutar, međutim, ni nakon nje, u procesu se nije promijenilo mnogo stvari.

Margaret Thatcher, 1984.

Britanska premijerka Margaret Thatcher, zvana ‘željezna lady‘, za dlaku je izbjegla veliku eksploziju 1984. godine u hotelu Grand u kojem je odsjela u Brightonu.

Bombu su postavili pripadnici Privremene irske revolucionarne armije (IRA), jer su se članovi britanske Konzervativne stranke u hotelu okupili povodom stranačke konferencije. U eksploziji koja se dogodila oko tri sata ujutro preminulo je pet osoba, dok ih je još 34 bilo ranjeno.

Britanska premijerka i njezin suprug bili su u hotelskoj sobi kada je bomba eksplodirala. Kasnije je novinarima rekla da su imali puno sreće jer su preživjeli. Njene riječi su odjeknule u jezivoj poruci IRA-e nakon napada: “Danas nismo imali sreće, ali zapamtite da samo jednom moramo imati sreće - vi morate uvijek”.

Olof Palme, 1986.

Švedski socijaldemokratski premijer Olof Palme ubijen je u atentatu nasred ulice u središtu Stockholma tokom 1986. godine.

Hodao je kući sa suprugom nakon večeri u kinu, kad ga je pogodio jedan hitac koji mu je zadao smrtonosne povrede.

Iako je jedna osoba bila osumnjičena i osuđena 1988. godine, na kraju je oslobođena u žalbenom postupku i njegov ubica nikad nije bio identificiran.

Zoran Đinđić, 2003.

Sljedeći atentat ponovo se dogodio u Beogradu 12. marta 2003. godine. Tada je u Srbiji ubijen predsjednik Vlade Republike Srbije i čelnik Demokratske stranke Zoran Đinđić. On je pogođen snajperskim hicem u 12:25, ispred ulaza broj 5 zgrade Vlade Srbije u Beogradu.

Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije, s prozora ureda 55 na drugom spratu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata. U pucnjavi je povrijeđen i tjelohranitelj Đindića, a 1. marta 2004. godine ubijen je i jedini svjedok bijega napadača Kujo Kriještorac. On je upucan nekoliko dana nakon što je dao iskaz policiji. 

Nakon ubistva predsjednika, u srbijanskim medijima se pojavile lažne informacije o tome da je Đindić poginuo u mafijaškom obračunu čiji je bio član, ali su te informacije brzo demantovane.

Mnogi smatraju da se nakon smrti Đinđića Srbija je okrenula leđa demokratiji te da je preživio, politička scena u Srbiji bi danas izgledala potpuno drugačije. 

Andrej Karlov, 2016. 

Trinaest godina kasnije novi atentat se dogodio u Turskoj u kojem je ubijen ambasador Rusije u Turskoj Andrej Karlov. On je ubijen 19. decembra 2016. godine na otvaranju izložbe fotografija u Ankari kada je u salu ušao pripadnik interventne policije iz Ankare i upucao Karlova. 

U pucnjavi je bilo povrijeđeno još troje ljudi, a napadač je ubrzo nakon napada ubijen. Kako su kasnije ispričali novinari koji su bili na mjestu događaja, napadač je uzvikivao "Bog je najveći", "Ubijate civile u Siriji, nećete se izvući".

Anna Lindh, 2003.

Švedska ministrica vanjskih poslova i vodeća socijaldemokratska političarka Anna Lindh preminula je nakon napada nožem u robnoj kući u središtu Stockholma.

Incident se odvio u septembra 2003. godine, napadač je bio uhapšen dvije sedmice kasnije i osuđen na doživotni zatvor.

Svojevoljno je priznao zločin, kasnije objašnjavajući u intervjuima da je “tada osjećao mržnju prema svim političarima”, bio pod utjecajem opijata i kako je slučajnost što je njegova žrtva bila Lindh.

Jacques Chirac, 2002.

Francuski predsjednik Jacques Chirac preživio je pokušaj atentata u junu 2002. godine nakon što je napadač ispalio hitac tokom smotre trupa na Dan pada Bastille, ali ga je promašio.

Dan prije atentata, počinitelj je ostavio poruku u kojoj je naveo da treba “gledati televiziju ove nedjelje, jer će on biti zvijezda”.

Pucao je na predsjedničku povorku iz puške koju je sakrio u kofer za gitaru, ali ga je policija ubrzo uhapsila, objašnjavajući da su njegovo neiskustvo i nedostatak pripreme učinili uspješan atentat slabo vjerojatnim. Kasnije su mu tijekom pretresa kuće pronašli primjerak knjige Mein Kampf koju je napisao Adolf Hitler, a bio je povezan i sa krajnje desnom grupom Unite Radicale.

Osuđen je na deset godina zatvora zbog pokušaja ubistva, ali je pušten 2009. godine nakon što je odslužio samo sedam.

Wolfgang Schauble, 1990.

Njemački političar Wolfgang Schauble ostao je paraliziran od struka prema dolje i vezan za kolica nakon što je upucan tri puta 1990. godine, tokom predizborne kampanje u Oppenauu, samo nekoliko dana nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke.

Hans-Jochen Vogel, bivši čelnik Socijaldemokratske stranke lijevog centra, rekao je da je pokušaj atentata učinio Schäublea ogorčenim čovjekom. U impresivnoj demonstraciji otpornosti ili inata, vratio se na posao samo tri mjeseca kasnije, nakon toga je bio član njemačkog parlamenta sljedećih 50 godina i preminuo prošle godine.

Papa Ivan Pavao II, 1981.

Papa Ivan Pavao II. ustrijeljen je na Trgu Svetog Petra u srcu Vatikana u maju 1981. godine, dok je papamobilom prolazio kroz hiljade vjernika. Iako je bio pogođen u trbuh i lijevu ruku, preživio je.

Bio je podvrgnut hitnoj operaciji i četiri dana kasnije se obratio vjernicima u snimljenoj poruci, tijekom koje ih je zamolio da mole za napadača, kojeg je nazvao svojim bratom i ponudio mu iskreni oprost. Nekoliko godina kasnije, njegov napadač je zatražio i dobio pomilovanje italijanskog predsjednika Carla Ciampija.