Od historije do legendi: Kako su banjalučke ulice dobile imena?

Prije svega, znate li kako ulice dobivaju imena? Uprkos mišljenju da je imenovanje ulica procedura rezervirana samo za privilegirane, svaki pojedinac, grupa građana, udruženje ili ustanova mogu učestvovati u tom procesu. Dovoljno je da svoj zahtjev s prijedlogom upute svojoj mjesnoj zajednici, koja će ih nakon toga proslijediti gradskoj komisiji.

Ako se javi većina s određenim zahtjevom, a pri tome su ispoštovane sve procedure, poštuje se volja građana. U slučaju da nema prijedloga, komisija se trudi odabrati najbolji naziv ulice, najčešće po nekoj ličnosti koja je vezana za Banju Luku i okolinu, te svijet nauke, kulture ili neku historijsku ličnost.

Komisija gradonačelnika upućuje konačne prijedloge skupštinskoj komisiji za utvrđivanje prijedloga imena naselja, ulica i trgova koja nakon toga daje svoje mišljenje. Zatim, prijedlog se šalje u skupštinsku proceduru gdje odbornici glasaju da li žele da prihvate naziv nove ulice. Tako se voljom i zahtjevom građana u naselje Srpski Milanovac uselio Charlie Chaplin, a osim ovog kralja nijeme komedije, u Banjoj Luci su se udomaćili i legende srpskog glumišta, do smrti zavađeni Miodrag Petrović Čkalja i Pavle Vujisić, kao i čovjek koji je riječima slikao najživlje slike našeg djetinjstva, veliki Branko Ćopić

Postoji urbani mit o tome kako su stanovnici ulice Charlieja Chaplina javno priželjkivali da ih gradske vlasti “preko noći presele” u ulicu Srećka Šojića, popularnog lika sa TV ekrana jer je bolji glumac, ali te informacije nisu provjerene. Želja im nije ispunjena, ali ako im je za utjehu, imaju iste brkove.

Tajna Gospodske ulice

Iako zvanično glavna banjalučka ulica nosi naziv po jugoslavenskom književniku, novinaru i narodnom heroju Veselinu Masleši, među Banjalučanima poznatija je kao Gospodska. Sredinom 19. vijeka, gazda Tomo, srpski trgovac iz Hercegovine doselio je u Banju Luku i na jednom kraju buduće trgovačke ulice sagradio zgradu zvanu Albanija. Na nju je 1878. godine prikucao rukom ispisan naziv “Gospocka ulica”.

Prema jednoj verziji, to je uradio da bi se riješio seljaka, koji su stalno ulazili u njegovu trgovinu, a nisu ništa kupovali, dok je prema drugima htio da, nakon okupacije Austrougarske, privuče bogate mušterije iz oficirskih i činovničkih porodica. Gospodska počinje na mjestu koje stariji pamte kao Kastelov ćošak.

Ipak, taj naziv nema nikakve veze s tvrđavom Kastel, nego sa trgovcem Kastlom, koji je tu imao ekskluzivnu radnju.

Tek što u naselju Starčevica, tačnije u popularnim Grozdovima, imamo neobičan slučaj! Paralelne, uske ulice u kojima se uglavnom nalaze porodične kuće, građene nakon zemljotresa (što je očito, po „ukopavanju prizemlja“) svoje nazive duguju najljepšim srpskim manastirima. Tako će stanovnik Studeničke ići u trgovinu u ulicu Visokih Dečana, a kod komšije na kafu u Manastira Gračanica.

Ovaj niz završava ulicom Stevana Prvovjenčanog, prvog srpskog kralja, koji čuva ključ čuvenog “Samačkog hotela”. Sve one „uviru“ u Jug Bogdana, tačnije u ulicu koja je dobila ime po ovom srpskom velikanu, inače tastu Lazara Hrebeljanovića. Navedene ulice nalaze se u podnožju Starčevice. Međutim, na vrhu stvari su nešto drukčije.

Iako su sistematski brisani tragovi bivšeg uređenja, neka imena voljom građana ili nečijom drugom voljom, još uvijek prkose sa tabli na kućama i zgradama. Tako je ulica u kojoj su čuvene “garaže” zadržala ime Ognjena Price, narodnog heroja Jugoslavije od koje se stepenicama silazi do mladobosanca Sime Miljuša, a dok jednu čitavu polovinu Starčevice obuhvata Rajko Bosnić.

Ulice podarile vječni život književnicima i slikarima

Banja Luka pretendira da bude grad kulture. Stoga ni ne čudi što mnoge gradske ulice svoje nazive duguju brojnim domaćim ali i svjetskim umjetnicima. Tako u naselju Nova Varoš jedan u drugog gledaju hrvatski pjesnik Petar Preradović, veliki Jovan Dučić i Španac Federico Garcia Lorca, po kome je čak ime dobio i dio naselja. Širom grada raspoređene su i ulice Sergeja Jesenjina, Nadežde Petrović, Desanke Maksimović, Uroša Predića, Milovana Glišića, Meše Selimovića, Branka Radičevića, Jovana Dučića, te Ive Andrića. Nekom čudnom ironijom, Radičević je Andriću u Banjoj Luci okrenuo leđa. Njegova jednosmjerna ide ka Teslinoj ulici, dok Andrićevu samo tranzit dijeli od ruskog disidenta Maksima Gorkog.

U naselju Petrićevac, na jednom uglu se sastaju najveći među pjesnicima i najveći među komediografima – Njegoš i Nušić, dok ih iz prikrajka posmatra Miloš Crnjanski.

Veseljaci s Veselog Brijega

Osim situacije da jedna ulica ima dva naziva, u Banja Luci postoji i obrnut slučaj. Riječ je o ulicama Todora od Stalaća u naselju Obilićevo, odnosno Vojvode Prijezde u Lazarevu, koje su nazvane po tragičnom junaku iz 14. vijeka, poznatom iz narodnih pjesama. Prema predanju, on se sa svojom ženom Jelicom bacio u Južnu Moravu ispod kule Stalać da ne bi pao u ruke Turcima. Ipak, ostaje misterija zašto je baš on u gradu na Vrbasu dobio dvije ulice. Veseli Brijeg, naselje koje svojataju i Starčevica i Rebrovac i Ada je uvijek bilo (i ostalo) naseljeno mahom romskim stanovništvom. Tu je uvijek bilo graje i pjesme, pa su zbog njihove vesele naravi ulicu u ovom naselju nazvali Veseli brijeg. Legenda kaže da je ulica Koste Jarića, koja se jednim dijelom naslanja na Veseli brijeg, prepuna talentiranih muzičara, neroma. Zbog takve situacije oni su vrlo često bili glavni akteri tračeva i šala koje su se odnosile na njihove žene i “druženje” s “veselim komšijama”, piše Banjaluka.net.