Nogomet iz jednog drugog svijeta

Milionski transferi, medijska slava i megapopularnost - to je nogomet kakvog znamo s televizije. Ali nogomet često izgleda i sasvim drukčije, piše Deutche Welle.

Početkom ove sedmice su u Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu za svoj angažman i rad na pet kontinenata nagrađeni treneri Holger Obermann, Dettmar Cramer i Otto Pfister. "Ono što ljudi zovu strah, to ja ne poznajem", kaže Holger Obermann. On je, priča, u novemrbu 2003. sjedio s kapitenom svoga tima i jednim igračem iz Turkmenistana u jednom afganistanskom hotelu. Afganistan je želio nakon više decenija ponovno biti domaćin jednog reprezentativnog okršaja. Taman kad su dogovarali boje dresova timova, u drugi kraj hotela u kojemu su se nalazili je udarila jedna raketa. Dva puta je već Obermann u svojoj karijeri u ovakvim napadima imao sreće i izvukao se živ i zdrav. Ali to ga nije pokolebalo u njegovom humanitarnom radu u Afganistanu. Ni tog dana 2003. godine kada je u njegovoj neposrednoj blizini pala smrtonosna raketa. Planirana utakmica se odigrala. Afganistan je u njoj izgubio od Turkmenistana "samo 0:2". Obermann je bio ponosan.

Afganistanski treneri s njemačkim učiteljem

Jer bez obzira na to što je prošlo još deset godina prije nego što je Afganistan prije nekoliko sedmica ponovno kod kuće odigrao jedan reprezentativni susret, napreci su vidljivi. Ove godine je domaća liga u Afganistanu započela svoju drugu sezonu. Osam timova se u Kabulu bore za naslov prvaka. Obermann se veseli sportskom napretku zemlje. Već nekoliko godina više ne radi tamo kao trener, ali Afganistan posjećuje svake godine. Do sada je ukupno školovao 180 tamošnjih trenera, između ostalog i aktualnog izbornika Jusefa Kargara. "Njega sam poslao i na obuku u Njemačku", kaže.

Prošlog vikenda je afganistanska reprezentacija otputovala na prijateljsku utakmicu u Nepal. Upravo tamo, u Jugoistočnoj Aziji, Obermann je 1990. godine započeo svoj prvi projekt kao humanitarni nogometni trener. Kada su ga nazvali iz berlinskog Ministarstva vanjskih poslova, okončao je svoju karijeru televizijskog novinara. Nekoliko mjeseci kasnije se s mrežom od gola preko ramena vozio motorom na trening. Danas Obermann priča o Nepalu kao o svojoj drugoj domovini: "Prokleto težak i prekrasan" mu je, kaže, bio početak. Uvijek iznova se nalazio pred iskušenjem kako izaći na kraj s političkim nemirima u zemlji. Moćni susjedi Indija i Kina su vršili svoj utjecaj, a u samoj zemlji su mu se politički partneri za razgovor i finansijeri stalno mijenjali. Ove godine je za svoj angažman u preko 60 zemalja dobio nagradu inicijative "Njemački nogometni ambasador". Dobio je na raspolaganje 5.000 eura kojima sada gradi jedno nogometno igralište u Nepalu. Na svečanoj dodjeli u Berlinu sreo se sa svojim kolegom i prijateljem Ottom Pfisterom.

Eto'o hrani jednu čitavu općinu

Uskogrudna pravila "ovoga društva" ga smetaju, kaže ovaj 75-godišnjak, dok pripaljuje cigaretu u Ministarstvu vanjskih poslova gdje je pušenje, naravno, posvuda zabranjeno. Nastavak razgovora pokazuje da je Pfister prilično prihvatio mentalitet kontinenta na kojemu je tako dugo aktivan - Afrike. Nedavno je, priča, sreo jednog igrača Werderovog podmlatka koji mu se žalio jer nema smještaj s bežičnim internetom. Pfister mu je na to objasnio kako on vidi nogomet: "Ako se nisi spreman osobno žrtvovati, nećeš nikada postati nogometni profesionalac."

Kao primjer navodi Samuela Eto'oa. Njega je Pfister upoznao i počeo cijeniti dok je bio selektor Kameruna - Eto'o se ne zna služiti niti kompjuterom ni smartphoneom. Taj nogometni "profi" bez profila na Facebooku je jednostavno postavio druge prioritete. I Eto'o naravno, kaže Pfister, želi zaraditi puno novca, ali ne iz gramzivosti. Taj Kamerunac, naglašava, onim što zaradi - a to su milioni - hrani čitavu jednu općinu u svojoj domovini. To je njegova glavna motivacija, tvrdi njemački trener, a njegova karijera je ostvarenje sna jednog malog dječaka, koji po ulici nabija loptu, da će jednoga dana biti profesionalni, uspješni, slavni nogometaš. "Sigurno si i on možda u životu kupi Ferrari", ali to je, s obzirom na to koliko se Eto'o angažira i s obzirom na to da zarađuje 30 miliona eura godišnje, za Pfistera u redu.

8 od 10 trenera u inozemstvu doživi fijasko

Ni trenerski posao u inostranstvu nije lak. "Od deset trenera koji odu u rad vani, osam ih neslavno završi jer naprave jednostavne greške", kaže Pfister. Tu opjevane "njemačke vrline" ništa ne pomažu. Svaki trener koji ide raditi u inozemstvo, mora se naviknuti na mentalitet zemlje u kojoj radi - tamo ga čekaju drugi jezik, drukčiji problemi, drukčija vjera, drukčije društveno okruženje. "Samo onaj koji se uspije prilagoditi i ostane koncentriran na nogomet ima šansu uspjeti", kaže. Pfister je u posljednjih 50 godina trenirao momčadi u više od 20 zemalja, većinom u Africi. U više od 145 zemalja se nije zadržao više od 14 dana. Trenutno trenira reprezentaciju Trinidada i Tobaga. Ali nakon što njegova ekipa nije uspjela preskočiti prepreku kvalifikacija za iduće SP, moglo bi se dogoditi da potraži neki novi izazov.