Naša tema: Videoteke - izgubljeni trag jednog vremena

Krajem 90-tih i početkom devedesetih smatrane su vrhuncem tehnologije u to vrijeme.

Male crne kutije koje emituju sliku i zvuk na masovnim televizorima bile su prava poslastica za sve ljubitelje kvalitetnog filma. Njihovo veličanstvo - VHS kasete!

Za one koji su zaboravili ili one mlađe koji ne znaju, one su se mogle naći u videotekama, specijalizovanim radnjama za izdavanje kaseta i DVD-jeva.

Trending

Kamiondžija Ibro kupio sendvič pa se razočarao: 'Potrošio sam 4,50 maraka, a evo šta sam dobio'

Svaki kvart je svojevremeno imao po jednu ili dvije videoteke, nešto kao današnje kladionice. 

Nekada unosan posao vlasnika videoteka, danas se sveo na statističku grešku.

U Bosni i Hercegovini danas ne egzistira niti jedna videoteka, za razliku od Hrvatske gdje postoji njih četiri, dok jedan vlasnik u Novom Sadu drži preostalu videoteku u Srbiji.

Konkretno Sarajevo, kao i drugi bh. gradovi su imali na desetine ovih poslovnica. Razlog tome nije teško naslutiti. Posljednji ekser u mrtvački sanduk zadao im je internet, koji je doslovno sahranio ovaj vid razonode.

"Imamo klijente koji su tu s nama od početka, ima dosta i novih ljudi koji dovode klince da im pokažu što je to videoteka. Ljudi kad dođu ovdje vrate se u prošlost", kaže Marko Jantol, vlasnik posljenje videoteke u Zagrebu.

Nekada su one držale ulogu esencijalnog okupljališta svih samoprozvanih filmofila koji su raspravljali o ovoj grani umjetnostil.

Danas je neuporedivo lakše sjesti na kauč i preko Netflixa jednim klikom naći idealan film za subotu večer od biranja idealnog ostvarenja na nepreglednim prašnjavim policama.

Bilo kako bilo, prilično je ovo tužan i tragičan kraj ovog vida zabave.

Prostori nekadašnjih videoteka, barem oni koji nisu pretvoreni u kladionice i kafiće, odišu beživotnom, mračnom vibrom, izvan funkcije i potrebe, što je u suštoj suprotnosti sa njihovom prvodobnom namjenom.