Naša tema: Videoteke - izgubljeni trag jednog vremena

Krajem 90-tih i početkom devedesetih smatrane su vrhuncem tehnologije u to vrijeme.

Male crne kutije koje emituju sliku i zvuk na masovnim televizorima bile su prava poslastica za sve ljubitelje kvalitetnog filma. Njihovo veličanstvo - VHS kasete!

Za one koji su zaboravili ili one mlađe koji ne znaju, one su se mogle naći u videotekama, specijalizovanim radnjama za izdavanje kaseta i DVD-jeva.

Trending

Kraj Vučićevog režima? Helez otkriva zašto je Srbiji potrebna demokratska promjena

Svaki kvart je svojevremeno imao po jednu ili dvije videoteke, nešto kao današnje kladionice. 

Nekada unosan posao vlasnika videoteka, danas se sveo na statističku grešku.

U Bosni i Hercegovini danas ne egzistira niti jedna videoteka, za razliku od Hrvatske gdje postoji njih četiri, dok jedan vlasnik u Novom Sadu drži preostalu videoteku u Srbiji.

Konkretno Sarajevo, kao i drugi bh. gradovi su imali na desetine ovih poslovnica. Razlog tome nije teško naslutiti. Posljednji ekser u mrtvački sanduk zadao im je internet, koji je doslovno sahranio ovaj vid razonode.

"Imamo klijente koji su tu s nama od početka, ima dosta i novih ljudi koji dovode klince da im pokažu što je to videoteka. Ljudi kad dođu ovdje vrate se u prošlost", kaže Marko Jantol, vlasnik posljenje videoteke u Zagrebu.

Nekada su one držale ulogu esencijalnog okupljališta svih samoprozvanih filmofila koji su raspravljali o ovoj grani umjetnostil.

Danas je neuporedivo lakše sjesti na kauč i preko Netflixa jednim klikom naći idealan film za subotu večer od biranja idealnog ostvarenja na nepreglednim prašnjavim policama.

Bilo kako bilo, prilično je ovo tužan i tragičan kraj ovog vida zabave.

Prostori nekadašnjih videoteka, barem oni koji nisu pretvoreni u kladionice i kafiće, odišu beživotnom, mračnom vibrom, izvan funkcije i potrebe, što je u suštoj suprotnosti sa njihovom prvodobnom namjenom.