Milorad Dodik vs. Momčilo Krajišnik: Narativ iz iste kuhinje ili samo blijedo kopiranje poteza
Historija bosanskohercegovačkog entiteta RS ispisana je političkim manevrima njenih lidera koji su u različitim vremenskim kontekstima koristili slične metode za postizanje političkih ciljeva.
Tri decenije nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, paralela između haškog osuđenika i ratnog zločinca Momčila Krajišnika i Milorada Dodika postaje sve uočljivija – posebno kada je riječ o retorici i potezima koji za cilj imaju homogenizaciju srpskog stanovništva i slabljenje državnih institucija.
Momčilo Krajišnik i "egzodus Srba iz Sarajeva"
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, administrativnim odlukama određeni dijelovi Sarajeva, koji su do tada bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske, pripali su Federaciji BiH (Reintegracija Grbavice, Kovačića, Vraca, Vogošće, Ilidže, Rajlovca, Nedžarića...). To je u srpskom političkom vrhu izazvalo paniku i potrebu da se politička moć osigura premještanjem stanovništva u bh. entitet RS.
Bolna ispovijest onkološke pacijentice: "Za 12 mjeseci potrošili smo skoro 100.000 KM na lijekove"
Jedan od ključnih aktera te politike bio je haški osuđenik i ratni zločinac Momčilo Krajišnik, tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a, koji je javno pozivao sarajevske Srbe (konstantnim obraćanjem preko RTRS-a) da napuste svoje domove i presele se na teritorij manjeg bh. entiteta RS. Njegov poziv je, uz propagandu koja je pratila proces reintegracije, rezultirao egzodusom u kojem je (navodno) oko 100.000 Srba napustilo Sarajevo.
Prvi put otkriveni detalji: Kako je uhapšen Momčilo Krajišnik
Ovaj čin nije bio spontan, već politički osmišljen potez koji je imao za cilj učvrstiti RS kao etnički homogenu teritoriju. U godinama koje su uslijedile, mnogi su shvatili da su bili žrtve politike koja ih je natjerala da napuste svoj grad i budu raspoređeni po novim, improvizovanim naseljima u RS-u (neki čak i po Srbiji i Crnoj gori), dok su njihovi nekadašnji domovi u Sarajevu ostali prazni, koje su u narednom periodu prodavali ili razmjenjivali sa Bošnjacima i Hrvatima koji su imali imovinu na teriroriji RS i gdje se nisu mogli vratiti.
Milorad Dodik i pritisak na Srbe u institucijama BiH
Danas, u nešto drugačijim političkim okolnostima, Milorad Dodik koristi sličan narativ, ali u novom kontekstu. On poziva Srbe zaposlene u institucijama BiH da napuste svoja radna mjesta i pređu u institucije RS. Njegova retorika je još oštrija – oni koji ostanu raditi u državnim institucijama proglašavaju se "izdajnicima" i trpe pritiske kako bi ih se natjeralo na povlačenje. Samim tim, Dodik pokušava izvršiti imploziju centralnih institucija, u cilju realizacije politike secesionizma koju podržava i ohrabruje zvanični Beograd, ali i pojedini akteri iz EU.
Milorad Dodik otvoreno prijeti: "Srbi koji ostanu raditi pri institucijama BiH su izdajnici"
Za razliku od Krajišnikovog poziva koji je imao za cilj fizičku migraciju stanovništva, Dodikov potez ima za cilj institucionalnu migraciju – slabljenje državnog aparata BiH kroz sistematsko povlačenje srpskog kadra iz ključnih organa vlasti.
Ovakav pristup nije samo unutrašnja politička igra, već ima i šire geopolitičke implikacije. Slabljenje državnih institucija Bosne i Hercegovine odgovara i vanjskim akterima koji podržavaju Dodikovu politiku, uključujući Rusiju, koja ima interes destabilizirati zapadni Balkan i oslabiti uticaj Zapada u regiji. Svakako, tu je i susjedna Srbija...
Blijeda kopija ili ista politička matrica?
Iako se čini da Dodik kopira metode Krajišnika, razlike između njih su očite. Krajišnik je djelovao u postratnom periodu kada je RS još uvijek bila politički nesigurna i kada su njeni lideri činili sve kako bi osigurali teritorijalnu i demografsku stabilnost. Dodik, s druge strane, vodi već etablirani entitet, ali koristi staru matricu homogenizacije u novim okolnostima.
Ključna razlika je i u tome što je Krajišnikov potez imao trajne posljedice po živote običnih ljudi – hiljade njih su zauvijek napustile svoje domove, dok je Dodikova strategija više usmjerena na političku elitu i njenu lojalnost.
No, suština ostaje ista: koristi se strah, politička propaganda i pritisak kako bi se postigli ciljevi. U konačnici, .
Bilo da je riječ o inspiraciji ili kopiranju, Dodik i Krajišnik dijele istu političku filozofiju – osiguranje vlasti kroz homogenizaciju i kontrolu. No, dok je Krajišnik bio arhitekta poslijeratne demografske transformacije, Dodik danas pokušava osigurati političku dominaciju u drugačijem okruženju te sačuvati sebe od pravde koja je spora ali dostižna.
Kuhinja iz susjedstva
Kada govorimo o "kuhinji" iz koje dolaze ovi narativi, jasno je da se radi o političkom centru za ključne smjernice – Srbiji. Devedesetih godina to je bio Slobodan Milošević, koji je koordinirao nacionalističku politiku i instrumentalizirao lidere poput Krajišnika, Karadžića, Biljane Plavšić, kako bi osigurao svoj utjecaj na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Danas, tu ulogu preuzima Aleksandar Vučić, koji koristi Dodika kao polugu za destabilizaciju BiH i skretanje pažnje sa vlastitih problema u Srbiji.
Vučić drami nakon sastanka: 'Ovo je presuda cijelom srpskom narodu. Ponosan sam na Dodika'
Opće je poznato da se u ovom trenutku Vučić suočava s rastućim nezadovoljstvom unutar zemlje, uključujući studentske proteste, ekonomske probleme i političku nestabilnost. Njegovoj vlasti odgovara svaka distrakcija koja može preusmjeriti fokus javnosti, a BiH je ponovo najpovoljnija meta. Eskalacija napetosti u regionu ne samo da mu omogućava da se postavi kao zaštitnik Srba u RS-u, već i da pažnju domaće javnosti odvuče od unutrašnjih problema koji sve više prijete njegovoj političkoj stabilnosti.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
