Komentari čitatelja: Sva lica nezaposlenosti u BiH

Veliku je pažnju čitateljica i čitatelja izazvao jučer objavljeni tekst Alide Vračić Drugo lice nezaposlenosti u BiH. Autorica je nanizala nekoliko skica-portreta građana BiH iz dvije generacije: stariji koji rade bilo kakve poslove da bi preživjeli i mlađi koji čekaju poslove i ne prihvataju svašta, živeći na račun roditelja.

Tekst je izazvao na desetine komentara čitatelja, od kojih su mnogi jako kvalitetni, iscrpni i otvaraju nove poglede na temu koja opterećuje veći dio društva: nezaposlenost. Uzgred, ponosni smo na svoje čitateljice i čitatelje jer uopšte nema uvredljivih komentara.

Donosimo dijelove nekih od najzanimljivijih komentara.

Bezobrazno očekivati ugodan život?

Na osnovu grupe isklišeiziranih anegdota (studenti koji se bude u 10, magistri koji žele bolji život ali neće da se potrude da ga postignu, mladi koji životare po gradovima), autorica donosi opasan zaključak: za nezaposlenost i manjak ekonomskog prosperiteta u državi nisu krivi ni vlada, ni pogrešne političke odluke, ni globalna recesija, nego dotična Šejla koja ne želi da radi k'o "menađer". Otkud Šejli pravo da traži posao u svojoj struci? Otkud mladim magistrima pravo da očekuju da će država, vlada i svi njeni ministri koji su debelo plaćeni za to njima obezbijediti uslove za "ugodan" život? Pa, zar nije krajnje bezobrazno očekivati da živimo "ugodno"? (Valjda smo dosad naučili da samo ti isti ministri imaju pravo na ugodne fotelje, raskošne račune, itd.) Umjesto da se fino svi k'o Hans i tri Hansa Jr.-a prihvatimo posla i krenemo u proizvodnju krovova od trske. […]

Mentalitet 'daće nam država'

Dok god je mentalitet "dace nama drzava" i dok god se zavrsavanje fakulteta smatra nekim terminalnim uspjehom ("eto ja zavrsio, sad dajte, dosta od mene") nema nama napretka. Pa cak ni u Americi, sa puno razvijenijom ekonomijom, svaki diplomac niti nadje, niti ima, niti mu je nedajboze garantovan posao. Sta mi onda ocekujemo u mahali od 4 miliona ljudi? Faks sam od sebe je beskoristan i samo mali broj ljudi i jesu strucnjaci koji ce znati iskoristiti to obrazovanje da nesto postignu (na ovaj ili onaj nacin). Za sve ostale faks je samo mazanje ociju. […]

Kako da preživim bez posla?

Ja sam magistar, najbolji student generacije, posjedujem niz diploma, priznanja, certifikata, preporuka.. Već 5 godina radim kojekakve poslove za 200-300 KM, roditelji u penziji. Momak također magistar, šehidsko dijete, ista stvar! Ničega me nije stid raditi ako je pošteno! Ni njega također. Ali raditi za mizeran novac a planirati neku svoju vlastitu budućnost ne ide! Ko to još danas nudi 500 KM redovno a pošteno? Ja ću odmah prihvatiti! Mladi ljudi izgore od želje za poslom jer se godinama borimo protiv nepravde, godinama konkurišemo, idemo molimo i na kraju ništa! Draga moja autorice, radila sam koješta, uglavnom novinarstvom se bavim već 11 godina, ali i svim i svačim, pa zar treba da se sad ubijemo svi mi koji živimo kod roditelja?! Svaki dan se borim protiv apatije, depresije... Posao mi je danas potreban da preživim, o vlastitoj porodici mogu samo sanjati!

A kako je van Sarajeva?

… na ovih njenih 8 slucajeva ja mogu navesti 80 koji pokazuju onu prvu stranu nezaposlenosti. Povraca mi se cak poceti i misliti koje od silnih slucajeva, koje licno poznajem, da navedem. I ona prica o Sarajevu, koje finanskijki najbolje stoji od svih gradova u BiH, neka dodje malo u Zenicu, Travnik, Tuzlu itd... […]

Emira u Bosni i Austriji

Imam na porodilištu jednu sestru, Emira se zove, vrhunski profesionalac, vrijedna i besprijekorna. Svaki put kad se radi vizita dočeka Emira sa svim spremnim, nikad joj ne morate reći šta se od nje očekuje, sve to Emira već zna, kao da misli čita. I tako iz dana u dan. Objašnjava mi Emira danas kako je bila kod drugarice u Austriji, zajedno su završile srednju medicinsku školu, ali je ta drugarica bila sretnija-neg pametnija pa se udala u Austriju. Nostrifikovala diplomu i radi u nekoj bolnici. Pravi Emira poređenje pa kaže: ona skrbi dnevno za 10 majki s bebama, a ja skrbim za što god treba na odjelu, a cifra pacijenata nije nikad 10, nego puno puno više. Dalje nabraja kako tamo imaju kartice pa kad radiš duže pola sata, uredno provučeš svoju karticu i to ti se kao prekvremeni sati plaća bez pogovora. Emira ostaje na poslu koliko god treba i kad god treba i poticajna misao joj je entuzijazam i želja da ne iznevjeri struku. Na kraju Emira kaže kako je plata te drugarice preko 2000 eura, uz sve beneficije i dodatke koje zemlja koja ima uređeno tržište rada može da vam obezbijedi. Emira će platu za oktobar, već zarađenu, primiti krajem novembra, ako i tada i biće puno puno puno manja od 2000 eura. Predložila sam joj da ću je pohvaliti načelniku odjela za njen trud i zalaganje. Zamolila me je da to ne učinim. Neće da se ističe, a neke bogzna kakve satisfakcije neće imati. U Austriji bi dobila nešto što se zove stimulacija.

Drago mi je da zadržava svoj duh i elan, bez obzira što mjesto na kojem radi i zemlja u kojoj živi nikad neće njeno zalaganje prepoznati kao nešto vrijedno nagrade, kao nešto što treba postaviti kao uzor, model.

Prostim rječnikom rečeno, ima nešto i do zemlje u kojoj bacite sjeme, nije sve do sjemena samog.

Ljudi, u kapitalizmu smo

Ljudi, u kapitalizmu smo. Drzava ne pravi firme i ne daje poslove osim u drzavnim sluzbama. Ljudi prave poslove i novac i zaposljavaju druge. Mislim da su ljudi sa vise obrazovanja trebali biti ti koji ce samo napraviti posao. A primjere koje je navela Alida znamo svi. T su cinjenice. Vlast moze biti kriva za lošu poslovnu klimu ali sta sad? Idemo kukat i zivjet od roditelja?

Niko neće da čuva ovce…

Ima nešto i u tome da država nije uređena i da ne daje mnogo realnih prilika za zapošljavanje. ALI (i to je jedno veliko "ali"), nedavno je bila priča u medijima kako čovjek ne može naći NIKOGA ko će mu čuvati ovce. Smještaj i hrana besplatni. Plata 1500 KM (ako se dobro sjećam), radi se sezonski, valjda oko tri mjeseca? Sve u svemu, ljudima (pogotovo mladim) je ispod poniženja raditi kao "čoban"