Kako me oslovljavaš, tako me doživljavaš

Znate li da svaki treći roditelj u našoj zemlji ne želi da mu dijete pohađa isti razred sa djetetom koje ima invaliditet? Ovaj zapanjujući podatak predočen na današnjem Okruglom stolu, rezultat istraživanja koje je sproveo bh. ogranak UNICEF-a, samo je jedan od brojnih dokaza da naše društvo stigmatizira osobe sa invaliditetom. 

Zato ne čude rezultati monitoringa printanih medija o izvještavanju o osobama sa invaliditetom. Generalno - izvještavanje je neadekvatno i neprofesionalno, a često i uvredljivo za osobe sa invaliditetom. Uprkos statistikama da je u našem društvu oko 15% osoba sa invaliditetom, oni su u medijima marginalizirani, a najčešće se prikazuju ili kroz senzaciju, ili kroz sažaljenje. No najčešće, nije riječ o namjeri da se neko uvrijedi, već o neznanju novinara i urednika na koji način treba predstavljati osobe koje pripadaju ovoj kategoriji stanivništva. 

Upravo ovo su bili razlozi da je Udruženje My Right, uz podršku Švedske državne agencije za razvoj SIDA, objavilo novinarski Kodeks o načinu predstavljanja osoba sa invaliditetom.

Ovaj Kodeks, kao i rezultati monitoringa printanih medija, danas su prezentirani javnosti kroz Okrugli stol, kojem su prisustvovali predstavnici različitih organizacija osoba sa invaliditetomm, te profesionalci iz medija. 

"Kako me oslovljavaš, tako me doživljavaš" je pravilo kojeg bi se, u načelu, trebali pridržavati ne samo novinari, već i svi građani u ophođenju prema osobama sa invaliditetom. 

Posebno bi trebalo naglasiti priče o afirmaciji i inkluziji ovih osoba u društvo, povećati njihovu vidljivost u svakodnevnim situacijama.

Primjeri loše prakse

Npr. zašto u dječijim emisijama, među djecom statistima, nema i djece sa invaliditetom? Zašto mediji, kada kontaktiraju određene stručnjake za različite oblasti, nikada ne zovu stručnjake koji pripadaju osobama sa invaliditetom? 

"Među boljim sam poznavaocima stanja u Rusiji i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza", priča novinar Željko Bajić, "no, nikada me niko od kolega nije nazvao da bih govorio o tome. Ali zato me redovno zovu da pričam o problemima osoba sa invaliditetom, s obzirom da sam slijepa osoba. Ja neći nikada uskratiti gostovanje svojim kolegama, ali na ovakav način samo se utvrđuju stereotipi", upozorava Bajić. 

"Iako slijepa, završila je fakultet", "Vezan za kolica dvadeset godina", "Invalid se objesio iza kuće"... samo su neki od naslova koje možemo pročitati u bh. medijima, a koji stvaraju pogrešnu sliku, predočila je Amna Alispahić, jedna od uvodničarki na skupu.

Okrugli stol ponudio je i neke preporuke. Jedan od konkretnih pomaka bit će sastavljanje svojevrsnog kataloga eksperata raznih profila koji pripadaju osobama sa invaliditetom, kako bi ih mediji mogli kontaktirati različitim povodima. Na taj način povećat će se vidljivost osoba sa invaliditetom u mnogim segmentima društva. Na skupu se čula inicijativa da se o kodeksu ophođenja sa osobama sa invaliditetom treba intenzivnije govoriti među učenicima osnovnih i srednjih škola.