Istražili smo: Teče li sarajevskim česmama i dalje 'najbolja voda na svijetu'?

„Najbolja voda na svijetu!“, rečenica je koju Sarajlije nerijetko izgovaraju pijući vodu sa česme. Izvire nadomak Sarajeva, na čuvenom Vrelu rijeke Bosne, koje godišnje obiđe više od 150 hiljada posjetitelja.

Među njima je i nekadašnji dekan Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, profesor Muriz Spahić. U razgovoru za Radio Sarajevo prisjetio se kako je svake godine sa studentima na izvoru rijeke Bosne znao „iz ruke da se napije hladne vode“, na jednom od najčistijih izvora koji napaja dio Sarajeva pitkom vodom.

Kaže da su se zadnjih deset godina stvari drastično promijenile, pa umjesto studenata i nekadašnjeg pitkog izvora, danas imamo tablu sa natpisom – „voda nije za piće“.

„Moramo da naučimo da pitka voda nije neiscrpni izvor i da svaki put kad uzmemo čašu vode, pitamo sami sebe šta ćemo uraditi da možemo i dalje da pijemo vodu iz česme? Direktne posljedice na kvalitet vode imaju isključivo ljudske aktivnosti, koje definitvno prijete da ugroze količinu pitke vode u Sarajevu“, naglašava profesor Spahić.  

Redovnu analizu vode radi Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, koji u ispitivanjima kvaliteta vode na Vrelu rijeke Bosne godinama bilježi povećano prisustvo patogenih organizama i bakterija. Iz Zavoda naglašavaju da se prije puštanja u vodovodni sistem dio vode sa izvorišta rijeke Bosne obavezno dezinfikuje hlorom, pa građani nemaju razloga za brigu.

Šefica laboratorije za kontrolu kvaliteta vode za piće KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo Merima Pinjo potvrđuje da je voda za piće u Sarajevu ispravna, ali upozorava da je neophodna hitna zaštita, jer je ilegalna gradnja uzela maha u vodozaštitnoj zoni, pa su ugrožena i druga izvorišta i podzemni rezervoari sa pitkom vodom.

“Brojni stambeni objekti u Aleji, šetalištu od Vrela Bosne do Ilidže, koje se nalazi u vodozaštitnoj zoni, ilegalno su izgrađeni. Imaju i kanalizaciju, a niko ne zna gdje ide ta kanalizacija, jer mi na tom lokalitetu nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. A pričamo o prvoj vodozaštitnoj zoni“, kaže za Radio Sarajevo Merima Pinjo.

Okupljeni oko neformalne grupe građana "Hoćemo pitku vodu i čist zrak - PROTIV nelegalne gradnje na Bjelašnici i Igmanu" potvrđuju da je nelegalna gradnja na vodozaštitnim zonama najveći problem, te da direktno ugrožava pitku vodu u Sarajevu.

“Ukoliko se ovakva gradnja na Bjelašnici i Igmanu ne zaustavi, grad Sarajevo u nekom narednom periodu, siurno ostaje bez pitke vode. Prema zakonima, svako ko gradi bilo šta, mora da ima okolišnu i vodnu dozvolu Federacije BiH, a niti jedna zgrada na Bjelašnici ovakve dozvole nema. To su prije nekoliko godina potvrdili i kantonalni i federalni inspektori, međutim, to što je izgrađeno – to očigledno ne može više niko srušiti”, kaže za Radio Sarajevo Nizar Zaćiragić iz neformalne grupe građana.

Neplanska gradnja na Bjelašnici i Igmanu

Ističe da iz tog razloga od Vlade i Skupštine Kantona Sarajevo traže da što prije donesu zakonske odredbe koje će zaustaviti nelegalnu gradnju na ovom području.

“Na planini Igman na skoro četiri miliona metara kvadratnih grade se novi objekti u šumi, a uz Babin Do, Igman je kantonalna najvažnija vodozaštitna zona. Na Bjelašnici ili Igmanu ne postoji kanalizacija. Fekalije cure na sve strane i tako se zagađuje pitka voda koja se pije u Sarajevu. Kada smo otkrili da kanalizacija curi na sve strane, tada su na Vrelu Bosne otkrivene bakterije, među kojima je i Escherichia coli”, naglašava Zaćiragić, te tvrdi da bi uzorke vode iz vodozaštitne zone na ispitivanje trebalo poslati u Njemačku, ili neku drugu zemlju Evropske unije, “kako bi dobili i njihovo nezavisno mišljenje o kvaliteti vode koju ovdje pijemo”.

I profesor Spahić glavne uzroke zagađenja vode vidi u masovnoj i neplanskoj gradnji stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja, odakle dolazi 80% vode koju piju građani Sarajeva.

View this post on Instagram

A post shared by Radiosarajevo.ba (@radiosarajevo)

„Sarajevu prijeti opasnost da ostane bez pitke vode. To bi bilo tragično da Sarajevo koje praktično leži na vodi, u državi koja je peta u Evropi po količini pitke vode, ostane bez vode za piće. Razlog tome je ljudska pohlepa. Čitava naselja apartmana na skijalištima izgrađena su bez okolišne dozvole. Kanalizacija tih naselja završava u vodama Vrela Bosne i pitanje je dana kada će ovakva voda biti neupotrebljiva“, upozorava profesor Spahić.

Naglašava da je gradnja sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva započeta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, da su u međuvremenu kanalizacione cijevi zbog neodržavanja počele pucati, te su otpadne i kanalizacione vode završavale u podzemnim i izvorskim vodama.

“Dodatna revitalizacija kanalizacionih i drugih odvodnih kanala koji se koriste na Igmanu i Bjelašnici je neophodna. Takođe, svi putni pravci koji vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićeni, pa se padavinske vode sa putne komunikacije slijevaju u krško podzemlje, te izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne”, objašnjava Spahić.

Najbogatiji vodom, ali do kada?

Bosna i Hercegovina jedna je od, kako ističu ekolozi, najbogatijih evropskih država po količini čiste pitke vode po glavi stanovnika. Mnoštvo vrela, potočića i rijeka sa bistrom i čistom vodom i dalje se nalaze u gotovo svakom djeliću ove zemlje. Voda se uglavnom može piti iz česme, što nije slučaj u drugim razvijenijim zemljama. Pitanje je do kada?

„Predviđam da će 800 hiljada ljudi u Sarajevu za koju godinu morati uvoziti vodu za piće. Neka svaka porodica kupi dnevno tri litra vode, to je skoro dva i po miliona litara dnevno. Ukoliko kupujemo 365 dana - to su milijarde troška za uvoz vode! Kanalizacija sa Bjelašnice ne može se napraviti, jer bi prolazila kroz dolomitske stijene koje "dišu" i kanalizacija puca. Da bi se to kvalitetno i sigurno napravilo, morali bi se graditi tuneli za kanalizaciju, a to bi bilo izuzetno skupo, za što mi nećemo sigurno imati osiguran novac”, ističe Nizar Zaćiragić iz neformalne grupe građana.

Ekolog Robert Oroz iz Koalicije za zaštitu rijeka podsjeća i da je na djelu pokušaj smanjenja vodozaštitne zone, što otvara vrata građevincima “dobro da zarade”.

„BiH ima zakone kojima se može ova oblast regulisati, ali to se ne radi jer je vlast u dosluhu sa građevinskim lobijem, tako da sve što se bespravno izgradi nikada ne bude porušeno. Imamo i pokušaje da se dodatno omogući gradnja gdje je nikako ne bi smjelo biti“ kaže ekolog Robert Oroz iz Koalicije za zaštitu rijeka.

Napominje da su izvori vode značajni resursi koji će u budućnosti sigurno vrijediti puno, a da mi to u BiH ne znamo cijeniti, jer “vode imamo u izobilju i ubijeđeni smo da ćemo je uvijek imati”.

„Kada dođu ljudi iz drugih država, ne mogu da vjeruju šta mi dozvoljavamo i dopuštamo za nekakve sitne interese. Situacija jeste jako loša. Uništava se na sve strane, počevši od nekontrolisane sječe šume, pa čak do privatizacije izvorišta. Krajnje je vrijeme da se nešto učini i da se ta izvorišta i naši prirodni resursi zaštite“, tvrdi za Radio Sarajevo Robert Oroz.

Bosna i Hercegovina je, sa tri posto, na dnu evropske liste po procentu zaštićene teritorije, iako je Prostornim planom iz 1981. godine predviđeno mnogo više.

Dok čekamo na zaštitu područja, činjenica da pijemo najbolju vodu na svijetu i to direktno iz česme mogla bi u roku od deset godina postati tek nostalgična šala, dok u rukama budemo nosili boce kupljene prirodne izvorske flaširane vode.