Intervju | Kurtćehajić: Samo bosanski identitet može spasiti Bosnu (II)

U drugom dijelu razgovora za Radiosarajevo.ba, akademik Suad Kurtćehajić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti "Kulin Ban" (BAUK) govori o identitetskom pitanju Bošnjaka i Bosanaca, ulozi političkih elita u očuvanju države te mogućnostima afirmacije zajedničkog bosanskog identiteta. Nastavlja raspravu o tome kako je Bosna i Hercegovina izgubila priliku da razvije integralno bosanstvo i objašnjava zašto smatra da bi povratak imenu Bosanac mogao biti ključ opstanka države.

Radiosarajevo.ba: Je li, po Vašem mišljenju, propuštena historijska šansa da bošnjaštvo postane integralno – u smislu nositelja i čuvara bosanske ideje, a ne samo etničkog identiteta?

Kurtćehajić: U pogledu integralnog bošnjaštva moram reći da je integralno bosanstvo mnogo bolje, jer Bosanac je prvo, pravo, prirodno i logično ime za sve one koji Bosnu smatraju matičnom državom. Bez obzira na to da li žive u njoj ili ne i da li su njeni državljani ili ne, to je ime koje se veže za jezik i državu i stvara centralni identitet. Akademik Muhamed Filipović je lavirao između integralnog bošnjaštva ili bošnjaštva samo za Muslimane.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

U to vrijeme rahmetli Alija Izetbegović prihvatao je bošnjaštvo samo ako će ime Bošnjak biti isključivo za Muslimane. Kada je tako usvojeno čitanjem Deklaracije od strane prof. dr. Alije Isakovića, sutradan je uslijedio upit nekih eminentnih katolika da li se i oni mogu imenovati Bošnjacima, a Isaković je u Ljiljanu dao tekst u kojem navodi da samo Muslimani mogu biti Bošnjaci.

Kasnije je to ime prošireno i na Muslimane na cijelom prostoru Jugoslavije, kao i u svijetu, koji su porijeklom s naših prostora, a u Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine 6. aprila 1994. godine objavljeno je da "Muslimani mijenjaju svoje ime u Bošnjaci", čime su bosanski Muslimani, vezivanjem imena Bošnjak za vjeru, pogodovali djeliteljima Bosne, uz već postojeća imena Srbin i Hrvat, koja se u najvećem broju vežu za susjedne nezavisne države.

08.11.25. 09:50

Suad Kurtćehajić: Ni danas nije kasno za bosanstvo, sve drugo vodi u podjelu Bosne

Radiosarajevo.ba: Da li je bošnjačka politička elita više brinula o "etničkom" nego o "državnom" i koliko je to doprinijelo današnjoj slabosti Bosne i Hercegovine?

Kurtćehajić: Ime Bošnjak uzeto je u specifičnim okolnostima u kojima se očekivala podjela Bosne i Hercegovine na osnovama Owen-Stoltenbergovog mirovnog plana, na Bošnjačkom saboru 27/28. septembra 1993. godine, koji je u stvari bio zavijeni plan Milošević–Tuđman i kojim se trebala stvoriti "unija Bosne i Hercegovine" kao labava država sa tri republike, prema kojem su se nakon pet godina, uz saglasnost dvije republike, one mogle otcijepiti.

Kako zapadne diplomate nisu dale naziv "Muslimanska republika", to je pogodovalo da se "progura" ime Bošnjak bez rasprave i bez glasanja, kao i bez konsultovanja naroda, makar u minimalnom broju, o tome kako bi želio da se zove. Da smo više vodili računa o opstanku i budućnosti Bosne i Hercegovine, naše ime na savremenom bosanskom jeziku – "Bosanac" – bilo bi superiorno u odnosu na ime Bošnjak, kojim su nas uglavnom zvali naši gospodari i kasniji okupatori.

Radiosarajevo.ba: Često se kaže da BiH opstaje "dok je neko spolja drži u životu". Koliko je ta percepcija opravdana, a koliko rezultat našeg unutrašnjeg neuspjeha da izgradimo samoodrživ politički sistem?

Kurtćehajić: Propuštene su brojne šanse da ne zavisimo od drugih. I danas se Bosna i Hercegovina – budimo realni – održava u životu zahvaljujući volji EU i prije svega Sjedinjenih Američkih Država, ali to se može promijeniti. Već imamo primjer raspada bivše Jugoslavije kada je američka politika jasno dala do znanja da "čvrsto stoji" uz Jugoslaviju, a vrlo brzo promijenila stav, stala na poziciju njene disolucije i priznala neke njene republike kao nezavisne države! Kada bi se takvo što danas dogodilo, Bošnjaci bi se našli u čudu, s pitanjem šta se to desilo.

Tu su i visoki predstavnik i trojica stranih sudija (u Ustavnom sudu BiH, op. a.) bez čijeg prisustva bismo mogli doći u situaciju da se nijedan zakon u budućnosti na nivou Bosne i Hercegovine ne može donijeti, a neustavne zakone koje bi donosila Narodna skupština Republike Srpske ne bi imao ko osporiti.

Nema tog čarobnog štapića koji bi u tim okolnostima očuvao Bosnu i Hercegovinu, a velikodržavna politika susjeda nastavila bi s mantrom "da je to normalan slijed dovršenja procesa raspada Jugoslavije". Najgore u svemu je što bi se teško očuvala i ta mini bošnjačka država, jer bi kao posljedicu takvih dešavanja doživjela pojačanu vjersku radikalizaciju, na koju današnja prilično islamofobična Evropa ne bi stajala po strani.

Zato smatram da je očuvanje, prije svega, bošnjačkog naroda, koji, iako najbrojniji, najugroženiji je i jedino u opstanku Bosne i Hercegovine može naći svoje sigurno utočište, a to će teško biti ako Bošnjaci ne prihvate da je korekcija imena Bošnjak u Bosanac – otvorenog i za druge – u njihovom najboljem interesu.

Nešto slično uradila je i Turska prije tri godine s nazivom države, dakle, odlukom da se na međunarodnom nivou koristi naziv "Türkiye" umjesto "Turkey".

Ako bi Bošnjaci shvatili korisnost imena Bosanac, to bi se tehnički lako i brzo moglo uraditi na nekom dovoljno validnom Bosanskom saboru, na kojem bi se ime Bošnjak korigovalo – na našem bosanskom jeziku – u ime Bosanac, otvoreno za sve koji to žele biti, a Bosnu i Hercegovinu smatraju matičnom državom.

Nakon takvog sabora dovoljno bi bilo uputiti pismo OHR-u da se u prevodu Dejtonskog sporazuma engleski "Bosniaks" na svim mjestima prevede na bosanskom jeziku kao – Bosanac.

To ime bi, zbog svega što se u Bosni desilo, apsorbovalo oko 10% nemuslimana, što bi bilo dovoljno da Bosanaca bude blizu dvije trećine, a ustavna odredba sadržana u preambuli bi se prevodila: „Ovaj Ustav utvrđuju Bosanci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno s Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine.“

Time bi se u Bosni i Hercegovini stvorio centralni naziv koji u početku Bosancima ne bi donosio ništa više nego raniji naziv Bošnjaci, ali bi vremenom procenat Bosanaca postepeno rastao – posebno kada sadašnji Srbi i Hrvati budu suočeni sa činjenicom da su i oni Bosanci, koji se danas zovu s dva strana naziva, što će biti prirodan osnov da se Bosna i Hercegovina s vremenom, poput Srbije i Hrvatske, transformiše u nacionalnu državu Bosanaca i drugih nacionalnih manjina koje u njoj žive, ili u najmanju ruku, poput Crne Gore – u građansku državu.

Radiosarajevo.ba: Može li bosanski narod – u najširem smislu, dakle građani BiH svih etničkih pripadnosti – uopće shvatiti da zajednička država ne može opstati na etničko-religijskim projektima, već isključivo na ideji zajedničkog dobra?

Kurtćehajić: Za to je odgovorna intelektualna i politička elita koja mora narodu objasniti da država ne opstaje pričom o njenoj hiljadugodišnjoj neuništivosti, već o kohezionim elementima za njen opstanak koje Bosna i Hercegovina uopće nema. Bosanac bi bio u početku jedini, ali vjerovatno dovoljan. Ovako nam prijetnja da ćemo ostati bez države i ponovo biti vjerska skupina visi kao Damoklov mač.

Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri je, prema Vašem mišljenju, "bosansko pitanje" zapravo pitanje opstanka samih Bošnjaka kao državotvornog naroda?

Kurtćehajić: Ja sam afirmaciju bosanstva prihvatio iz političkih razloga, radi očuvanja Bosne i Hercegovine. Kada sam počeo s tim, još uvijek sam vjerovao u bajku da je Bošnjak naše višestoljetno ime koje su nam Austro-Ugari ukinuli 1906. godine. To je bila mantra kojom smo cijeli muslimanski narod ubijedili da prihvati, za 98% njih, dotad nepoznat pojam, a kamoli da je to naše ime. Tek kroz objektivnije proučavanje šta je stvarno bilo, vidio sam da je to priča slična carevom novom ruhu u kojem sam ja, kao ono dijete, povikao "car je go". Međutim, sada je period inkubacije u kojem se narod treba suočiti s tim da nam bajke ne pomažu ako želimo da sačuvamo Bosnu i Hercegovinu.

Njeno postojanje baštinimo u Tvrtkovom kraljevstvu, na isti način kao što Srbi današnju Srbiju baštine u kraljevstvu Nemanjića, a Hrvati u kraljevstvu Trpimirovića. Bosna je bila moćna evropska država kada mnoge današnje države nisu postojale na tlu Evrope. Ali isto tako moramo biti svjesni da nam je Tito obnovio državnost nakon 480 godina, inicirajući Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, jer Bosna i Hercegovina nije bila ni u čijim planovima predviđena da postoji poslije Drugog svjetskog rata, osim u odluci Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu, i to kao pokrajina, što je Tito, oporavljajući se od rana na Sutjesci, okrenuo u ravnopravnu federalnu jedinicu koja je u februaru 1946. godine postala jedna od šest jugoslovenskih republika.

Radiosarajevo.ba: Da li je moguće izgraditi model u kojem se bosanstvo afirmira ne kao prijetnja identitetima, nego kao njihova zajednička osnova?

Kurtćehajić: To se moglo uraditi u Dejtonu kao i na Kosovu, ali sumnjam da bi to srpska i hrvatska delegacija prihvatile, upravo zbog činjenice da oni sebe smatraju i narodom i nacijom, i zato ne možemo biti i Bošnjaci i Bosanci, mada se narodu sviđaju te teorije nekih mojih kolega. Ako se moglo preći s imena Musliman, koje je bilo osnovna identifikacija bosanskih muslimana od 1463. godine do 1968. godine (505 godina), kada je Centralni komitet Saveza komunista Muslimane proglasio šestom jugoslovenskom nacijom – onda je puno lakše korigovati ime Bošnjak u Bosanac, koje najviše odgovara savremenom bosanskom jeziku i otvoriti ga za sve druge koji žele ime Bosanac.

Neki se danas određuju kao Bosanac i Hercegovac, što unosi dodatnu zabunu, a jezički princip je da se u državama s više naziva uzima prvo ime države za ime naroda ili nacije. Tako, na primjer, još jedna evropska zemlja koja ima složen naziv – Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske – ima jedinstveni nacionalni naziv Britanci.

Ovo bih volio da Hercegovci razumiju, i niko im neće osporavati da se u unutrašnjoj komunikaciji deklarišu kao Hercegovci, kao što to rade i Sjeverni Irci.

Na kraju bih dodao da, kako god smo se mi kroz historiju zvali i kako su nas god drugi zvali, Bosanac je naš prirodni identitet i konačno uobličavanje svih prethodnih identiteta.

Kada se u Bosni budemo imenovali Bosancima, nikada nas niko više neće pitati zašto smo Bosanci, jer to je toliko očigledno da je svako pitanje suvišno.

A što se tiče dijaspore, ona će prihvatiti ono što u Bosni i Hercegovini prevlada. Volio bih da Bošnjaci prije svih ovo shvate, ali i oni Srbi i Hrvati koji vole Bosnu i Hercegovinu i ne bi željeli da se ona podijeli. Jer od ovog pitanja zavisi budućnost Bosne i Hercegovine. Mislim da nema drugog načina.