Il Kal di Bilava na Mejtašu: Kuća molitve nas podsjeća na Sarajevo iz najljepših dana
Sarajevo je grad mnogih zgrada, a od njih svaka ima svoju priču.
Mejtaš, sarajevska mahala opisana u knjigama Miljenka Jergovića i Isaka Samokovlije, mjesto je gdje su do Drugog svjetskog rata zajednički živjeli stanovnici i stanovnice Sarajeva svih vjeroispovjesti. Ali najviše je bilo sefardskih Jevreja koji su većinom živjeli na Bjelavama i Mejtašu.
Il kal di Bilava ili Hram na Bjelavama, bila je jedno od mjesta gdje su sarajevski sefardski Jevreji do Drugog svjetskog rata obilježavali sve.
Vanredno obavještenje iz Vodovoda: Bez vode će danas ostati još nekoliko sarajevskih ulica
Velike i male praznike, kao što su Hanuka i Pesah, vjenčavali se, pa i sahranjivali.
Hram je dignut od strane jevrejskog dobrotvora Rav Avram Papa i još jednog trgovca, 5661. godine po jevrejskom kalendaru, a 1901. godine po sekularnom kalendaru.
U Sarajevu će se otvoriti Muzej Holokausta
U starim Jevrejskim glasovima ili Pinkasima (heb. oglasnik), mogu se naći priče o ovom hramu od autorice Buki koja je pisala o obilježavanju praznika, ali i značaju hrama za jevrejsko stanovništvo u Sarajevu. Hram je krasio i Aron HaKodesh, oltar sa Torom koji je bio centralno mjesto, te samoorganizovana jevrejska škola - yeshiva - gdje su Jevreji grada Sarajeva debatirali o Talmudu, te religiji uopšte.
Organizovano je i društvo Bet Tefila, što u prevodu znači Kuća Molitve, a sjedište istog bilo je u sinagogi na Mejtašu. Postoje brojni zapisi o radu Bet Tefile koji su preživili Drugi svjetski rat, a u njima se najčešće navodi dobrotvorni rad ovog društva, te sponzorstva za različite događaje.
Sefardi su u Sarajevu imali tri velika hrama, od kojih dva za velike svečanosti, a jedan manji za svakodnevne službe, te pet sinagoga. Od dva velika, posebno se izdvaja Il Kal di Grandi (lad. Veliki hram), danas poznatiji kao Bosanski kulturni centar.
Dr. Eli Tauber direktor je Centra za istraživanje historije Jevreja u BiH, te jedan od sarajevskih sefarda, autor, pisac i historičar bogate jevrejske tradicije u BiH.
Kaže da je Il Kal di Bilava bila jedno od središta Jevreja sa Mejtaša i Bjelava, a drugi Jevreji iz centra Sarajeva su većinom išli u velike hramove. U centru Sarajeva su većinom živjeli obrazovaniji i bogatiji Jevreji, koji su rijetko odlazili u Il Kal di Bilava koja je bila rezervisana za stanovnike Mejtaša i Bjelava.
Sinagoga za jevrejski narod ima veliko značenje jer u sinagogi je zajednica, učestvuje se u događajima, slave se praznici.
U Drugom svjetskom ratu, Il Kal di Bilava, 1941. godine, prestaje biti sinagoga, te postaje sabirni centar za Jevreje Sarajeva, koji su iz sinagoge odvođeni u logore kao što su Jasenovac, Jadovo, Gradiška i drugi. Aškenaska sinagoga, danas Jevrejska opština Sarajevo i sinagoga, pretvorena je u konjušarnicu, a druge sinagoge su također služile kao konjušarnice ili stovarišta stvari vlasti NDH, pod čijom upravom je bila Bosna i Hercegovina.
Iz jevrejskih kuća i sinagoga je ukradeno sve. NDH omladina je stvari iz jevrejskih domova i sinagoga odnosila u komandantske stanove, a dalja historija stvari se ne zna.
Nakon Drugog svjetskog rata, mejtaška sinagoga više nije bila sinagoga. '70-ih godina prošlog vijeka, pod socijalističkom vlasti, ona je pretvorena u stambeni objekt. U njemu su živjele dvije porodice, u neuslovnim prostorijama.
Kako kaže Eli Tauber, imovina još uvijek nije vraćena Jevrejskoj zajednici Bosne i Hercegovine, a inicijative su postojale i nakon Drugog svjetskog rata. U Bosni i Hercegovini nakon ovog rata došlo je do nekih "kombinacija" gdje su pokušali da uzmu sinagogu kao privatno vlasništvo, a stanari koji i danas naseljavaju sinagogu, žive u lošim uslovima, jedan dio krova je i propao.
Muzej Holokausta, planiran na mjestu Il Kal di Bilava, nastao je kao inicijativa da se objekt sačuva.
"Dobili smo neka određena sredstva, ali zbog ratnih dešavanja u svijetu, nismo bili sigurni da li da to uradimo jer su sredstva bila mala. Dovoljna za dozvolu, ali nedovoljna za gradnju. Dobili smo obećanja UNESCO da će uložiti neka sredstva, ali to nije bilo dovoljno".
Skica kako Muzej Holokausta treba da izgleda je napravljena, ali je ostalo i na tome. Iz gradske uprave, postoji insistiranje da zgrada ostane autohtonog izgleda, te limitira dalju rekonstrukciju, a ostale zgrade u produžetku su porušene i napravljeni su novi objekti, prema navodima Elija Taubera.
Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa: Srebrenica je bila pretvorena u najveću klaonicu
U budućnosti se nadaju da će dobiti odobrenja i sredstva za nastavak rada na Muzeju holokausta.
Muzej Holokausta koji bi se izgradio, ne bi samo bio od značaja za grad Sarajevo, kao spomenik na doba historije u kojem je sarajevsko stanovništvo prošlo Holokaust, već i od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj bi edukacijski cilj ovakvog projekta bio ispunjen jer bi škole, ali i stanovništvo moglo da se edukuje o genocidu i Holokaustu u Sarajevu.
Jevrejski arhiv Bosne i Hercegovine nastaje kao ideja da se sve vezano za jevrejsku historiju i Holokaust sačuva od zaborava. Već sada imaju određene inicijative za skupljanje materijala za Muzej Holokausta.
U Sarajevu je živjelo 7.284 sefarda, od ukupno 8.501 Jevreja, prema zapisu iz 1929. godine. Nakon toga, kako kaže Eli Tauber, dolazi do priliva Jevreja u Sarajevo, te se smatra da je 1941. godine u Sarajevu bilo oko 12.000 Jevreja, od čega 3 posto Aškenaza, dok je ostalo većinom bilo sefardsko stanovništvo, te manji broj ortodoksnih Jevreja.
Statistika je sprovedena upisom u svoju jevrejsku zajednicu, ali bilo je i onih koji se nisu upisivali pri dolasku u Sarajevo.
Od 12.000 sarajevskih Jevreja, oko 8.000 je stradalo u Drugom svjetskom ratu, kako navodi Eli Tauber, referirajući se na podatke nakon Drugog svjetskog rata koji su prikupljeni. Većina Jevreja koji su preživjeli, vratili su se u Sarajevo nakon Drugog svjetskog rata, ali u Sarajevu njihove imovine više nije bilo.
Od kuća, stanova, fabrika, Jevreji nisu zatekli ništa jer je većina opljačkana ili su fabrike i trgovine konsifikovane ili prodate u bescijenje novim vlasnicima.
Jevreji nisu imali ništa, a među njima nije bilo bogatih Jevreja, a Eli Tauber navodi da bogatih Jevreja u Bosni i Hercegovini nema ni danas.
Danas, Jevrejska zajednice Bosne i Hercegovine broji oko 600 Jevreja. U prošlosti, Jevreji su naseljavali, osim Sarajeva, Vlasenicu, Mostar, Doboj, Han Pijesak, te mnoge druge gradove u Bosni i Hercegovini. Najveća zajednica danas je u Sarajevu, a potom u Tuzli, ali brojevi aktivnih članova su jako mali.
Primjer vjekovnog suživota u BiH: Jeste li čuli za Sarajevski Purim?
U Sarajevu, kultura i tradicija sarajevskih sefarda neodvojiv je dio identiteta grada. Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca, Isak Samokovlija, u svojim djelima opisivao je mahale, bio privučen krivudavim kaldrmama i ulicama, te sudbinama stanovnika i stanovnica mahala, a posebno Jevreja.
„Na malom brežuljku, kao stražar na ulazu u naše Bjelave, stoji prelijepi hram 'Bet Tefila'. Istoimeno udruženje postoji kao bogomolja autonomna institucija, koja ima samo tu svrhu, da podržava bogomolju i da brine o bogomoljama u istoj... Svi članovi 'Bet Tefila' su i članovi Opština.
Ta posebna ustanova 'Bet Tefila' sa svojim višegodišnjim analima može poslužiti kao vrijedan doprinos historiji sarajevskih Sefarda"
U Sarajevu od svjetla, kako je na početku opsade Sarajeva svoju pjesmu nazvao Isak Papo, a prepjevala Flory Jagoda, stoje zgrade koje su vječni spomenik onima kojih pored Miljacke više nema.
A kada procvatu prvi behari, sjetimo se da su nekada bili tu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
