Hagada iz katakombi Zemaljskog muzeja tokom rata premještena u trezor Union banke

Nastala je u srednjovjekovnoj Španiji iz koje je odnesena nakon progona Jevreja u toj zemlji 1492. godine, a u Zemaljski muzej BiH stigla je 1894. godine preko sarajevske sefardske porodice Koen koja je vjerovatno u neznanju Hagadu prodala muzeju za sumu od 150 kruna. 

Njena sudbina i do tada je bila nomadska, a ni u muzejskoj zbirci nije je čekao potpuni mir.

Njemačke vojne snage su 1941. godine tražile od tadašnjeg direktora muzeja Joze Petrovića da im preda Hagadu, pa je zahvaljujući kustosu Dervišu Korkutu sakrivena u džamiju, u jednom od muslimanskih sela na planini Bjelašnici, gdje je i dočekala kraj II svjetskog rata.

Pedesetih godina prošlog stoljeća također su radnici Zemaljskog muzeja spasili Hagadu od otuđenja, da bi njena sigurnost ponovo bila ugrožena tokom opsade Sarajeva.

O tom periodu za Radiosarajevo.ba je govorio ugledni historičar i profesor emeritus na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te ratni direktor Zemaljskog muzeja Enver Imamović.

Imamović nam je ispričao da je početkom opsade Sarajeva bio svjestan šta se može dogoditi s kulturnim blagom Zemaljskog muzeja, stoga je tada samoincijativno sa nekoliko ljudi razgovarao o tome šta se može uraditi kako bi se to blago sačuvalo.

Tada u muzej niko nije mogao ući niti mu je mogao prići zbog učestalog granatiranja, ali to nije spriječilo Imamovića i nekoliko ljudi koji su mu pomogli da spase što se spasiti može.

"Od tadašnjeg povjerenika za kulturu Juraja Martinovića sam dobio dozvolu da spasim blago Zemaljskog muzeja, a od SUP-a pomoć da se probijem do Muzeja", ispričao nam je Imamović navodeći kako je Hagada ionako bila sakrivena u muzeju, te da skoro niko nije znao gdje se nalazi.

Prilikom ulaska u muzej otkrili su da je u muzej već provaljeno, te da je sve bilo ispremještano, a neki eksponati ukradeni. U jednoj od soba, ispričao nam je Imamović, izbila je poplava jer su geleri probili vodovodne cijevi.

Hagadu su pronašli u sobi koja je direktno bila izložena granatiranju, te su je najprije, pored nekih drugih eksponata, odnijeli u katakombe koje se nalaze ispod Zemaljskog muzeja.

Iz katakombi je Hagada potom prenesena u trezor Union banke u Sarajevu.

Nakon rata Hagada se još uvijek nalazila u trezoru, a oči svjetske javnosti bile su uprte u Zemaljski muzej i Vladu BiH koja je optuživana da je prodala Hagadu kako bi kupila oružje, ispričao nam je Imamović. Krajem novembra 2002. godine je iznesena iz trezora. Od tada je izložena i dostupna široj kulturnoj javnosti u posebno osiguranom prostoru, u posebnim prigodama i pod tačno definiranim uslovima. 

Zahvaljujući naporima profesora Imamovića i pojedinaca Hagada tokom rata nije pretrpjela oštećenja. Konzervirala ju je i restaurirala 2001. godine Andrea Pataki, te je tada utvrđeno da su listovi u dobrom stanju.

Za nju je obnovljena i bolje obezbijeđena prostorija uz pomoć Francuske ambasade u BiH i UNESCO-a, čime će Hagada biti bolje zaštićena i sačuvana od daljnjeg propadanja.

Tako će ona ponovo, nakon godinu dana, biti dostupna posjetiteljima Zemaljskog muzeja i to u novim terminima.

Dva dana sedmično, utorkom i četvrtkom, kao i svake prve subote u mjesecu, u terminu od 12 do 13 sati, Hagada će biti izložena i dostupna svim posjetiteljima koji kupe redovnu ulaznicu u Muzej po cijeni od 6 KM.

Uz nju će biti izloženo još nekoliko povelja, plašt kralja Tvrtka I i plašt koji je pronađen 23. januara 2015. godine na nekropoli Kopošić u blizini Ilijaša.

Podsjećamo, primjerak pashalne hagade, jevrejskog iluminiranoga kodeksa, širom svijeta poznatog kao Sarajevska hagada jedan je od najvrednijih svjetskih iluminiranih rukopisa te vrste iz 14. stoljeća. Ona je važno svjedočanstvo zaboravljene židovske umjetnosti izrade knjiga u klasičnom periodu. Zbog vremena izrade, bogatstva minijatura i predstava likova na njima, koje nisu tako svojstvene židovskim rukopisima tog vremena, kao i zbog malog broja uopće sačuvanih hagada u svijetu, Sarajevska hagada pripada najvrednijim spomenicima kulture na tlu Bosne i Hercegovine.

Sama hagada (hebrejski priča, kazivanje) predstavlja jednu vrstu zbirke vjerskih propisa i predanja unesenih u molitveni red obilježavanja Pesaha, praznika kojim se slavi oslobođenje Jevreja iz egipatskog ropstva. Posebnu su važnost ove knjige imale za vrijeme održavanja obredne porodične večere – sedera, kada su svi ukućani i gosti sa knjigom u ruci iz njih čitali, ili pratili, kazivanja o putu izlaska na slobodu kao i sve što je u obrednom smislu vezano uz tu poznatu starozavjetnu priču. Predanje čitanja tekstova iz hagade u krugu porodice doprinijelo je nastanku relativno velikog broja takvih knjiga, među kojima Sarajevska hagada po svojim umjetničkim vrijednostima i historijskom značaju zauzima vodeće mjesto, napisao je u svom tekstu sadašnji direktor Muzeja Mirsad Sijarić.

Svega je nekoliko hagada na svijetu, npr. u British Museumu se čuva nekoliko značajnih primjeraka, ali Sarajevsku hagadu stručnjaci smatraju jednom od najljepših.

Sarajevska hagada sastoji se od 142 lista pergamene veličine 16,5 x 22,8 cm, izrađene od izvanredno istanjene i izbijeljene teleće kože. Na prva 34 lista nalazi se 69 minijatura koje nadahnuto prikazuju stvaranje svijeta, egipatsko ropstvo, izlazak iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom i dalje, sve dok status vođe Jevreja nije preuzeo Jošua, sin Nunov. Posljednje četiri minijature predstavljaju izuzetak u smislu da nemaju direktan biblijski karakter.

Na sljedećih 50 listova nalazi se tekst Hagade pisan s obje strane kvadratnim hebrejskim pismom srednjovjekovnog španskog tipa. Posljednju cjelinu knjige čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak, koji sadrži po nekoliko pjesama najslavnijih pjesnika hebrejske književnosti iz njenog tzv. zlatnog doba (10–13. stoljeće), kao što su: Jehuda Halevi, Jichak ben Jehud ibn Gijat, Salomon ibn Gevriola, Abraham ben Meir ibn Ezra i drugi.

Otkrivanje Sarajevske hagade među ondašnjim historičarima umjetnosti izazvalo je veliko interesovanje jer je ona predstavljala jedan od rijetkih dokaza da je i kod Jevreja, i pored stroge zabrane iz Božijih zapovijedi (Ne čini sebi lika rezana niti kakve slike... Izlazak 20, 4), bilo zastupljeno, i to na vrlo visokoj umjetničkoj razini, figuralno prikazivanje ljudskih i životinjskih likova. 

Na osnovu stilske analize iluminacija i minijatura sa njenih stranica utvrđeno je da je knjiga nastala u srednjovjekovnoj Španiji, u oblasti nekadašnje kraljevine Aragon, najvjerovatnije u Barseloni oko 1350. godine – moguće kao dar za vjenčanje članova dvije poznate familije Šošan i Elzar, jer se njihovi grbovi: štit sa rozetom / ružom (hebr. – shoshan) i krilom (hebr. – elazar) nalaze na stranici na kojoj je i grb grada Barselone. 

Prema bilješci iz same knjige, ona je nakon progona Jevreja iz Španije (1492. godine) promijenila vlasnika, ali ne znamo imena ni novih ni starih vlasnika. U bilješci nastaloj 1609. godine kaže se da knjiga ne govori protiv crkve, što je vjerovatno rezultat provjere njenog sadržaja od inkvizicije. Tokom 16. i 17. stoljeća knjiga se nalazi na prostoru sjeverne Italije, što potvrđuju dvije kratke zabilješke na njenim stranicama, a kada i pod kojim okolnostima dospijeva u Bosnu, nije poznato. Njen pouzdan trag u historiji ponovo se javlja 1894. godine kada je Zemaljski muzej otkupljuje od sarajevske sefardske porodice Koen, za sumu od 150 kruna. Iz Sarajeva je poslana na analizu u Beč, odakle je, uz određene peripetije, vraćena poslije nekoliko godina. 

Nakon četiri godine izučavanja i uspoređivanja ovog rukopisa sa ostalim takve vrste u svijetu, dr. David Muller i dr. Julius Schlosser objavili su u Beču 1898. godine studiju o Hagadi.

Od kraja II svjetskog rata do početka 1992. godine nalazila se u Zemaljskom muzeju u posebnom sefu. Rijetko je javno izlagana i to svega na par sati.

Sarajevska Hagada upisana je u UNESCO registar Memorija svijeta, odnosno u registar koji je posvećen zaštiti pokretne kulturne baštine svijeta.

Godine 2003. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Hagadu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.