Građanska država je jedini spas za BiH

Građanska država je spas za Bosnu i Hercegovinu, kaže za Radiosarajevo.ba Zoran Pusić, borac za ljudska prava koji već decenijama učestvuje u izgradnji civilnog društva u Hrvatskoj i regiji.

Piše: Faruk Vele

Ima li šanse građanska Bosna i Hercegovina? Može li naša zemlja biti izgrađena na takvim principima?

To su neka od pitanja koja je nedavno aktuelizirala i Programska deklaracija Stranke demokratske akcije (SDA) usvojena na 7. kongresu stranke 14. septembra. U njoj se, pored ostalog kaže da je SDA "posvećena ostvarivanju glavnog cilja, izgradnji suverene, cjelovite, demokratske i prosperitetne BiH, države ravnopravnih naroda i građana na cijeloj njenoj teritoriji".

Država građana

Mnogo prije SDA, prepoznata je nužnost evolucije države Bosne i Hercegovine prema konceptu države građana, onoj u kojoj će biti zaštićena prava svih državljana, ma kako se oni zvali i izjašnjavali.

Iako su mnogi sumnjali u iskrenost nastojanja SDA, vjetar u leđa zagovornicima građanske BiH dao je novi specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan, Matthew Palmer.

"Naša vizija Zapadnog Balkana je da sve zemlje budu građanske, a ne samo vlasništvo određene etničke grupe. U BiH to bi poboljšalo osjećaj za nacionalni, državni identitet za razliku od njegove tradicionalne etničke pripadnosti", rekao je Palmer za ljubljansko Delo.

Istraživali smo gdje je problem s građanskom BiH.

"Svi ovi koji se pozivaju na Dayton, njima to, zapravo, služi kao opravdanje. To je falsificiranje Daytona. Dayton je bio, što bi se reklo, umijeće mogućeg u tom trenutku, jer znamo kakva je bila situacija 1995. godine. Kompromis s prihvatanjem postojanja RS-a je bio odraz te situacije, a ne projekcija kakva bi Bosna i Hercegovina trebala biti u budućnosti. Cilj Daytona bio je da zaustavi rat u BiH, a kakva bi ta zemlja trebala biti u budućnosti je nešto sasvim drugo", kaže za naš portal Zoran Pusić.

Podsjeća da su upravo zbog toga najveći protivnici Daytona bili predstavnici Srba u BiH. Paradoksalno, oni će kasnije postati njegovi najveći pobornici.

"Umjesto da su političari kroz 20 i više godina iskoristili Dayton kao polaznu stepenicu prema izgradnji jedne moderne, demokratske države, koja će biti članica Europske unije (EU), oni se svađaju oko toče i zareza u Daytonskom sporazumu, kao oko Svetog pisma. Ono što je 1995. godine bilo nužno, danas može biti prepreka za razvoj jedne moderne, demokratske zemlje. Svi koji se pozivaju na Dayton su ustvari licemjeri. Oni to danas iskorištavaju suprotno od duha Daytona", veli Pusić.

Zaista, postojeći Ustav Bosne i Hercegovine promovira etničko-teritorijalni koncept konstitutivnosti naroda, a ne ravnopravnost građana u svakom njenom dijelu.

Prema riječima eksperata, u sadašnjem Ustavu ili Daytonskom ustavu kako ga zovemo, stoji način kako se donosi novi – u Parlamentarnoj skupštini BiH, kvalificiranom većinom, dvotrećinskom većinom u Predstavničkom domu i većinom u Domu naroda. Ukoliko ko bi bila osigurana ovakva većinska podrška moguće je donijeti promjene Ustava

Brojni slučajevi

Međutim, Bosna i Hercegovina nije to uspjela ni kada joj je to bila obaveza na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima "Sejdić – Finci", "Pilav", "Zornić" i drugi...

Profesor Ustavnog prava iz Mostara Nurko Pobrić ističe za Radiosarajevo.ba da je moguće da Bosna i Hercegovina bude građanska država.

"Mada je svaka država građanska, ako mislimo da u njoj žive građani te države. Međutim, u slučaju BiH postoje određene institucionalne, društvene, političke i vanjskopolitičke prepreke. Temeljna prepreka je, po mom sudu, da ne postoji jedan bazični koncenzus, kako se to naziva u političkoj teoriji, o gledanju BiH kao države. Ako bi građani BiH, koji imaju svoje i druge identitete, etničke, vjerske, kulturne itd., zaista prihvatili BiH kao sopstvenu državu, onda bi izgradnja BiH u smislu države građana ili građanske države bila moguća. To, naravno, ne podrazumijeva da bi se brisali svi drugi identiteti čovjeka kao pojedinca", napominje Pobrić.

Dodaje da su, u suštini, identiteti promjenjivi, te da lične identitete čovjek tokom života može mijenjati.

"Bitno je da svaki čovjek, državljanin BiH, bude ravnopravan pred zakonom i da mu budu dostupne sve političke i druge funkcije u BiH. Nažalost, institucionalno to nije tako. A upravo je institucionalno ona (država BiH) uređena tako da ne bi postala građanska država", smatra Pobrić.

Aleksaandar Popov, direktor novosadskog Centra za regionalizam smatra da ono što je "zakucano" Daytonskim sporazumom i što traje više od dvije decenije - sada teško mijenjati.

"To je toliko zaživjelo i postalo praksa da je to teško promijeniti i uz pomoć međunarodnog faktora. Ovo mirnodopsko stanje, to je rat samo drugim sredstvima. Druga sredstva su prepucavanja političara koji se pojavljuju kao zaštitnici svoje nacije. To je krenulo od sredine prošle decenije. Do tada je još moglo da se nešto uradi. U prvih peta godina Daytona vidjelo se da je on odradio šta je trebalo. On je zaustavio rat, ali nije obezbjedio uslove za trajan i stabilan mir.

Tada je moglo da se pređena na izmjene Daytona. Tim prije jer su na vlasti bili političari koji su se bojali da im haški istražitelji ne zakucaju na vrata. Amerika kao zemlja koja je iznjedrila Dayton nije bila spremna na to jer je ovaj sporazum mijenja, jer ga je smatrala svojim čedom. Mislim da je to greška", navodi Popov.

Vrijeme je, kaže naš sagovornik iz Novog Sada, poslije učinilo svoje

"Da je Dayton izmijenjen na vrijeme, dok nisu ojačali nacionalni lideri, bilo bi drugačije. Trenutno imao polarizovanu BiH kao na kraju rata. Nacionalni lideri su uspjeli da se pojave malte ne kao plemenske vođe, tako da je taj građanski koncept dalji nego ikada od kraja rata", stav je Popova.

Evropski put

Međutim, pitali smo profesora Pobrića da li će evropski put BiH biti zaustavljen ukoliko presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima "Sejdić – Finci", "Pilav", "Zornić" i drugi, ne postanu dio vrijednosti našeg sistema.

"Sigurno će biti prepreka! Ne možemo apsolutno računati na članstvo u EU ako ne postoji vladavina prava kako se to generalno kaže. A vladavina prava podrazumijeva, pored ostalog, izvršenje presuda kako međunarodnih sudova, tako i domaćih sudova, poštivanje domaćih zakona i drugih propisa. Iluzorno je govoriti o prijemu u EU, ako nema vladavine prava. Dakle, nigdje zapisano u aktima EU da država koja pristupa Uniji mora mijenjati svoj usta. Ali praksa do sada pokazuje da su sve države koje su primljene tamo jesu morale, promijeniti svoj ustav, a da bi svoj pravni sistem prilagodile pravu EU. BiH će, pored izvršenja odluka Evropskog suda za ljudska prava, morati mijenjati svoj Ustav. Morat će ga mijenjati da bi postala članica EU", zaključio Pobrić.