Gjenero: Amerika neće tolerirati da Čović bude "energetski ključar FBiH", ugrožava i Hrvatsku

Bosna i Hercegovina je ponovo u fokusu regionalne, ali i međunarodne političke scene. Prilikom susreta predsjednika bh. entiteta RS, Milorada Dodika, sa predsjednikom Skupštine Crne Gore, Andrije Mandića, zazivana je prijeteća politika "srpskog sveta". Pokušalo se poniziti državu Bosnu i Hercegovinu, čija obilježja nisu istaknuta.

Dok se u europskim krugovima debatira hoće li BiH dobiti "zeleno svjetlo" za početak pregovora sa Europskom unijom, u fokusu međunarodne javnosti je i projekt "Južne plinske interkonekcije". Njega - uprkos jasnim stavovima Wahsingtona – prkosno blokira lider HDZ-a BiH Dragan Čović, o čemu je nedavno pisao i ugledni The New York Times. O ovim temama, njihovim uzrocima i posljedicama, za portal Radiosarajevo.ba govori hrvatski politolog i politički analitičar Davor Gjenero.

Radiosarajevo.ba: Gospodine Gjenero, kako komentirate pozive čelnika bh. entiteta RS Milorada Dodika na "srpski svet" upućene sa susreta s predsjednikom crnogorskog parlamenta Andrijom Mandićem 27. februara? Kao gledati na ove poruke u smislu Dodikovog nacionalističkog arsenala, ali i indirektnih prijetnji, imajući u vidu kakve su posljedice takve ideje ostavile devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije?

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Gjenero: Posjet Milorada Dodika Podgorici vrlo je neobičan. Zanimljivo je nekoliko detalja u "tajmingu" tog posjeta, a čini se da ti detalji ne mogu biti slučajni. Demokratski političari u Crnoj Gori upozoravaju na činjenicu da se taj posjet dogodio upravo na obljetnicu zločina u Štrpcima, pa se smatra da su svojim susretom Dodik i njegov domaćin Andrija Mandić slali izravnu poruku i Bošnjacima u BiH i pripadnicima bošnjačke zajednice u Crnoj Gori.

Druga koincidencija je da se upravo sada u Crnoj Gori razgovara o rekonstrukciji vlade, a u tom kontekstu čak i Mandić govori kako bi prihvatio da se vladajuća koalicija proširi tako da joj pristupi Bošnjačka stranka. Pozivom Dodiku Mandić, naravno, nastoji poniziti potencijalne "partnere" iz Bošnjačke stranke, a najava uspostavljanja nekakvih "posebnih odnosa" entiteta pod njegovom autoritarnom vlašću i Crne Gore također je jasna poruka ponižavanja Bošnjaka i u BiH i u Crnoj Gori.

Radiosarajevo.ba: Mislite da se događaj može dovesti u kontekst unutrašnjih političkih odnosa u Crnoj Gori?

29.02.24. 07:33

Igre oko Južne interkonekcije: Tuđmanov obavještajac u operaciji protiv SAD-a, BH Gasa i Sarajeva

Gjenero: Sigurno nije slučajno niti to što se taj posjet dogodio upravo u vrijeme kad je raspad Pokreta Evropa sad postao posve vidljiv, a čini se da je predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića na istupanje iz PES-a potaknuo upravo zahtjev Mandića, da se s rekonstrukcijom vlade Milojka Spajića ne čeka ni do ljeta, a kamo li do iduće godine, kao što je to bilo najavljeno, nego da se ona provede odmah.  U kontekstu rekonstrukcije vlade valja tumačiti i smjenjivanje crnogorskog ministra pravosuđa Andreja Milovića, čiji ministarski mandat Milatović stavlja na meni pregovora o rekonstrukciji vlade, i tiho najavljuje da će PES prepustiti prosrpskim partnerima sve resore vezane uz nacionalnu sigurnost.

Dodik sam sebe doživljava kao državnika, a Mandić mu ne bi trebao biti formalni counterpart, jer je on hijerarhijski tek treći čovjek u strukturi vlasti Crne Gore. Međutim, kao što je Dodik stvarni gospodar političkih procesa u manjem entitetu, tako je i Mandić stvarni šef izvršne vlasti u Crnoj Gori: on je akter koji uživa najveće povjerenje i u Moskvi i u Beogradu, on je veto snaga u političkom sustavu, jer s pozicije šefa parlamenta može blokirati sve političke procese, a njegova stranka već sada polaže pravo na 40 posto mjesta u državnoj upravi i državnim poduzećima, na koja se funkcionari biraju po političkom kriteriju. Ulaskom u vladu njegova opcija, koja se nekad zvala Demokratski front, postaje većinska u vladi, a PES i Spajić tek su formalno ključni u koaliciji. Dodik je na neki način došao poslati poruku "Srpskog svijeta" da je Mandić ključna figura političkih procesa u Crnoj Gori.

Radiosarajevo.ba: Paradoksalno, Dodik se nakon zazivanja "srpskog sveta" uputio u Mostar da bi pričao o europskoj budućnosti BiH!? Usput budi rečeno, tamo ništa nije dogovoreno.

Gjenero: Nije Dodik jedini koji je nakon razgovora s Mandićem prešao na "europske teme". Isto je napravio i Mandić, koji je istog dana kao i Dodika, primio i europskog komesara za proširenje Olivera Varhelyija. Priča o otvaranju pristupnih pregovora BiH s EU ulazi u crveno, a sve se više čini da je vrijeme izgubljeno, barem za godinu dana. Nitko ne može garantirati da će na godinu biti jednakoga elana za proširenje, kakav trenutno postoji u EU, tako da je rulet s ispunjavanjem kriterija za otvaranje pregovora, krajnje opasna igra koju igraju bosanskohercegovačke političke elite.

Radiosarajevo.ba: Kako, s druge strane, gledate na inaćenje Dragana Čovića u pogledu opstrukcija "Južne interkonekcije" čime se direktno suprotstavlja američkim interesima u zemlji? O tome su ovih dana pisale i neke kolege u Zagrebu. Koliko ovim odmaže i samoj Republici Hrvatskoj, te ostavlja prostora Rusiji da održi svoje interese?

Gjenero: Američka politika pokušava pragmatično rješavati probleme. Poruke Dragan Čoviću, o tome da je blokiranje procesa izgradnje "Južne plinske interkonekcije" neprihvatljivo i da euroatlantski partneri neće tolerirati pokušaj uspostavljanja Čovića kao svojevrsnog energetskog ključara Federacije, dolazile su s najviših razina američke vlasti, najprije vrlo blago od predsjednika Bidena, nakon toga oštrije, od državnog tajnika Antonyja Blinkena, pa još oštrije od njegova pomoćnika Jamesa O'Briena.

27.02.24. 10:13

Analiza: Kakva je Putinova uloga u Čovićevoj blokadi "Južne interkonekcije"?

Čović se ponašao kao da te poruke ne čuje i nastoji ustrajati na ideji o tome da bi Južna plinska interkonekcija trebala biti pod njegovim političkim nadzorom. Time dovodi u neugodan položaj Hrvatsku, jer vlasti u Zagrebu ne žele pred parlamentarne izbore, na kojima računaju i na glasove koje kontrolira Čović, ulaziti s njim u sukob, ali im je najmanje u interesu sukobljavati se s američkom politikom.

Amerika očekuje da političari shvate okvire koji su im zadani i da osiguravanu provođenje zajedničkih politika. Čović je do sada imao koristi od razumijevanja, što su ga prema njemu imali u američkoj administraciji i za njega bi moglo biti vrlo riskantno ako bi precijenio svoje moći i ustrajao u smjeru sukobljavanja koje je započeo. Mogući gubici koje bi mogao pretrpjeti daleko su veći od dobiti kojoj se uzalud nada.