Fethija, jedna od rijetkih gotičkih džamija u BiH, nekada je bila crkva

Šiljasti prozori i visoki krov odlikovali su nekadašnu crkvu, a danas džamiju Fethiju, jednu od najstarijih građevina izgrađenih u ovom stilu na području Bosne i Hercegovine.

Ne postoje vjerodostojni dokumenti koji precizno određuju kada je izgrađena gotička crkva svetog Ante, ali se po stilskim značajkama može svrstati u kraj 14. stoljeća. Pretpostavlja se da je na crkvi koja je izgrađena u kratkom vremenskom periodu radio veliki broj klesara, jer je na svakom kamenu koji je ugrađen u objekt isklesan po neki znak.

"Svi detalji su zanatski ujednačeni izuzev portala, prozora i rozete koji su djelo posebnog ugovora i posebnih majstora, što je vidljivo po finoći izrade, a i klesarski znakovi se ne zapažaju", naveli su iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH za Radiosarajevo.ba.

U srednjem vijeku kada je izgrađena crkva Bihać je bio slobodan kraljevski grad i predstavljao je veoma jaku utvrdu sa devet bastiona,  šest kula, četiri kapije za ulazak u grad i uz to opasan pojasom dvostrukih bedema, sa hendecima i rukavcima Une.

Nakon što je Bihać zauzelo Osmansko carstvo 1592. godine, Bihać je postao važna utvrda carstva, te je služio kao polazna tačka za osmanlijske upade i konstantne pritiske na granice Hrvatske.

"Poslije pada Bihaća crkva je pretvorena u džamiju i dato joj je ime Fethija što na arapskom znači pobjeda", rekli su za iz Komisije koji su džamiju sa haremom, devet grobnih ploča i natpisima u Bihaću proglasili nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.

Gotički zvonik ove građevine služio je kao munara do 1863. godine, kada je usljed dotrajalosti srušen i zamijenjen novim, izgrađenim od kamena od koga je urađen i objekt, naveli su iz Komisije. Njene proporcije i način obrade kamenih blokova ukazuju da je djelo vrhunskih majstora obrade kamena.

Fethijin izgled inspirirao je i druge arhitekte koji su gradili džamije u Krajini. Od 19. stoljeća pa dalje većina džamija je dobila izdužene prostore i prostor za molitvu poput Fethijinog, te je to postala značajna odlika gradnje u ovom dijelu naše zemlje.

U haremu džamije nalazi se i mezarje sa nekoliko nišana sa oblim turbanima i natpisima, a na samoj džamiji nalaze se i dva natpisa među kojima je i jedan o obnovi džamije.

"Prije I svjetskog rata iz Fethije džamije u Bihaću, doneseno je devet nadgrobnih spomenika u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu", rekli su nam iz Komisije navodeći kako se danas te ploče čuvaju na Arheološkom odjelu ovog muzeja.

Nadgrobni spomenici izgrađeni od bihacita, bihaćkog kamena pogodnog za obradu kamena, pripadaju hrvatskom plemstvu koje je služilo Bihaću i njegovoj okolini, te datiraju iz perioda od 1519. do 1965. godine. Vjerovatno su bili ugrađeni u crkvu i po njima se gazilo, a na njima su se nalazili natpisi na latinskom jeziku, pisanu humanističkim i gotičim pismom.

Ispred džamije se nalazi trg koji nosi ime po bivšem reisu Džemaludinu efendiji Čauševiću.

Istraživački  i konzervatorski radovi rađeni su kontinuirano svako 10 godina do 1968. godine, a posljednja arheološka istraživanja rađena su 2000. godine. Arheolozi su u tim periodima i tragali za mogućim ostacima dominikanskog samostana uz Fethiju, no do danas nije utvrđeno da li je on postojao pored nekadašnje crkve.

U maju 2003. godine Zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa BiH ustanovio je da se na munari džamije nalaze ozbiljne pukotine što umanjuje stabilnost objekta. Objekt je bio izravno ugrožen i radovima koji su rađeni bez odobrenja nadležnog ministarstva za prostorno uređenje i okoliš, odnosno bez nadzora nadležne službe zaštite. 

Tada je porušen mahfil sa pristupnim stubama koje su bile izvedene od drvenih elemenata, probijena je podna ploča i izbetonirano je osam armirano-betonskih temelja samaca, na svakom od temelja izbetoniran je armirano-betonski stup, izvršeno je postavljanje oplate horizontalnih veznih greda preko stupova sa dijelom oplate za armirano-betonsku ploču.

Fethija je danas mesdžid i često je posjećuju brojni vjernici koji obavljaju molitvu u staroj džamiji obrasloj drvećem koji osvježavaju njene prostorije i dvorište, ali i brojni turisti koji se interesiraju za njenu dugogodišnju historiju.