Dr. Rajović: Kako djeci ograničiti vrijeme za mobitel i video igrice

Mnogi roditelji za glavu se hvataju kada shvate koliko njihova djeca provode vremena uz video igrice. Djecu je ponekad gotovo nemoguće odvojiti od uređaja. 

Ovaj problem nije vezan samo uz našu regiju već je globalan - djeca se sve manje kreću, sve manje komuniciraju, svaka nova generacija je verbalno i motorički lošija od prethodne. 

Kako riješiti ovaj problem? 

Za početak, možda je potrebno da se roditelji iskreno zapitaju da ne daju oni sami loš primjer djeci, možda nesvjesno. Da li se dešavaju situacije kada ih dijete nešto pita, a roditelji ne čuju ili promrmljaju odgovor buljeći u ekran telefona? Koliko "porodičnog" vremena roditelji posvete mobitelu?

Kada isključimo ovaj faktor, potrebno je djetetu ograničiti vrijeme koje smije provesti uz igricu.

Međunarodno priznati stručnjak za odgoj djece dr. Ranko Rajović objašnjava fenomen "ovisnost" djece o video igricama time da se za to vrijeme dešava lučenje hormona endorfina. Prirodno je da svako ljudsko biće uživa u  lučenju endorfina, ali nije prirodno da se to dešava nekoliko puta u nekoliko minuta, a upravo to je slučaj kod video igrica. Endorfinski receptorski su kao morfijski receptori - dijete kao da se drogira, upozorava Rajović 

Roditeljstvo / Dr. Rajović: Djeca ne bi smjela mobitele koristiti više od 30 minuta dnevno 

Uvaženi stručnjak preporučuje da djeca  uz mobilni telefon smiju provesti maksimalno 30 minuta dnevno.  Zvuči logično i mnogi roditelji su vjerovatno već pokušali svojoj djeci ograničiti vrijeme za video igrice.

Ali kako ne popustiti pred navalama bijesa, suza, zaključavanja u kupatilo i drugih metoda kojima djeca pokušavaju pridobiti više vremena.   

Na premium treningu svoje NTC metode funkcionalnog učenja, koja je proteklog vikenda održana u Sarajevu, dr. Rajović naveo je primjer iz sopstvene porodice. Kada je svom najmlađem djetetu pokušao ograničiti "Nintendo" reakcija je bila burna.

Tada je sinu ponudio da izabere da li će igrati jednom ili dva puta sedmično, drugim riječima, dao mu je mogućnost da izabere bolje rješenje i na taj način dječak je stekao dojam da je "dobro prošao".   

U ovoj, pomalo komičnoj porodičnoj situaciji mnogi će se prepoznati. Kako su se stvari razvijale dalje i da li je ograničenje imalo efekta?

Pogledajte kakav učinak je imala na mališana: