Biznis s igračkama u BiH vrijedi stotine miliona, a neke od njih su i kancerogene

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) zemlja iz koje najviše uvozimo dječije igračke je Kina, odakle je u BiH uvezeno nevjerovatnih 2,873 miliona kilograma igračaka čija je vrijednost 23,803 miliona maraka.

Ako posmatramo izvoz, BiH je u prvom polugodištu 2018. godine izvezla igračke vrijedne 37,868 miliona maraka u 40 zemalja, od čega se bh. proizvoda najviše nalazi u Njemačkoj gdje su naši proizvođači plasirali robe u vrijednosti od 17 miliona KM, a zatim u Austriju (sedam miliona KM), Sloveniju (2,6 miliona KM) i Holandiju (milion KM).

Statistički gledano, u prvih šest mjeseci ove godine nastavljen je pozitivan trend iz 2017. godine, kada je, prema podacima UIO BiH zabilježen izvoz od gotovo 60 miliona KM igračaka na svjetsko tržište, a i tada su bh. kompanije najviše ovaj asortiman roba izvozile u Njemačku.

Što se tiče izvoza, najmanje bh. igračaka se nalazi u Turskoj, tako da smo u ovu zemlju u periodu januar – juni tekuće godine izvezli igračaka u vrijednosti od 2,93 KM.

Ipak, veliki broj jeftinih igračaka, koje su većinom proizvedene u Kini odakle bilježimo više od polovine uvoza, znaju svoje mjesto naći na policama u BiH, iako su zabranjene u zemljama EU zbog otrovnog hemijskog sastava.

Tako je Agencija za nadzor nad tržištem BiH u 2017. godini u okviru aktivnosti nadzora na tržištem dječijih igračaka na sadržaj ftalata utvrdila da 11 od 19 ispitanih uzoraka igračaka, ili 58 posto sadrži ftalate u koncentraciji većoj od 0,1 posto mase plastificiranog materijala, što nije u skladu s odredbama Odluke o ograničenju stavljanja na tržište igračaka i proizvoda za djecu koji sadrže ftalate.

Prema podacima ove Agencije, s bh. tržišta u protekloj godini povučeno je i uništeno 1273 komada dječjih igračaka.

Upravo proizvodi iz Kine su najčešće oni koji bivaju povučeni s tržišta, jer se prave od najjeftinijih, ponekad i kancerogenih materijala, odavno zabranjenih i povučenih iz upotrebe u zemljama EU ali i Americi i Kanadi.

Problem domaćeg tržišta je i činjenica da nema drastičnih kazni za proizvođače, odnosno uvoznike predmeta čija kvaliteta nije ispitana.

Zasigurno, odgovornost je na proizvođačima i distributerima da stavljaju sigurne proizvode na tržište. Svakako, i kupci bi trebali da povedu računa o onome šta kupuju.