Dino Mustafić: Protesti su krik, vapaj siromašnih i obespravljenih

Protesti u Bosni i Hercegovini su proizašli iz socijalnog bunta obespravljenih i gladnih spram bogatih vlastodržaca koji više od dve decenije koriste jedan etnonacionalni model vladavine u Bosni i Hercegovini za besprizorno bogaćenje u ime svojih naroda. Oni su stekli bogatstva koja se mjere u milionima, spram ljudi koji su iz dana u dan sve siromašniji.

Izjavio je ovo naš režiser Dino Mustafić u intervjuu za NIN ocijenivši ove demonstracije kao „prvu klasnu pobunu sa nadnacionalnim karakterom, kao pobuna protiv društva koje samo u jednom entitetu, entitetu Federacije, ima 155 ministara!“

„To je društvo koje ima najskuplje vozne parkove na svijetu u trenutku kada njegovi građani nemaju ni za tramvajsku kartu, to je društvo koje je od svojih političkih organizacija napravilo fenomenalna preduzeća. Bez tog političkog backgrounda, vi ste osuđeni na propast. Riječ je o kriku, vapaju,  obespravljenih i siromašnih da se napravi država koja će da funkcioniše. I stoga oni nisu Srbi, Hrvati i Bošnjaci, već gladni ljudi.“

Mustafić je dodao i kako bahata vlast „igra ciničnu igru da vam daje na kašičice, koliko da imate daha da preživljavate, a ne da crknete.“

Na pitanje, „kako biste nam približili kulturnu scenu Bosne i Hercegovine?“, odgovorio je: „Nažalost, u tome dijelimo sudbinu drugih zemalja u regionu, u ovom slučaju najviše mislim na Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Neshvatljivo je i necivilizovano ponašanje političkih oligarhija prema kulturi u Bosni. A kultura je jedini prostor koji je ostao etnički neporobljen i u koji politika nije uspela posljednjih godina da uđe.“

Zbog čega?

„Zato što su politički moćnici, kad bi se približili toj sferi života, osjećali strah od nepoznatog. Za njih je to najčešće bilo dosadno jer je njihov duhovni horizont najčešće bio neki masni kafanski refren pored nekog prašnjavog puta. Nikada ih niste vidjeli na koncertu, na izložbi, u pozorištu. To je antiduhovni odnos prema kulturi, prema kulturnoistorijskom nasleđu. Mi smo dozvolili da nam se zatvore neke od najznačajnijih institucija kulture kao što je Zemaljski muzej u Sarajevu. Ovoj vlasti je to uspjelo posle 125 godina njegovog neprekinutog rada i postojanja. Nije bio zatvoren ni za vrijeme rata, ali sada su uspeli da ga zatvore. Kultura je za njih bila suviše subverzivna jer nije pristajala na etnopolitički model koji je u Bosni i Hercegovini dominantan.“

Cijeli intervju, dat povodom premijere predstave Mali mi je ovaj grob po tekstu Biljane Srbljanovi ć u Bitef teatru, čitajte na stranici NIN-a.