Dino Mustafić i priča o Gavrilu Principu u TV KUPEK-u (VIDEO)

Gavrilo Princip. Svako ima pravo na svoje mišljenje o ovom mladiću, mada tu treba biti oprezan jer, ne zaboravimo, svako ima mišljenje, baš kao i guzicu, pardon, stražnjicu.

Heroj, terorista, naivko kojeg su iskoristili za svoje mračne ciljeve... Njemu, a i drugim mladobosancima ne može se poreći, međutim, energija i želja za slobodom, makar ona značila sopstvenu žrtvu. Da je Gavrilo znao kakvi krvavi obračuni su uslijedili možda bi se i pokajao, ali ko bi mu bio garant da do istih ne bi došlo i bez "sarajevskog atentata"?

Tema je svakako za promišljanje. Time se predstava Mali mi je ovaj grob, po tekstu Biljane Srbljanović, a koju je režirao Dino Mustafić i koja je premijerno odigrana u beogradskom BITEF teatru, baš na dan još jednog atentata, onoga na Zorana Đinđića, ne bavi, ali se bavi 9. TV KUPEK.

KUPEK-ovci su razgovarali s Dinom Mustafićem, dan nakon premijere predstave, a u razgovoru im je priznao da nakon čitanja teksta Biljane Srbljanović nije imao dilemu da li uzeti tekst i izrežirati predstavu. Legao mu je na prvu jer je urađena sa "sviješću o odgovornosti teme" u kojoj su on, Biljana Srbljanović, ali i čitav tim ljudi koji čine predstavu, iznijeli svoj stav koji, kako Mustafić kaže u TV KUPEK-u, neko može prihvatiti ili ne, može ga i opovrgavati.

"Mi iza nje stojimo i vjerujemo da je to ona perspektiva iz koje treba gledati istorijske događaje koji nisu bitni kao rekonstrukcija, neko kao jedan metatekst u kom pronalazimo sebe u sadašnjosti".

Da je Princip znao...

Na kraju predstave Mali mi je ovaj grob jasno se kaže da je u ratovima za oslobođenje i opstanak Jugoslavije stradalo 3,6 miliona ljudi. Da je Gavrilo znao na koji način se ta ista Jugoslavija raspala, kao i da će ga sto godina nakon atentata razvlačiti i koristiti opet za svoje mračne ciljeve da li bi povukao obarač?

Kakvo god mišljenje imali o Sarajevskom atentatu jedno se ne može poreći. Ondašnja omladina je zarad ideala bila spremna na žrtvovanje sopstvenog života. Ti ideali nisu bili usmjereni protiv, već su stremili ka slobodi. A nije li baš to dugo godina bila odlika omladine? Nije li nepravda morala biti pobijeđena, ne pitavši za cijenu?

"To nedostaje današnjoj mladoj generaciji. Jedan bespogovorni fanatizam koji je bio spreman žrtvovati sopstveni život za ideale", kaže Mustafić u TV KUPEK-u, a to ćemo čuti i od troje mladih glumaca iz Beograda i Sarajeva. Oni u predstavi glume Gavrila Principa, Nedeljka Čabrinovića i Ljubicu Ilić, kolateralnu žrtvu bombe Nedeljka Čabrinovića, koja je u ovoj priči dodata radi dinamike koje samo žensko čeljade, a pri tom pametno i odvažno, može unijeti.

Nakon, evo sto godina, neka nova omladina se u Sarajevu polako budi. U čemu je razlika između Gavrilovog povlačenja oroza i molotovljevog koktela? Možda je spona između njih jača nego ikada i to baš na 100 godina koliko je u međuvremenu prošlo.

Uglavnom, metak koji je tad ispaljen na prestolonaslijednika i dalje luta Balkanom i "uvijek pogađa pogrešne mete, a to nam ne donosi ozbiljan prevrat", kaže Mustafić, a dodat ćemo "ni boljitak".

Teško je naći prostor za dijalog u vremenu retuširane povijesti koja je danas i ozvaničena, pa se tako Gavrilo Princip i danas koristi u propagandne svrhe istih onih mračnih ciljeva koji su iskoristili naivnost mladobosanaca. Dino Mustafić taj prostor nalazi u pozorištu, ali i u TV KUPEK-u.