Danas su Svi sveti: Dan sjećanja na najmilije

Među narodom obično se blagdan Svi sveti povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. novembra. Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV stoljeća, no, tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. novembra.

Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan, 2. novembar, počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.

Datum 1. novembar, kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti, povezan je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Ona je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih jest posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima. Paljenje svijeća odraz je mišljenja da živi na taj način osiguravaju svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku.

Paljenje svijeća dio je pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise. Nekad su se običaji razlikovali, što je povezano uz paganska vjerovanja. Primjerice, sredinom 19. stoljeća nosila se hrana na groblje jer se vjerovalo da je dušama potrebna okrjepa. Taj se običaj zadržao ponegdje u istočnom kršćanstvu. Na groblju se jelo, pilo, a većinom su se držale mise zadušnice.

Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija. Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule. Na nekim područjima na Dušni dan običaj je jesti orehnjaču ili makovnjaču, puricu punjenu kestenjem, kruškama ili jabukama i med.