Dan kada Iggy Pop nije došao u grad

"Mislim da nam to ne treba. Ne treba tu stvar popularisati, prikazivati je kao bezazlenu, znate. To je stvar koja se proširi, ako je pustite. To treba iza četiri zida... Ne mora značiti da sam ja u pravu, da ne treba davati prostora tome, da se ta stvar populariše. Ja znam da sad iznosim jedan konzervativan stav, mi i jesmo konzervativna stranka, mi, dakle, branimo neke tradicionalne vrijednosti. Muslimani u Sarajevu, koji su doživjeli patnju kakvu su doživjeli, boje se opačina, boje se da nam se one ne navuku." (Bakir Izetbegović, oktobar 2008)

Piše: Nedim Jahić, za Radiosarajevo.ba

Ovim riječima je na Queer Fest odgovorio 2008. godine današnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bio je to septembar, 24. dan u mjesecu kada je posljednji put neko u Sarajevu smogao građanske hrabrosti i javno udario na utvrđene heteroseksualno-patrijarhalne kriterije društvenog uređenja okoline. Prođoše od tada još dva ramazana, a ni Iggy Popa, a ni queera u Bosni i Hercegovini.

Ponovo u ilegalu

Sa proljećima koja su došla nakon „prvog otvorenja“ postala je to nezaobilazna tema okruglih stolova, sa desetinama uznemirenih naprednjaka koji su imali potrebu, svako iz svoje perspektive, objasniti frapiranim aktivistima novog vala šta se dogodilo te noći? Istina je da od tada niko ozbiljno nije protresao pojam rodnog identiteta i seksualne orijentacije, barem ne u široj javnosti, budući da se cijeli sarajevski svijet već sutra vratio u svoje kutije. Queer je opet otišao u ilegalu. Iggy Pop je otkazao koncert iz sigurnosnih razloga, nakon napada na goste i učesnike Festivala.

Današnji datum, 17. maj, slavi se kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije širom svijeta. Razlog za slavlje je vrlo jednostavan. Tog sunčanog jutra, daleke 1990., Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost sa liste bolesti, te time učinila ključni korak ka društvenom prihvatanju pripadnika LGBT populacije. Bio je to veliki civilizacijski skok, i premda ovo pitanje u naprednim društvima sa visokim stepenom uvažavanja ljudskih prava uzimaju zdravo za gotovo, barem bismo mi u Bosni i Hercegovini trebali biti itekako svjesni njegove važnosti. Prije svega zbog činjenice da mozgalicu koju je svijet riješio 1990., mnogi od naših sugrađana još nisu prelomili u svojim glavama 21 godinu kasnije.

Ustav protiv deklaracije koju prihvata

Kako stvari stoje kod nas? Izabrani bosanskohercegovački politički dužnosnici potpisali su više važnih međunarodnih konvencija koje se posredno ili neposredno bave zaštitom ljudskih prava i borbom protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije. Između ostalog, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama predstavlja sastavni dio Ustava, ne ulazeći sada u osnovanu zamjerku da je i sam Ustav ignorira.

Idejno, Bosna i Hercegovina je otišla još dalje, te je ratificirala Protokol 12 Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kojim se utvrđuje opća zabrana diskriminacije. Bitno je za današnji dan, da smo potpisnica i Deklaracije Ujedinjenih nacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Usput smo time, kao država, otvoreno osudili nasilje, zlostavljanje, diskriminaciju, isključivanje i predrasude zasnovane na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Dobro je sve to staviti na jedno mjesto, kako se istaknute delegacije ne bi morale dvaput vraćat na tu temu.

Propisa ima sasvim dovoljno

Nije da nismo nešto postigli u posljednje dvije godine. U duhu napredne prakse potpisivanja brojnih međunarodnih konvencija, ali i pod pritiskom Evropske unije, Bosna i Hercegovina je u julu 2009. godine dobila i domaći pravni propis sa direktnom primjenom, postupkom i kaznenim odredbama uobličenim u Zakonu o zabrani diskriminacije. U okviru blistavog zakonskog rješenja navodi se otvorena lista osnova po kojima će se lice štiti, te je prvi put u taksativnom nabrajanju naveden i pojam „spolno izražavanje ili orijentacija osobe“ kao predmet zaštite od diskriminacije.

Na ovaj način se osigurava njihova zaštita u pristupu robi i uslugama, zapošljavanju, obrazovanju, stanovanju, zdravstvu, obavljanju različitih vrsta aktivnosti, samoorganiziranju i učešću u javnom životu. Ipak, iskustvo nam govori da se sloboda okupljanja i udruživanja svakako ne može ostvariti, ako se krivično ne procesuiraju lica koja se odluče razbiti nos vama dragom gostom. Naprimjer, Krivični zakon Federacije bavi se pojmom „spolne sklonosti“ samo u slučaju povrede ravnopravnosti čovjeka i građanina, ali ne i po pitanju kvalificiranog krivičnog djela ubistva ili nanošenja teških tjelesnih povreda, gdje se osnov ograničava na „rasne, narodnosne ili vjerske pobude“.

Zakonsko reguliranje priznavanja pitanja braka, registriranih partnerstava ili barem prava istospolnih vanbračnih zajednica, još se nije ni pojavilo u javnom prostoru kao tema debate, a kamoli da se o njemu ozbiljno razgovara pred vratima Parlamenta. Doduše, kako bi i stiglo, uzimajući u obzir da su bosanskohercegovački queer aktivisti danas prezauzeti raspravom o tome da li se Međunarodni dan borbe protiv homofobije slavi... ili obilježava? Sarajevo će na svoj Pride još sačekati. Stani da prežalimo otkazani koncert Iggy Popa. Do tada uživajte uz Monthy Python: