Vrijeme je za novu epohu obrazovanja u KS: Novi izgled učionica i nekažnjavanje đaka

O reformi obrazovanja u Bosni i Hercegovini govori se već 20 godina. O nužnosti reforme svjedoče i rezultati Istraživanja PISA koji su pokazali su da je svaki drugi petnaestogodišnjak u BiH funkcionalno nepismen.

Kanton Sarajevo je uradio pomak u ovom smislu - angažirana je grupa stručnjaka na izradi novog kurikuluma - reformisanog nastavnog plana i programa. 

Jedan od članova grupe, Namir Ibrahimović jučer je dao ostavku na mjesto voditelja obrazovne reforme u Kantonu Sarajevo, ali je za portal Radiosarajevo.ba otkrio detalje ove reforme, ali i razloge zašto se odlučio na ovakav potez.

"Po nedavnim PISA istraživanjima, vidjeli smo da naš obrazovni sistem nije uredu i da ga treba nužno mijenjati. To smo znali i bez tih istraživanja. O reformi obrazovanja konstantno se govori unazad 20 godina, ali se ona nikada suštinski i sistemski ne radi. Ministar (Elvir, op.a.) Kavazović je još 2016. godine krenuo u izmjenu kurikuluma, odnosno pitanje kurikulumnih dokumenata u KS“, prisjeća se Ibrahimović.

Ovaj proces podrazumijeva da se na početku izrade predmetni kurikulum, što je bitno iz dva razloga.

"Prvi je da se uključi dokument zajedničkih nastavnih planova i programa sa ishodima učenja, koji je zakonski obavezan za KS. To smo uradili. KS je prva administrativna jedinica u BiH koja je napravila ogroman korak u ispunjavanju zakonskih obaveza da ugradi zajedničku jezgru. Drugi je jer se na osnovu tog dokumenta mijenja postojeći plan i program. Novi predmetni kurikulumi nude priliku da se ne bavi isključivo sadržajima na času, nastavnik nije u centru, već se okreću djetetu. Posmatra se šta su dječije potrebe . Pomaže se djetetu ako šta zapne, otvara se mogućnost za djecu koja imaju potrebu da rade i više od onoga što je dato i, na neki način, uvodi se individualiziranje samog načina nastavnog procesa, nego što je do sada bilo“, pojasnio je Ibrahimović.

Kako je naveo, pisanje kurikuluma je samo jedan korak. Mnogo teži je objasniti nastavnicima o kakvoj reformi se radi, zatim ulaganje novca u edukaciju, eksperimenti programa u školama te praćenje rezultata. A sve to mora biti kontinuiran proces.

"Za sve to je potrebna ogromna podrška vlasti, koji god da su, zatim jasan pritisak javnosti koji zahtijevaju bolje i kvalitetnije obrazovanje. To obrazovanje djecu treba osposobiti da na različite načine imaju važnije kompetencije - pa i digitalne, komunikaciju na maternjem i stranom jeziku, kako učiti kroz život, mijenjati se i prilagođavati, da kritički promišljaju stvari, da ne uzimaju sve zdravo za gotovo, da budu aktivni građani koji učestvuju u izgradnji društva“, rekao je Ibrahimović.

Promjena izgleda učionica

Sve to je moguće, kako je napomenuo, sistemskom edukacijom unutar obrazovnih ustanova.

"Za to je neophodna promjena okruženja u kojem djeca uče – oblici, raspored namještaja, izgled učinionice u kojem se ne boji reći, u kojem se greška ne kažnjava, u kojem je slobodno da pokuša i ne uspije, pa da pokuša ponovo i da uspije, u kojem se nagrađuje svaki napredak, u kojem se ne traži da svako dijete uči isto u isto vrijeme“, naglasio je Ibrahimović.

Jasno je da će se kod nastavnika i profesora pojaviti strah, što on svakako razumije.

"Mislim da nemamo drugog puta. To nisu prakse koje izmišljam ja ili grupa, već su to svjetske prakse koje to rade mnogo bolje od nas. Mi konačno moramo se osloboditi rekao bih, čak Austrougarskog modela, u kojem je sve sortitrano – svaki predmet u svojoj ladici, svaki nastavnik sa svojim odjeljenjem, .. Onako kako odgajatelji i odgajateljice u predškolskim ustanovama rade: jedna osoba podučava različite oblasti, predmete, sa istim odjeljenjem, tako treba proširiti način rada i na predmetnu nastavnu u osnovnoj i srednjoj školi“, naveo je Ibrahimović.

Nedostaje politička volja

Kako je pojasnio, poenta je da se različiti nastavnici dogovaraju kako i na koji način da podučavaju djecu.

"Potrebna je sveobuhvatna reforma za koju, bojim se, trenutno nemamo niti političku volju niti je to fokus interesovanja javnosti u KS, a čini mi se i u BiH. Zato sam i dao ostavku. Generalno su svi zainteresovani za reformu, za koncept, niko nema ništa protiv, ali ne čini ništa da to ostvari. To i jeste problem. Svi se formalno zalažu i reći da je potrebna reforma. Ali, kada treba doći do izmjene zakonskih regulativa, ulaganja novca, sve stane i pojavljuje se čitav niz kočnica, ličnih interesa i sujeta, besmislenih ubjeđivanja.. Tako se sve razvlači i reforme zato traju godinama. Nikada ne vidimo konkretan rezultat zbog toga. Tu osjećam odgovornost. Ne želim da budem neko ko se neodgovorno ponaša prema obećanjima i poslu“, poručio je Ibrahimović.

Nakon nacrta, trebala bi slijediti rasprava u okviru škola, nastavnika i vijeća, stručnjaka...

Završni korak bi trebalo povući nadležno ministarstvo u Kantonu Sarajevo.

"Trebamo mijenjati postojeću praksu. Ona neće biti laka, imat će milion pitanja i zastoja.. Ali, u onom trenutku kada shvatimo da želimo da učimo na pokušajima, greškama i uspješnim stvarima, pokazat ćemo kakvu školu želimo“, poručio je Ibrahimović.

A kako je zaključio – cilj su otvorene škole, u kojima se jasno razgovara, diskutuje, gdje djeca uživaju da budu, smiju se i trče.

"Nećemo imati škole u kojima se razvija disciplina i poslušnost prema autoritetu, samo jer neko ima funkciju, a ne zato što me neko naučio nekim stvarima. To su stvari i vrijednosti koje treba propitati... Slagao bih da kažem da sam optimističan. U ovim situacijama nisam, ali činim sve da razuvjerim i sebe i društvo da nisam u pravu i da će postojati jasna, jaka grupa ljudi koja će uspjeti da uvjeri ostatak društva da je potrebno mijenjati i da će pokazati način na koji se to radi“. rekao je Ibrahimović.