Bilić i Hadžijahić: Sve je bilo u znaku Olimpijade

Osamdeset četvrte je pao snijeg i skupio se čitav svijet, pa skije na rame i sanke u ruke put rajske doline, stihovi su pjesme Zabranjenog pušenja Fildžan viška koja opisuje jedan od najznačajnijih događaja u preko pet stotina godina dugoj historiji Sarajeva.

Naravno, riječ je o Olimpijadi koja je 1984. održana u Sarajevu. Kako bismo prenijeli detalje ceremonije otvaranja, ali i same olimpijade tražili smo adekvatnog sagovornika. Ko bi mogao biti bolji od Nikole Bilića i Seada Hadžijahića, kolega novinara koji su, svaki na svoj način, bili dio te prelijepe priče?

Razgovarala: Ermina Skorupan-Husejnović
Pripremio: Samir Cacan

“Sjećam se šest godina ranije, bio sam u Atini na 50. sesiji Međunarodnog olimpijskog komiteta na kojoj je odlučeno da Sarajevo dobije organizaciju Četrnaestih zimskih olimpijskih igara. Nas mala grupa novinara: Dragan Moldovan iz Sportskih novosti, Mišo Kovačević s televizije, Alija Resulović iz Večernjih novina, Pavle Lukač iz Oslobođenja i Miro Radojčić, poznati novinar iz beogradske Politike, sa zebnjom je očekivala odluku o dobijanju domaćinstva”, prisjetio se za Radio Sarajevo Nikola Bilić i dodao:

"Bio je to 18. maj 1978. godne kada je Lord Killanin, tadašnji predsjednik MOK-a, saopštio najradosniju vijest da su Sarajevo, Bosna i Hercegovina i Jugoslavija dobili organizaciju 14. Zimskih olimpijskih igara. Od tog trenutka Sarajevo, olimpijske planine postale su veliko gradilište. Uključene su brojne radne organizacije na objekata. Gradile su se naše ljepotice: Igman, Bjelašnica i Jahorina, podignuti su hoteli, pristupni putevi...", naglasio je Bilić koji se prisjetio i ceremonije otvaranja.

"Situacija danas je dosta teška. Ono što smo imali u ratu je oštećeno, porušeno, a i nije se mnogo ulagalo, tako da danas mi dovodimo u pitanje organizaciju nekih velikih takmčenja. Dobili smo organizaciju Igara mladih, vjerovatno ćemo nešto učiniti da nešto od toga popravimo, ali sport je u teškim trenucima. Nemamo ni sportsku publiku ni kvalitetne sportiste", rekao je Bilić.

"Sve je bilo spremno za 8. februar 1984. Tog poslijepodneva stigao je veliki broj novinara i nije za sve bilo mjesta. Imao sam sreću da sam zajedno s Mirkom Kamenjaševićem izvukao ulaznicu za gledalište, dio namijenjen novinarima, a svečano otvaranje prenosile su naše kolege Marko Marković i Jovo Jovanović”, kazao je Bilić.

Poznata je priča kako danima pred početak Olimpijade u Sarajevu nije bilo snijega, a onda su, baš na dan svečane ceremonije otvaranja, bijele pahulje prekrile grad i olimpijske planine.

"Kao mlad novinar, išao sam zajedno sa oko dvije hiljade pripadnika armije te  noći na Bjelašnicu. Interesantno da je s vojskom išla komora, topli čaj, te da su vojnici na žičari dobijali ćebad i tako umotani išli ka vrhu odakle su u jednom lancu, držeći se ispod ruku, nogama skroz do cilja tabali snijeg. Prethodno su išle mašine, ali, ipak, one nisu mogle tako idealno da utabaju snijeg kao ljudska noga i sve je ujutro bilo spremno za prva takmičenja”, ispričao je Bilić.

Izvještaj:

"Poslije toga, učestvovali su naši junaci, među kojima i naš vitez bijelih staza Jure Franko, koji je osvojio tu stazu na Bjelašnici u veleslalomu", dodao je Bilić.

Hadžijahić: Bajka koja se teško može ponoviti

"To je za svakog sportskog novinara vjerovatno najvrjedniji događaj koji se može dogoditi. Evo danas se navršava punih dvadeset i devet godina kako su održane. Ostale su urezane duboko u sjećanje. Od trenutka kada smo dobili organizaciju Olimpijade, pa do njenog početka bili smo u nekom magnovenju, očekivali smo svakog trenutka da se završe radovi. Ne zna se gdje je bilo dinamičnije, na objektima, u gradu, na gradskoj infrastrukturi u Televiziji koja je tada prvi put cjelovito pratila bilo koje olimpijske igre", rekao je Hadžijahić.

Te igre su, po slobodnim procjenama, pratile dvije i pol milijarde gledalaca u cijelom svijetu.

"Sve je bilo u znaku 14. Zimskih olimpijskih igara. Svi smo jedva čekali da počnu, a kada su počele to je zaista bila bajka koja se, čini mi se, barem u ovom trenutku, ne može ponoviti. Nebrojeno puta, do sada je istaknuto i to na najzvaničnijim mjestima, da su igre u Sarajevu bile najbolje organizovane olimpijske igre u istoriji olimpijskog pokreta. Sarajevo je zaista u tom periodu bilo u centru svjetske javnosti", kazao je Hadžijahić.

"Same igre su okupile rekordan broj, 49 zemalja učesnica, precizno 2691 sportistu, uz 7825 novinara fotoreportera, tv i radio reportera", naveo je Sead Hadžijahić.

Svoju prvu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama Jugoslavija je osvojila upravo u Sarajevu.

"Bio je to Jure Franko u veleslalomu, srebrna medalja. Ali, važniji od toga, bio je taj duh olimpijzma u Sarajevu. Sarajevo je tada zaista djelovalo kao pravi svjetski grad. Na dan otvaranja igara nedostajalo je snijega, a onda je 8 februara napadao skoro dva metra. Međutim, to ništa nije poremetilo. Građani, civilna zaštita, vojska... svi su izašli na ulice i uklonili snijeg", ponovio je Hadžijahić.

Jure Franko

"Kada je na rastanku Juan Antonio Samaranch rekao ono njegovo: Doviđenja drago Sarajevo, to je zaista bio povijesni trenutak koji je doveo do toga da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postanu dio velikog olimpijskog pokreta, dio onih tridesetak privilegiranih olimpijskih gradova u cijelome svijetu", kazao je dugogodišnji sarajevski sportski komentator.

Sarajlije se nadaju da će u narednim godinama ponovo biti domaćin Olimpijade, ali do tada će se morati zadovoljiti organizacijom Zimskog evropskog olimpijskog festivala mladih (EYOWF).

"Treba biti optimista. Ako ćemo imati te igre mladih, to bi mogla biti dobra osnova da se u narednom periodu pripremimo za druge olimpijske igre čime bismo ušli u jedan ekskluzivni krug koji su imali po dva puta organizaciju Igara", rekao je na kraju razgovora za Radio Sarajevo Sead Hadžijahić.