KS / 28 godina od masakra u Ferhadiji: Ubijeni su u redu za hljeb

27. 05. 2020. u 07:05:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 4806

Danas se navršava 28 godina od masakra u redu za hljeb, koji se u Sarajevu desio 27. maja 1992.

Bio je lijep proljetni dan - grad je pod opsadom, ali mnoge Sarajlije i dalje gaje nadu da će sve to brzo proći.

U gradu nema struje, vode je sve manje, rezerve hrane se smanjuju. Tramvajski saobraćaj je u prekidu već danima. Građani pješače kako bi otišli na posao ili svojim porodicama osigurali osnovne namirnice.

U centru grada, u tadašnjoj ulici Vase Miskina (danas Ferhadija), građani su stajali u redu za hljeb.

A onda su zločinci, agresori s brda, smješteni na Borijama ispalili tri granate. 

Ubijeno je 26 ljudi, a 108 ranjeno. Slike prvog sarajevskog masakra koji su počinili pripadnici tzv. srpske vojske i koji su glavni grad držali u okruženju, obišle su svijet.

Poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri – Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić – Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Ova imena i 27, maj 1992. godine nikada ne smijemo zaboraviti.

I danas će na mjestu masakra članovi porodica, te brojne delegacije položiti cvijeće, te učenjem Fatihe i minutom šutnje odati počast ubijenim sugrađanima.

UPOZORAVAMO VAS DA JE SLJEDEĆI SADRŽAJ IZRAZITO UZNEMIRUJUĆI:

Detalji o zločinu za koji niko nikad nije odgovarao...

Istovremeno s okupacijom prigradskih, pretežno okolnih brdskih i planinskih predjela Sarajeva, pripadnici 4. korpusa JNA (koji će sredinom maja 1992. godine biti transformisan u Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a) tokom aprila 1992. godine započeli su kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po urbanim dijelovima grada, što je za posljedicu imalo civilne žrtve, kao i uništenje mnogih stambenih, privrednih, zdravstvenih, kulturnih i vjerskih objekata.

Dan prije masakra u Ulici Vase Miskina, u Sarajevu je boravio ruski ministar vanjskih poslova Andrei Kozirev i dogovorena je, pored ostalog: obustava vatre. U skladu s ovim dogovorom, 27. maja 1992. godine u 6 sati ujutro trebalo je stupiti na snagu primirje, te su građani Sarajeva bili “ohrabreni” stati u red za hljeb, koji je u jednu prodavnicu u Ulici Vase Miskina br. 5-12 dopremljen oko 9.00 sati, a ubrzo su u blizini dostavljeni i mliječni proizvodi.

Dok je trajala podjela hljeba, u 9.55 sati, na ovu lokaciju ispaljena je granata.

Pripadnici Centra službi bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (CSB MUP-a RBiH), zajedno s istražnim sudijom Višeg suda u Sarajevu, obavili su uviđaj na mjestu zločina. Na osnovu analize kratera granate konstatovali su da se radi o projektilu ispaljenom iz artiljerijskog oružja, a vještak balističke struke je prikupio podatke potrebne za utvrđivanje pravca iz kojeg je projektil došao. Nakon kriminalističko-tehničkog pregleda mjesta zločina, vještaci za balistiku ustanovili su da je granata ispaljena iz pravca Trebevića i to okomito na pravac Ulice Vase Miskina.

Neposredno nakon ovog masakra, političko i vojno rukovodstvo VRS/SRJ sramno je negiralo odgovornost za zločin u Ulici Vase Miskina, uz napomene kako „jedinice Vojske Srpske republike BiH nisu otvarale vatru (...) u širem prostoru Sarajeva“, što je u potpunoj kontradiktornosti s naredbama Ratka Mladića izdatim njemu podređenim komandantima. Naprimjer, dva dana pred masakr u Ulici Vase Miskina, Mladić prijeti da će „biti potres Sarajeva“, da će na njega „u jednoj sekundi pasti granata, više nego za sve vreme od kad se vode borbe dosad“. (Ratko Mladić, 25. maj 1992).

Masakr u Ulici Vase Miskina jedan je od 230 primjera masovnog ubijanja civila u vrijeme opsade Sarajeva.  Za ovaj zločin niko nije sudski procesuiran, a u optužnici Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću navodi se kako je tek „počev ili približno od 28. maja“ počelo intenzivno granatiranje Sarajeva „pri čemu su oštećeni i uništeni civilni ciljevi, a nekoliko civila je ranjeno“.

Dakle u optužnice nije uključen ni razdoblje kada je počinjen masakr u Ulici Vase Miskina (27. maj 1992), niti se ovaj zločin na bilo koji način spominje u navedenim optužnicama, pa tako ni u presudama ICTY-a u predmetima Tužilaštva vs. Karadžić i Mladić.

Petnaest dana prije masakra u Ulici Vase Miskina, na čelo preimenovanog 4. korpusa JNA u SRK, imenovan je pukovnik Vojske Jugoslavije Tomislav Šipčić, koji je na ovoj dužnosti ostao do sredine septembra 1992. godine.

Izvor: Merisa Karović-Babić, Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992-1995, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2014, 59, 60-67, 256-257.

KOMENTARI (7)