Izet Sarajlić o Sarajevu: Grad u kome možda i nisam bio najsrećniji, ali u kome je sve moje
/ Komentari (5)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
"Rodjeni 23-će, strijeljani '42-ge veceras cemo malena moja za njih voljeti. Bilo ih je 28, bilo ih je 5.000 i 28." Imala sam cast biti u drustvu Čovjeka, humaniste, dobrog duha ovog grada koji ga nije cijenio. Te veceri poezije u Austrijskoj kuci koje vise nema, a i cemu bi sluzila, oplemenile su moju dusu i dale nadu da ce nekad kultura biti glavni pokretac ovoga Grada. Nazalost, kultura je otisla u ilegalu zajedno sa velikim imenima ovog, nekad, grada. Izet Sarajlic je vise postovan u jednom gradu u Italiji nego ovdje gdje je zivio i stvarao. Kad je pozvan u taj grad, nszalost zabiravih ime bijase prije vise od dvije decenije, na dodjelu Plakete pocasnog Gradjanina, morao je za put pozajmiti novac od prijatelja, poznatog Sarajevskog arhitekte. Jadno i sramotno. Potonuti je lako, tesko je postati Ime za po.stovanje
>>"Rodjeni 23-će, strijeljani &#039;42-ge veceras cemo malena moja za njih voljeti. Bilo ih je 28, bilo ih je 5.000 i 28." Imala sam cast biti u drustvu Čovjeka, humaniste, dobrog duha ovog grada koji ga nije cijenio. Te veceri poezije u Austrijskoj kuci koje vise nema, a i cemu bi sluzila, oplemenile su moju dusu i dale nadu da ce nekad kultura biti glavni pokretac ovoga Grada. Nazalost, kultura je otisla u ilegalu zajedno sa velikim imenima ovog, nekad, grada. Izet Sarajlic je vise postovan u jednom gradu u Italiji nego ovdje gdje je zivio i stvarao. Kad je pozvan u taj grad, nszalost zabiravih ime bijase prije vise od dvije decenije, na dodjelu Plakete pocasnog Gradjanina, morao je za put pozajmiti novac od prijatelja, poznatog Sarajevskog arhitekte. Jadno i sramotno. Potonuti je lako, tesko je postati Ime za po.stovanje ka Gala<< tako i bolje. Ne mogu niti u istu rečenicu, a kamo li da se zajedno veličaju i slave notorne endehazijske perjanice Mustafa Busuladžić i Alija Nametak i jedan Izet Kiko Sarajlić ( ili Derviš Sušić, Hasan Kikić, Hamza Humo, ako ćemo tek o jednom etno korpusu!)
Nije to slučaj samo s Izetom Sarajlićem. A Dario Džamonja, Marko Vešović, Vito Lukić, Veljo Milošević? Ili, tamo gdje je bitan jedan analfabetski poeta minor Džemo Latić, u drugom je planu- ili uopće nije u planu- jedan Semezdin Mehmedinović.
E moj Izete, prije uzmeš prvi tramvaj i izađeš na Ilidžu. Da si još malo poživio pa da vidiš dokle samo tramvaj putuje... sjedneš za Ilidžu izađeš u Arabiju.
Nije tvoje,sve je u rukama tajkuna.