Faruk Lončarević: Zašto volimo japanski film

Japanska ambasada i ASU u nekoliko navrata su organizirale besplatne projekcije posvećene japanskom filmu.

Ono što nas očekuje u srijedu 31. marta u 19,00 je film "Kikujiro" Filmsko ostvarnje Takeshi Kitana koje je prikazivano na uglednom festivalu u Cannes-u.

Kitano nam u ovom filmu priča o dječaku Masao-u (Yusuke Sekiguchi) koji na ljetnom raspustu traži majku koju ne poznaje. Društvo mu pravi Kikujiro (Takeshi Kitano), bivši yakuza i generalno jako mrzovoljan i slomljen pratioc za mladog Masao-a. Navodno inspirisan Čarobnjakom iz Oz-a, ovaj putopisni film istražuje dinamiku ovog nezamislivog dvojca.

Povodom projekcija japanskog filma, koje su postale ustaljena praksa u organizaciji Japanske ambasade i Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, razgovarali smo sa Farukom Lončarevićem, filmskim i pozorišnim redateljem i osobom koja je uključena u organizaciju večeri japanskog filma na ASU. Faruk radi i kao viši asistent na prodmetu Elementi filma, što je, na neki način, bilo presudno i u smislu organizacije ovakvih tematskih večeri:

Lončarević: Kroz predmet Elementi filma, na neki sam način osoba odgovorna za istoriju filma, što me dovelo u poziciju da sarađujem sa japanskom ambasadom. To mi je bilo zadovoljstvo i na neki način moralna obaveza, jer je, na žalost, u posljednje vrijeme filmska kultura opala na nedopusteno nizak nivo. Dužnost Akademije da taj nivo podiže, na kraju krajeva da bi nasi reditelji imali pravu publiku.

RadioSarajevo: Šta vama znači Japan, da li ste tamo putovali?
Lončarević: U Japanu nisam bio, ali japanska kultura je nešto što me je uvijek fasciniralo. Od religijskih tradicija zen budizma i svih kulturnih tradicija proizašlih iz posebnog posmatranja svijeta, fantastičnog osjećaja i odnosa prema ljepoti i umjetnički lijepom, sve do sjajne kuhinje i ekstremnih običaja u svakodnevnim aktivnostima. Želim otići tamo što prije i očekujem da ću doći na potpuno drugu planetu, možda meni bližu od ove na kojoj sad živim.

RadioSarajevo: Kako se odvija saradnja sa ambasadom?
Lončarević: Filmovi su se tek poceli prikazivati i u pitanju se 16mm projekcije za koje filmove obezbjedjuje Japanska fondacija i Ministarstvo. Ambasada je za projektor uspjela nabaviti i siroki objektiv tako da je od sada slika mnogo veca i imamo pravu filmsku atmosferu na Akademiji, uz pravu filmsku projekciju. Filmove obezbjeđuje Japan foundation i mi biramo iz onog dijela njihovog programa koji je na raspolaganju, što utiče na izbor. U toj kolekciji teško da se mogu naći neki ekstremniji filmovi kojih je japanska kinematografija puna, ali se nalaze mnogi dragulji.

RadioSarajevo: Šta je to što Japanski film čini specifičnim? Zašto ga Vi lično volite?
Lončarević: Japanski film ima veliki broj specifičnosti, ali u isto vrijeme govorimo o jednoj od najvećih i najraznolikijih kinematografija na svijetu, tako da je teško generalizirati. Ono što je za mene bitno jeste fascinantna vizuelna kultura, neopterećenost pozorišnim elementima i odnos sa prirodom.

RadioSarajevo: Kakva su dosadašnja iskustva - da li Sarajevo ima publiku koja sa zanimanjem prati Japanski film?
Lončarević: Iznenađujuće je da Sarajevo, ne da ima publiku za japanski film ili bilo šta što je alternativa mainstreamu, nego ona raste sve više. Ovo se ne odnosi samo na mlađe ljude koji traže nove inspiracije i drugačije vizije svijeta, nego na sve one koji su počeli slušati sebe i svoj ukus. To su ljudi koji su shvatili da je zaglupljivanje Hollywoodom upravo to i da se film ne može baš tretirati kao roba, nego da mora postojati duhovna vrijednost i da ne postoji komercijalan, popularan, ili bilo kakav drugi pridjev koji označava kvalitetu filma do dobar i loš. Ljudi uvijek traže i prepoznaju dobre filmove.
....

Nakon Kikujira, slijed projekcija je:
- 28. april: “Hachiko”, režija: Seijirô Koyama
- 26. maj: “Nodo-Jiman”, režija: Kazuyuki Izutsu
- 30. juni: “The Crying Wind”, režija: Yoichi Higashi
- 28. juli: “Tora-san Takes a Vacation”, režija: Yôji Yamada

radiosarajevo.ba