Amila Handžić: 10 čovjekovih zapovijedi (VIDEO)

Amila Handžić je diplomantica Akademije Likovnih umjetnosti u Sarajevu. Njen diplomski rad "10 čovjekovih zapovijedi" na nedavno okončanom prestižnom međunarodnom festivalu Magdalena dobio je dvije nagrade: Golden Bra (zlatni grudnjak) za dizajn knjige, te nagradu za društveno odgovoran projekat.

Prije no što pročitate šta umjetnica kaže o svemu ovome, pogledajte rad za koji je nagrađena:

http://www.youtube.com/watch?v=pvKJChNL8Tw


RadioSarajevo: Kako se rodila ideja za 10 čovjekovih zapovijedi
Handžić: Nisam željela diplomski raditi nabrzinu. Ovom sam radu posvetila pune dvije godine, a u razmišljanjima o temi i kroz razgovor sa mentoricom Amrom Zulfikarpašić, zaključile smo da rad započinjem u godini u kojoj se obilježava 60 godina Deklaracije u ljudskim pravima (2008). To je tema koja je do sada milion puta obrađena, ali sam razmišljala o načinu kako da se vratim na elementarne vrijednosti. Po mom mišljenju, te su vrijednosti danas izgubljene u društvu.

Mentor teoretskog dijela Fehim Hadžimuhamedović savjetovao mi je da se prisjetim onoga što je prethodilo Deklaraciji. To su bile Božje zapovijedi, taj univerzalni pravilnik ponašanja. Ta se pravila danas doimaju možda stroga i koncizna, ali ona su elementarna.

Željela sam kombinirati Božje zapovijedi i odgovarajuće članove Deklaracije, kako bih pronašla univerzalnih 10 pojmova. U svemu tome sam istraživala i simboliku broja 10.

RadioSarajevo: Koji su to pojmovi?
Handžić:

RadioSarajevo: Zašto ste ih predstavili u obliku knjige?
Handžić: To nije obična knjiga. Ona je namijenjena jednom čitatelju i može se čitati samo jednom. Vrijeme koje je potrebno da čitalac "pročita" ovu knjigu je njegovo vrijeme razmišljanja o tim pojmovima. Nisam željela da ovih 10 zapovijedi stavim na 10 plakata, jer sam smatrala da kada neko vidi 10 plakata, nakon toga možda zaboravi većinu njih.

RadioSarajevo: Sada kada ste diplomirali i dobili nagrade, kakvi su vam planovi?
Handžić: Magdalena je takav festival da svi studenti Akademije sanjaju da dospiju na njega. Meni je to uspjelo sa diplomskim radom i baš mi je drago što je na taj način označen i kraj mog školovanja. Mada, dok studiramo, puni smo entuzijazma, a realnost je nešto drugo. Sada se borim koliko mogu, prevodim knjigu na engleski i tražim posao...

Iz teoretskog dijela rada:
..donosim Vam 10 čovjekovih zapovijedi kao što je Bog putem glinenih ploča, pisanom riječi objavio svoje zapovijedi. Pisana riječ u knjizi ima jače značenje i lakše je apsorbuje ljudski um. Zbog toga sam i odlučila 10 ljudskih zapovijedi složiti u jednu knjigu. Prvenstveno sam razmišljala o deset plakata, ali sam kroz rad shvatila, da bi svaki plakat, bilo na ulici, javnom ili zatvorenom prostoru vrlo kratko zadržao pažnju jednog prolaznika i da takvih 10, odrađenih na sličan način ne bi ostavili poseban utisak na posmatrače, što je vrlo poražavajuća činjenica kada se radi o ovako osjetljivoj temi. Knjiga kao čvrsta građa, najbolji je medij za ovakvu temu, pogotovo jer je svaka cjelina odrađena na drugačiji način od druge, i svaka za sebe priča priču koja simboličkim putem priziva razmišljanje o odnosima među ljudima, njihovom suživotu, kao i neke od opće poznatih ljudskih prava o kojima se svakodnevno piše i razgovara.

Korištenjem i kombinacijom članova Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka i Božijih zapovijedi dobije se značenje ljudske zapovijedi koju sam smišljeno odredila kao ljudsku vrlinu. Da bude još upečatljivija i zanimljivija angažovala sam i čitalačku moć za kreativnošću, jer on direktnim učešćem dolazi do smislene ljudske zapovijedi, smatrajući da će mu ta forma zadržati pažnju duže vremena. Najbolje je taj koncept shvatiti kao igru riječi, značenja, stilova pisanja, i kroz tu igru navesti čitaoca na otkrivanje pravog značenja.

Sam čitaoc mora imati dozu kreativnosti i aktivnosti. Kreativnost mu pomaže da dokuči pravo značenje isprekidanih, razbacanih riječi na stranicama knjige, a aktivnost, koja se sastoji u preklapanju, umetanju, slaganju riječi, slogova, rečenica i time budi znatiželju čitaoca. Preklapanjem i učestvovanjem u slaganju izgleda knjige, čitaoc korak po korak saznaje o čemu se govori u tom dijelu, kroz razne simbole shvata značenje i kroz taj proces sam dolazi do nekih zaključaka.

Početak knjige rezervisala sam za vrlo interesantan aforizam Tina Ujevića, koji se izravno može povezati sa temom koju sam obrađivala. Ona kaže: “Svako je “ja” jednako jednom “on” ili “ti”, a svaki “mi” ima isto toliko težine kao “vi” ili “oni” (Amila Handžić).